Morske mijene

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Morske mijene su plima i oseka, te uz morske struje i valove jedini prirodni pokretači vodenih površina.

Plima i oseka su naizmjenično dizanje i spuštanje razine mora nastalo pod utjecajem gravitacijske sile od strane Mjeseca i Sunca u odnosu na Zemlju. Razmak između jedne plime ili jedne oseke je 06 sati, 12 minuta i 30 sekundi. Plima i oseka utječu na stvaranje i kretanje zemljinih ploča te na žive organizme na zemlji.

Razlozi pojavljivanja plime i oseke[uredi VE | uredi]

Koncept jake plime i oseke
Koncept mrtve mijene

Plima i oseka pojavljuju se zbog gravitacijskih sila koje djeluju između Zemlje, Mjeseca i Sunca pri njihovom kretanju kroz svemir. Mjesec sa okreće oko Zemlje, te se između njih javlja privlačna sila koja djeluje na Zemlju, a s obzirom da na Zemlji sve, osim goleme vodene mase (71% Zemljine površine prekriveno vodom), nije dovoljno fleksibilno da bi ih Mjesec privukao, on privlači prema sebi vodenu masu na velikim površinama (oceani, mora, velika jezera), što uzrokuje povlačenje razine mora na obali, odnosno razina mora opada kako utjecaj jača i to zovemo osekom. Utjecaj postupno slabi, te dolazi do postupnog povećanja razine mora u prvotno stanje, a tu pojavu zovemo plimom. Zbog toga što je Mjesec glavni pokretač plime i oseke, do te promjene dolazi dva puta u 24 sata i 50 minuta dugom vremenskom razdoblju, odnosno plima i oseka se izmjene u jednom danu dvaput, otprilike svakih 12 sati i 25 minuta.

Jake plime i oseke[uredi VE | uredi]

Jake plime i jake oseke se javljaju u razdobljima punog i novog Mjeseca kada je utjecaj Mjeseca na privlačnost prema Zemlji pojačan utjecajem položaja Sunca naspram Zemlje to jest za vrijeme punog i novog Mjeseca sva tri tijela se nalaze u ravnini, te je zbog toga utjecaj na plimu i oseku najjači.

Promjenom udaljenosti između Mjeseca u odnosu na Zemlju također utječe na jačinu plime i oseke tako kada je Mjesec u perigeji plima i oseka jačaju a apogeji slabe, a svakih 7½ mjesečevih orbitalnih okreta oko Zemlje perigeja bude sukladna ili sa novim ili punim mjesecom uzrokujući perigejne morske mijene sa najvećim rasponom plime i oseke, do ove pojave dolazi prosječno svakih 29 dana 12 sati 44 minute i 3 sekunde ili svakih 29.530589 dana .

Utjecaj perigejnih morskih mijena inače nije opasan osim u slučaju kada se na istom području javi oluja koja u isto vrijeme krene na obalu te tada zbog visokih plimnih valova može izazvati materijalnu štetu u priobalju zahvaćenog područja. Zbog tako izraženog utjecaja jake plime i oseke mogu u područjima velikih razlika između plime i oseke utjecati na pomorski promet, ribarstvo, priobalni turizam i odvijanje prometa na kopnu.

Mrtve mijene[uredi VE | uredi]

Mrtve mijene označavaju najslabije plime i oseke to jest kada je razlika između gornje granice plime i donje granice oseke najmanja a događa se kada je Mjesec u stadiju četvrt i pola te je samim time utjecaj na Zemlju najblaži.

Zbog minimalnih kretanja razine morske površine mrtve mijene ne uzrokuju značajnije probleme vezane uz život i djelatnosti čovjeka.

Energetski potencijal[uredi VE | uredi]

Zbog toga što izmjena oseke i plime uzrokuje kretanje fluida to jest vodene mase a to je kretanje potencijalna kinetička energija pa moguće je izvršiti konverziju (pretvaranje) u električnu energiju uz pomoć posebnih elektrana na plimu i oseku. Takvi tipovi elektrana nisu česti jer njihova izrada, održavanje i postizanje isplativosti iziskuju značajna financijska sredstva pa su trenutačno samo visoko razvijene zemlje razvile nekoliko takvih elektrana premda dosta zemalja ima prirodni potencijal za izgradnju istih.

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

Zaljev Fundy za vrijeme plime
Zaljev Fundy za vrijeme oseke
Crikvenica za vrijeme plimnog vala koji je zahvatio jadransku obalu 1. prosinca 2008. godine
  • Najveće morske mijene su na obalama najvećih oceana ali ne svugdje već samo u specifičnim područjima.
  • Najveća izmjerena razlika između plime i oseke od 16 metara izmjerena je u zaljevu Fundy u New Scotia u Kanadi premda se smatra da je u zaljevu Ungava u Quebecu još i više ali u razdoblju kad se vrše mjerenja taj zaljev je okovan ledom.
  • Područje Mediterana spada u područja sa umjerenim morskim mijenama
  • Područja Aljaske, Madagaskara, Novog Zelanda, istočne obale Kanade te zapadne obale Francuske i Velike Britanije su područja izraženih morskih mijena toliko da utječu na odvijanje pomorskog prometa.

Plima i oseka u Hrvatskoj[uredi VE | uredi]

Hrvatska morska obala se nalazi na području umjerenih plima i oseka te najveći raspon plime i oseke se kreće oko 1 metar razlike te kao takva ne utječe na život ljudi u većoj mjeri, premda je more pokazalo da u razdobljima velike plime i uz određene vremenske uvjete to jest niski tlak zraka te jak južni vjetar može izazvati poprilične probleme kako u prometnom smislu tako i u materijalnoj šteti, zbog toga što se pokazalo da u tim uvjetima obalna razina u nekim naseljima je u razini nižoj od razine plimnog vala te je zbog toga došlo do plavljenja obalnog područja, prometnica i objekata uz samu obalu, izbacivanja brodova, brodica i čamaca na obalu uz popriličnu štetu. Smatra se da ovakvi događaji nisu toliko učestali to jest uvjeti za njih se stvore svakih pedesetak godina pa nema smisla prilagođavati život ljudi tim ekstremnim događajima. Zadnji zabilježeni slučaj ekstremno visokog plimnog vala na hrvatskoj obali Jadrana zabilježen je 1. prosinca 2008. godine a prije toga 1929. godine.

U gospodarskom smislu plime i oseke na području hrvatske obale nisu pogodne za izgradnju elektrana na plimu i oseku. Na hrvatskoj obali u funkciji je mreža mareografa Hrvatskog hidrografskog instituta. Na web stranicama HHI-a aktivan je web servis koji prikazuje mjerene i prognozirane podatke.

Doprinos Ruđera Boškovića tumačenju plime i oseke[uredi VE | uredi]

Bošković je u svom djelu Rasprava o plimi i oseci mora (1747) opisao postupke proračunavanja određivanja najviše razine plime koje je osmislilo nekoliko znanstvenika prije njega. Dotada najbolji rezultat imao je Daniel Bernoulli.
No, i Bernoulijevo je rješenje bilo približno jer je problem rješavao analitički a složenost jednadžbi ga je prisilila da primijeni nekoliko aproksimacija. Bošković je osmislio i u djelu pokazao geometrijski postupak kojim se rješenje moglo dobiti posve točno.[1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Antonijela Bogutovac i Theodor Dürrigl, Plima i oseka, Leksikon Ruđera Boškovića str. 100-102 ISBN 978-953-268-020-1

Još pogledati[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]