Patrona

Izvor: Wikipedija
Punjenje sačmarice patronama.
Patrona za cijevno poštansko prenosilo.

Patrona (njem. Patrone, od franc. patron), u tehnici općenito, je uložak koji sadrži neki potrošni materijal što se ulaže u napravu, instrument ili uređaj. Tako se kadšto (razgovorno) naziva uložak nekih pisaljki, električnih osigurača, a također i kovinska ili kartonska čahura s eksplozivnim punjenjem i zrnom (ili sačmom) kod vatrenog oružja.[1]

Sačmarica[uredi | uredi kôd]

Sačmarica je oružje koje je projektirano da se obično ispaljuje iz ramena, koristi energiju baruta da ispali određeni broj kuglica koje se zovu patrona ili jednodjelnog projektila (kugle). Kuglice iz sačmarice se raspršuju nakon izlaska iz cijevi, a energija barutnog punjenja podijeljena je na kuglice, što znači da svaka kuglica zasebno ima mali energetski potencijal.

Pneumatska prenosila za komadnu robu[uredi | uredi kôd]

Pneumatska prenosila za komadnu robu prenose kroz cjevovode robu u kalibriranim posudama, takozvanim patronama. Prijenos može biti izravan između dviju stanica, može biti prstenasti prijenos ili prijenos preko centralnog mjesta za sakupljanje i raspodjelu materijala. Postrojenja su pretežno usisna s duljinom dobave do 500 m i brzinom dostave od 5 do 14 m/s.

Ta se vrsta prijenosa pretežno primjenjuje u poštanskim uredima, bankama, velikim trgovačkim kućama, novinskim redakcijama za prenošenje pisama, telegrama i malih paketa, pa se zato naziva cijevnom poštom. U tvornicama strojeva služi za prijenos sitnog alata, a u čeličanama za odašiljanje uzoraka na analizu u laboratorij.[2]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. patrona, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.
  2. "Tehnička enciklopedija" (Prenosila i dizala), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.