Nikola Krajačević
Nikola Krajačević Sartorius (Kraiacsevich) (Sisak, o. 1582. – Zagreb, o. 1653) hrvatski (kajkavski) pisac, pjesnik i katolički svećenik iz reda isusovaca.[1] U kajkavskom obliku ime mu je Miklouš, na prekomurskom jeziku Mikloš Krajačević.
Za duhovne misije u mjestu Kalec (danas Tkalec) u varaždinskoj županiji. 1621.-1623. godine spjevao je oveći niz duhovnih pjesama i preveo općinske molitve s latinskog jezika na kajkavski jezik po nalogu biskupa Domitrovića. Svoje prve knjige ne znamo. Druga knjige, jedan molitvenik, je izišla u Bratislavi. Djelo je anonimo.
Krajačević prevodio je i iz Biblije (iz Novoga Zavjeta). Njegova djela su poznali također Slovenci u Štajerskoj, u Kranjskoj i u Mađarskoj. Mikloš Küzmič na temelju Krajačevića je napisao svoj evanglistar Szvéti evangyeliomi i molitvenik Kniga molitvena u 18. stoljeću. Slovenci u Prekmurju i u Mađarskoj sada i rabijo ove knjige.
Djela [uredi]
Izvori [uredi]
- ↑ Knjižnice grada Zagreba Szveti Evangeliomi: na vsze nedelye y szvetke czeloga leta
Vanjske poveznice [uredi]
- PJESNICI U KRIŽEVAČKOM KRAJU OD XVII. STOLJEĆA DO DANAS
- Vilko Novak: Martjanska pesmarica, Založba ZRC, Ljubljana, 1997. ISBN 961-6182-27-7
