Posttraumatski stresni poremećaj

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Klasifikacija prema MKB-10
F43.1 Posttraumatski stresni poremećaj

Posttraumatski stresni poremećaj ili PTSP (često se krivo izgovara pi-ti-es-pi jer se misli da je to engleska kratica; engleski je Post-traumatic stress disorder i engleska kratica PTSD izgovara se pi-ti-es-di; pravi hrvatski izgovor je pe-te-es-pe) oblik je psiholoških posljedica izlaganja stresnim doživljajima, koji uključuju smrtnu opasnost, ozbiljne fizičke povrede ili prijetnju psihičkom ili fizičkom integritetu osobe te koja ta osoba doživljava krajnje traumatično.

U središtu traume je nametljivo sjećanje na središnji stresni (nasilni) događaj, poput slike i zvuka puščane vatre, vriskovi ili trenutačna tišina, ubod nožem, prasak puške, eksplozija mine, ranjavanje, udarac, liptanje krvi, zvukovi zrakoplova, zvukovi sirena.

Nasilna djela imaju pogubnije posljedice na žrtve od posljedica prirodnih katastrofa, jer žrtve nasilja ili nasilnih događaja imaju osjećaj da su namjerno odabrane kao cilj zlostavljanja. Za žrtve zlostavljanja društveni svijet postaje opasnim mjestom u kojem ljudi iz okoline predstavljaju prijetnju sigurnosti. U pamćenje žrtve urezuje se obrazac ljudske okrutnosti zbog koje napadnuta osoba sa strahom gleda sve što imalo nalikuje samom napadu koji je izazvao traumu.

U Hrvatskoj je danas taj problem vrlo prisutan zbog velikog broja oboljelih kao posljedica Domovinskog rata.

Simptomi[uredi VE | uredi]

Osnovni simptomi PTSP-a jesu:

  • Ponovno proživljavanje traumatskog događaja - npr. kroz sjećanja na događaj, snove..., neki svakodnevni događaj potakne sjećanje na traumatski događaj, aktivira se lučenje hormona stresa, žrtvi pred očima sijevaju prizori iz prošlosti, tijelo preplavljuje istim onim osjećajima koje je osjetila tijekom izvorne traume: tijelo se počne preznojavati, javi se osjećaj straha, groznica, drhtanje. Osobe kod kojih je hormon stresa preobilan ne prilagođavaju se i za razliku od osoba bez jakog traumatskog događaja koje se svakodnevnim npr. glasnim zvukovima prilagođavaju, žrtve traume reagiraju uvijek jednako, preintenzivno.
  • Izbjegavanje svih podsjetnika na traumu (npr. izbjegavanja odlaska na mjesto gdje se trauma dogodila, gledanje filmova sa takvim sadržajima)
  • Pojačana podražljivost koja se manifestira kao nesanica, razdražljivost, snižen prag na frustracije i sl.

PTSP se liječi farmakoterapijom (tj. lijekovima) i psihoterapijom. Od lijekova se koriste antidepresivi i anksiolitici, te stabilizatori raspoloženja. Od psihoterapije koriste se različite tehnike prorade trauma (preplavljivanje), ali i tehnike relaksacije (npr. progresivna mišićna relaksacija).

Literatura[uredi VE | uredi]

Daniel Goleman, Emocionalna inteligencija, 1997.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


Mental health stub.svg Nedovršeni članak Posttraumatski stresni poremećaj koji govori o psihijatriji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.