Masovna izumiranja

Izvor: Wikipedija

Skoči na: orijentacija, traži

Masovno izumiranje je pojam za oštro smanjenje broja živih vrsta (sisavci, ptice, gmazovi, vodozemci, ribe, beskralješnjaci) u relativno kratkom periodu vremena. Preko 99 % svih vrsta koje je ikada živjelo na našem planetu je danas izumrlo, no izumiranja se javljaju u nejednakim intervalima. Prema evidenciji fosila, rata izumiranja na Zemlji je oko dva do pet taksonomskih obitelji morskih beskralješnjaka i kralješnjaka svakih milijun godina[1]. Morski fosili se većinom koriste kako bi se izmjerila rata izumiranja jer su svestraniji i pokrivaju veći vremenski razmak od fosila kopnenih organizama.

Intenzitet izumiranja živih vrsta u zadnjih 540 milijuna godina
Intenzitet izumiranja živih vrsta u zadnjih 540 milijuna godina

Otkada je počeo život na Zemlji, bilo je nekoliko masovnih izumiranja koje je prekoračilo normu rate izumiranja. Nedavno je bilo na prijelazu Krede u Tercijar, prije 65 milijuna godina, koje je privuklo najviše pažnje te je najpoznatije zbog istrebljenja dinosaura. U zadnjih 550 milijuna godina bilo je 5 masovnih izumiranja gdje je odumrlo oko 50 % životinjskih vrsta. Vjerojatno je bilo i nekoliko izumiranja i u Arhaiku, no prije Fanerozoika nije bilo životinja sa čvrstim dijelovima tijela koji bi ostavili tragove fosila.

Procjene o broju masovnih izumiranja u zadnjih 540 milijuna godina sežu od pet do više od dvadeset, ovisi o tome koji se kriteriji uzimaju kad se jedno izumiranje nazove “masovnim”.

Sadržaj

[uredi] Masovni događaji izumiranja

Klasičnih “Velikih pet” masovnih izumiranja koje su 1982. utvrdili Jack Sepkoski i David M. Raup, znanstvenici općenito prihvaćaju kao najznačajnije: kraj Ordovicija, kasni Devon, kraj Perma, kraj Trijasa i kraj Krede. To su sljedeči:

  1. Prije 488 milijuna godina – pri prijelazu Kambrija u Ordovicij dogodila se serija masovnih izumiranja koje su eliminirale mnoge Ramenonošce te smanjile broj Trilobita.
  2. Prije 444 milijuna godina – pri prijelazu Ordovicija u Silur dogodila su se dva masovna izumiranja, koje zajedno neki znanstvenici svrstavaju kao drugo najveće prema postotoku rodova koje je nestalo.
  3. Prije 360 milijuna godina – pri prijelazu Devona u Karbon dogodila se prolongirana serija izumiranja oko 70 % svih živih vrsta. To nije bio iznenadan događaj jer je trajao oko 20 milijuna godina, a postoje i dokazi za seriju pulsova izumiranja unutar tog perioda.
  4. Prije 251 milijun godina – pri prijelazu Perma u Trijas, dogodilo se najveće izumiranje u povijesti Zemlje, koje je ubilo oko 53 % svih morskih obitelji, 84 % morskih rodova, 96 % svih morskih vrsta te prema procjeni 70 % svih kopnenih vrsta (uključujući biljke, kukce i životinje). “Veliko izumiranje” je imalo ogromno evolucijsko značenje: na kopnu je završilo dominaciju Sinapsida i stvorilo mogućnost za archosaure a potom dinosaur kako bi postal dominantni kralješnjaci; u morima je postotak životinja koje se nemogu kretati smanjen sa 67 % na 50 %. Cijeli kasniji Perm je bio težak i nemilosrdan barem za morski život – čak i prije izumiranja, bila je razina izumiranja dovoljno velika kako bi se uključila u “Velikih pet”.
  5. Prije 200 milijuna godina – pri prijelazu Trijasa u Juru oko 20 % svih morskih vrsta, ali i mnogi Archosauri i većina Therapsida su izumrli, a posljednji od velikih vodozemaca su eliminirani.
  6. Prije 65 milijuna godina – pri prijelazu Krede u Palogen oko 50 % svih živih vrsta je izumrlo. To je od velikog značaja za ljude jer je označilo kraj Dinosaura i otvorilo put za razvoj Sisavaca koji su postal dominantni kralješnjaci na kopnu. U oceanima, smanjio se broj morskih vrsta za oko 33 %. Izumiranje je bilo neravnomjerno – neki organizmi su nestali, neki su doživjeli teške gubitke, dok su pak drugi imali tek minimalne gubitke, poput krokodila.
  7. Današnje vrijeme – izumiranje u Holocenu. 70 % biologa smatraju da je današnja era dio masovnog izumiranja, vjerojatno najbrža ikada, prema anketi Američkog muzeja prirodne povijesti. Neki, kao što su E. O. Wilson sa Harvarda, predviđaju da bi ljudsko uništavanje biosfere moglo označiti izumiranja polovice svih današnjih živih vrsta u sljedečih 100 godina. Istraživanja i napori za očuvanjem ugroženih vrsta slažu se da se nalazimo usred razdoblja izumiranja, maker neki nude puno manje rate i puno optimističnije verzije trajanja tog procesa koja izbjegavaju katastrofična predviđanja. Izumiranje mnoge megafaune pred kraj ledenog doba se isto smatra dio izumiranja u Holocenu[2]. Neki paleontolozi pak spore da li raspoložive informacije podupiru usporedbu sa masovnim izumiranjem u prošlosti[3].

Neki su predložili das u navodne varijacije bioraznolikosti morskog života zapravo samo tvorevina, sa procjenama izobilja koje su izravno povezane s kvantitetom kamenja raspoloživog za uzorke kroz različite vremenske periode[4]. Ipak, mnogi dokazi ukazuju da su se masovna izumiranja doista dogodila.

[uredi] Navodno smanjenje učestalosti izumiranja

Prijelaz Perma u Trijas označio je najveće izumiranje u povijesti Zemlje: fosil izumrle biljke Rhachyphyllum schenkii
Prijelaz Perma u Trijas označio je najveće izumiranje u povijesti Zemlje: fosil izumrle biljke Rhachyphyllum schenkii

Dijagram izumiranja pokazuje da:

  • Razmak između masovnih izumiranja postaje sve veći
  • Prosječne pozadine za rate izumiranja se smanjuju

Ideja da masovna izumiranja postaju sve rijeđa je prilično spekulativna – kroz perspektivu statistike primjerak od oko 10 događaja izumiranja je premalen da bi bio značajan znak za bilo kakav trend. No prosječne pozadinske rate se oslanjaju na stotine primjeraka kroz period dug 550 milijuna godina, pa je očito da se treba objasniti smanjenje tih rata.

Oba fenomena se mogu objasniti na više od jednog načina[5]:

  • Razumno potpuni fosili su jako rijetki, a većina izumrlih organizama je predstavljeno samo kroz nekoliko djelomičnih fosila, a potpuni fosili su najrijeđi među najstarijim kamenjima. Dakle neki paleontolozi su krivo stavili neke dijelove organizama u drugačiji rod koji su često definirani samo da objasne te pronalaske. Takav rizik je veći za starije fosile jer su netipični dijelovi za bilo kakav živi organizam.
  • R.E. Martin smatra das u oceani postali gostoprimljiviji za život preko zadnjih 500 milijuna godina a manje osjetljivi na masovna izumiranja: rastopljen kisik se proširio te je penetrirao velike dubine; razvoj života na kopnu smanjio je hranjive tvari i rizik povećanja kemijskih tvari i iscrpljivanja kisika. Isto tako, morski ekosistem je postao više raznolik tako da su hranidbeni lanci postal stabilni i teže se mogu narušiti[6][7].

[uredi] Uzroci

Dinosauri su najpoznatija izumrla vrsta
Dinosauri su najpoznatija izumrla vrsta

Znanstvenici imaju nekoliko teorija o uzrocima masovnih izumiranja. Macleod je sažeo odnos između masovnih izumiranja i događaja koji se često spominju kao uzroci tih izumiranja[8], upotrebljavajući podatke iz Courtillot et al (1996.)[9], Hallam (1992.)[10] i Grieve et al (1996.)[11]:

  • Bujica bazalta: 11 nalazišta, sva povezana sa značajnim izumiranjem, no Wignall je zaključio da se samo 5 od velikih izumiranja podudara sa erupcijom bazalta, te da su glavne faze počele prije erupcija[12].
  • Pad vodenih razina: 12, od kojih je 7 povezano sa značajnim izumiranjem.
  • Pad asteroida koji su stvorili kratere veće od 100 km: 1, povezan sa izumiranjem.
  • Pad asteroida koji su stvorili kratere manje od 100 km: preko 50, velika većina pak nije povezana sa velikim izumiranjima.

[uredi] Bujica bazalta

Stvaranje velikih okolina Magmatskih stijena od bujice bazalta moglo je:

  • stvoriti prašinu i male čestice koje su zaustavile fotosintezu te tako prouzrokovale kolaps hranidbenog lanca.
  • izbaciti okside sumpora koje su stvorile kisele kiše i otrovale mnoge organizme.
  • izbaciti ugljikov dioksid koji je uzrokovao globalno zatopljenje koje ubilo velik broj organizama.

Razni znanstvenici su iznjeli svoje mišljenje da su masovne erupcije vulkanizma mogle uzrokovati i pridonjeti tim izumiranjima pred kraj Krede, Perma, Trijasa i Jure.

[uredi] Pad razine mora

Označavaju često svjetske sekvence istodobnog sedimentiranja koja pokazuju prijelaz od jedne razine mora do zone plime i oseke do plaže do kopna - a gdje nema dokaza da su se stijene u relevantim područjima uzdignuli geološkim procesima kao što je orogen. Pad razine more mogao je smanjiti područje kontinentalnog grebena dovoljno da uzrokuju masovno izumiranje morskog života, te su mogle poremetiti vremenske uzorke dovoljno da uzrokuju izumiranje na kopnu. No pad razine mora je vjerojatno rezultat globanog hlađenja ili potonuća tektonike ploča.

[uredi] Globalno zahlađenje ili zatopljenje

Globalno zahlađenje moglo je ubiti mnoge polarne i umjerene vrste, te prisiliti druge da se počinju kretati prema ekvatoru, ali i smnajiti tropska područja. Voda bi se zarobila na polovima te bi tako klima postala sušna. Kraj Ordovicija, Trijasa i Devona je povezan sa takvom vrstom izumiranja.

S druge strane, globalno zatopljenje bi imalo suprotan učinak: ubilo bi mnoge vrste sa svojom prevelikom temperaturom, proširilo pustinje po planetu i klimu učinilo vlažnijom. To se dogodilo pri prijelazu Palocena u Eocen te Trijasa u Juru, tijekom kojeg je izumrlo 20 % svih morskih vrsta.

Royal Society smatra da bi trenutačno globalno zatopljenje moglo uzrokovati masovno izumiranje živih vrsta[13].

[uredi] Pad asteroida

Pad asteroida ili kometa je mogao uzrokovati izumiranje dinosaura
Pad asteroida ili kometa je mogao uzrokovati izumiranje dinosaura

Pad većeg asteroida ili kometa mogao je uzrokovati katastrofalne štete na Zemlji koje bi dovele do kolapsa hranidbenog lanca na kopnu i u moru zbog izbacivanja prašine i čestica u atmosferu. Kisele kiše bi otrovale mnoge organizme dok bi prestanak fotosinteze doveo do izumiranja biljaka. Pad je mogao uzrokovati i ogromne tsunamije ili požare prašume. Jedino se izumiranje dinosaura i drugih organizama pri prijelazu Krede u Tercijar smatra posljedicom takvog pada.

[uredi] Anoksikacija mora

Nedostatak kisika u gornjim ili srednjim slojevima oceana moglo je uzrokovati masovno izumiranje morskih vrsta. Posljedica tog postupka su komplicirane i kontroverzne, ali su povezane sa globalnim zatopljenjem zbog masovne vulkanske aktivnosti. Izumiranja pri prijelaz Perma u Trijas i Trijasa u Juru mogao je biti posljedica takvog procesa.

[uredi] Zračenje

Obližnja erupcija gama zraka (udaljenosti manje od 6.000 svjetlosnih godina) moglo je uzrokovati zračenje površine Zemlje dovoljno jako da ubije neke organizme i uništi ozonski omotač. Prema statističkim podacima, otprilike 1 erupcija gama zraka se trebala dogoditi u bilizine našeg planeta u proteklih 540 milijuna godina. Prijedlog da je supernova uzrokovala masovno izumiranje bi trebao biti potkrepljen astronomskim dokazima.

Pretpostavlja se da je erupcija gama zraka odgovorna za izumiranju pri kraju Ordovicija.

[uredi] Pomicanje Kontinenata

Pomicanje Kontinenta moglo je doprinjeti izumiranju na nekoliko načina: poticanjem stvaranja ili završavanja ledenog doba; promijenom ocena i smjera vjetra koje bi promijenili klimu; otvaranjem morskih pravaca koji bi razotkrili prije izolirane vrste; stvaranjem novog super-kontinenta koji bi smanjio područje epikontinentalnog pojasa i povečao suha pustinjska područja u unutrašnjosti. Znanstvenici smatraju da je stvaranje Pangeje doprinjelo masovnom izumiranju pred kraj Perma[14].

[uredi] Hipoteza o Klatratskoj pušci

Klatrati su komponente u kojima mreža jedne tvari stvori kavez oko druge. Metanovi klatrati (u kojima su molekule vode kavez) formiraju se na kontinentalnim reljefima. Ovi klatrati su skloni brzom razbijanju i izbacivanju metana ako temperatura naglo poraste ili ako se pritisak oko njih naglo smanji - primjerice, kao reakcija na iznenadno globalno zatopljenje ili iznenadni pad razine mora. Metan je puno snažniji plin u poticanju efekta staklenika od Ugljikovog dioksida, tako da bi erupcija metana mogla uzrokovati nekontrolirano zatopljenje planeta. Najvjerojatniji potpis takve erupcije bio bi iznenadan pad omjera Ugljika 13 prema Ugljiku 12 u taloženju, pošto su metanovi klatrati siromašni Ugljikom 13[15].

[uredi] Evolucijski značaj

Masovna izumiranja su u nekoliko intervala ubrzala evoluciju života na Zemlji. Kada dominacija neke ekološke udubine prijeđe sa jedne skupine organizama na drugu, to se rijetko događa zbog toga jer je nova skupina "superiornija" od starije. U većini slučajeva, izumiranje eliminira jednu skupinu organizama i stvori mjesta za novu[16][17].

Primjerice, mammaliformes ("gotovo sisavci") i sisavci živjeli su tijekom vladavine dinosaura, no nisu se mogli natjecati s njima. Izumiranje pred kraj Krede izbrisalo je dinosaure i omogučilo sisavcima širenje na njihov teritorij.

S druge strane, mnoge skupine koje prežive masovna izumiranja se nikada ne oporave sa brojem ili raznolikosti, a mnoge od njih ulaze u dugi period stagniranja, koje neki zove "hodajuće mrtve kladistike"[18].

[uredi] Poveznice

[uredi] Izvori

  1. ↑ Raup, D. & Sepkoski, J. (1982). "Mass extinctions in the marine fossil record". Science 215: 1501–1503
  2. ↑ Eldredge, Niles (June 2001). The Sixth Extinction. ActionBioscience.org
  3. ↑ Regan, H.M.; Lupia, R & Drinnan, A.N. et al. (2001), "The Currency and Tempo of Extinction", The American Naturalist (University of Chicago Press) 157: 1–10, <http://www.journals.uchicago.edu/cgi-bin/resolve?id=doi:10.1086/317005&erFrom=-553768327590922063Guest>
  4. ↑ Smith, A.; A. McGowan (2005). "Cyclicity in the fossil record mirrors rock outcrop area". Biology Letters 1 (4): 443–445. doi:10.1098/rsbl.2005.0345.
  5. ↑ MacLeod, Norman (6 Jan 2001). Extinction!.
  6. ↑ Martin, R.E. (1995). "Cyclic and secular variation in microfossil biomineralization: clues to the biogeochemical evolution of Phanerozoic oceans". Global and Planetary Change 11 (1).
  7. ↑ Martin, R.E. (1996). "Secular increase in nutrient levels through the Phanerozoic: Implications for productivity, biomass, and diversity of the marine biosphere". Palaios 11: 209-219
  8. ↑ MacLeod, N (6 Jan 2001). Extinction!
  9. ↑ Courtillot, V., Jaeger, J-J., Yang, Z., Féraud, G., Hofmann, C. (1996). "The influence of continental flood basalts on mass extinctions: where do we stand?" in Ryder, G., Fastovsky, D., and Gartner, S, eds. "The Cretaceous-Tertiary event and other catastrophes in earth history". The Geological Society of America, Special Paper 307, 513-525
  10. ↑ Hallam, A. (1992). "Phanerozoic sea-level changes". New York; Columbia University Press
  11. ↑ Grieve, R., Rupert, J., Smith, J., Therriault, A. (1996). "The record of terrestrial impact cratering". GSA Today 5: 193-195
  12. ↑ Wignall, P.B. (2001), "Large igneous provinces and mass extinctions", Earth-Science Reviews vol. 53 issues 1-2 pp 1-33
  13. ↑ Fossil record supports evidence of impending mass extinction
  14. ↑ In Geology, Rodinia is used to refer to a 'supercontinent'
  15. ↑ Methane prime suspect for greatest mass extinction
  16. ↑ Benton, M.J. (2004). "6. Reptiles Of The Triassic", Vertebrate Palaeontology. Blackwell
  17. ↑ Van Valkenburgh, B. (1999). "Major patterns in the history of xarnivorous mammals". Annual Review of Earth and Planetary Sciences 26: 463-493. doi:10.1146/annurev.earth.27.1.463. 
  18. ↑ Jablonski, D. (2002). "Survival without recovery after mass extinctions". PNAS 99 (12): 8139-8144.

[uredi] Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/Masovna_izumiranja"
Osobni alati