Petar II. Karađorđević

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Petar II. Karađorđević
Petar II Karađorđević
Kralj Jugoslavije
Vladavina 9. listopada 1934. - 29. studenoga 1945.
Prethodnik kralj Aleksandar I. Karađorđević,
Nasljednik nitko
Regent knez Pavle Karađorđević
Supruga kraljica Aleksandra Karađorđević
Djeca
Aleksandar II. Karađorđević
Puno ime
Petar Aleksandrov Karađorđević
Dinastija Karađorđevići
Otac Aleksandar I. Karađorđević
Majka Marija od Rumunjske
Rođen 6. rujna 1923.
Preminuo 3. studenoga 1970.
Pokop 26. svibnja 2013.
crkva sv.Đorđa, Oplenac
Vjera pravoslavlje


Petar II. Karađorđević (Beograd, 6. rujna 1923. - Denver, SAD, 3. studenog 1970.), posljednji jugoslavenski kralj.

Dolazak na vlast[uredi VE | uredi]

Najstariji sin kralja Aleksandra Karađorđevića. Kraljem postaje 9. listopada 1934., nakon atentata na njegovog oca, kralja Aleksandra u Francuskoj. Do 27. travnja 1941. u njegovo ime Jugoslavijom je vladao knez Pavle Karađorđević (1893.-1976.), kada poslije ožujskog puča preuzima i praktično vlast.

Poslije sloma Jugoslavije u travanjskom ratu emigrira s vladom u Atenu, potom u Kairo, pa u Palestinu, da bi od rujna 1941. pa sve do kraja rata s vladom boravio u Londonu.

Abdikacija[uredi VE | uredi]

Kralj Petar je abdicirao tako što je u ulozi šefa države 7. ožujka 1945. imenovao Regentsko vijeće u sastavu: Srđan Budisavljević, Ante Mandić i Dušan Sernec s ovlaštenjem da sa Narodnim komitetom za oslobođenje Jugoslavije (NKOJ) oformi zajedničku Privremenu vladu i prihvati nominaciju nove Vlade na čelu s Josipom Brozom, za koju je Vijeće dalo saglasnost 29.11.1945. kada je proglašena Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ).[1]

Taj datum, kad je po međunarodnom pravu stvorena Druga Jugoslavija, od tad je obilježavan kao jugoslavenski praznik Dan državnosti. Nakon uvođenja jednopartijskog sistema, komunisti su taj praznik tumačili kao slavljenje Drugog zasjedanja AVNOJ-a 29.11.1943.

Karađorđević je u egzilu živio u Ujedinjenom Kraljevstvu, Sjedinjenim Američkim Državama, Francuskoj, i Italiji. Nova vlast mu je zabranila povratak u Jugoslaviju i oduzela državljanstvo, njemu i cijeloj kraljevskoj obitelji.

Politički aktivan do smrti, surađivao sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom i srpskom emigracijom. Umro je poslije duge i teške bolesti u Denveru (SAD) 3. studenog 1970., a sahranjen u manastiru Srpske Pravoslavne Crkve Sveti Sava u Libertyville, Illinois. Time je postao jedini europski vladar koji je sahranjen na teritoriju SAD-a.

Na zahtjev svoje obitelji i Vlade Republike Srbije, posmtrni ostaci su prenijeti iz SAD-a i 26.svibnja 2013. pokopani su u obiteljskoj grobnici u crkvi Svetog Đorđa,na Oplencu u Srbiji.

Iz braka s grčkom princezom Aleksandrom (1921.-1993.) ima sina jedinca Aleksandra (1945.), koji od 2000. godine živi u Beogradu.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Charles D. Pettibone (2014) The organization and order of battle of militaries in World War II, Trafford Publishing, Bloomington, Indiana SAD, str.393.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]