Sirena

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Sirena. Za druga značenja, pogledajte Sirena (razdvojba).

Sirene (grč. Σειρήν, Seirến) u grčkoj mitologiji misteriozna su bića koja imaju žensku glavu, a ptičje tijelo. Navode im se, prema raznim izvorima, sljedeća imena: Telksipia/Telksipeja/Telksiopa/Telksinoa, Molpa, Pizinoja, Partenopa, Ligeja/Ligija, Leukozija, Redna, Teles/Teleda i sl.

Etimologija[uredi VE | uredi]

Grčko ime Sirena vjerojatno je izvedeno od seira = "uže" te bi one bile "povezivačice". Značenje riječi "sirena" kao upozoravajućeg zvuka razvilo se prema analogiji i značenjskom povezanošću s pjesmom Sirena.

Karakteristike[uredi VE | uredi]

U ranoj grčkoj umjetnosti Sirene su prikazivane kao ptice s velikim glavama i nogama, a katkad i s lavljom grivom. Poslije su prikazivane kao žene s ptičjim nogama te s krilima ili bez njih. Također su i prikazivane kako sviraju neko glazbalo, posebice harfu. Poznate su po neodoljivoj pjesmi zbog koje je i Odisej imao teškoća.

Poslije su Sirene počele biti prikazivane kao prekrasne žene čija su i tijela i glas bili zavodljivi ili kao polužene i poluribe, što je današnje značenje Sirena, često prikazivano u popularnoj kulturi. U mnogo je jezika riječ za Sirenu (sam hrvatski, a i španjolski, francuski, talijanski, poljski, portugalski itd.) jednaka riječi za poluženu i poluribu (eng. mermaid) što pridonosi pomutnji.

Mitologija[uredi VE | uredi]

Podrijetlo[uredi VE | uredi]

Sirena, posuda iz 6. stoljeća pr. Kr.

Sirene su živjele na otoku zvanom Sirenum scopuli ili na drugim otocima, ovisno o inačicama mita, a otoci su bili okruženi kamenjem i stijenama. Sirene su pjevale svoju neodoljivu i očaravajuću pjesmu što je uzrokovalo pomorce da plove prema liticama i dožive brodolom.

Sirene su bile Ahelojeve kćeri s Terpsihorom/Melpomenom/Steropom ili pak Forkisove, prema Vergiliju i Ovidiju. Homer ne govori ništa o njihovu broju, ali kasniji su pisci spominjali od dvije do pet Sirena.

Prema nekim inačicama mita, a također i u Ovidijevim Metamorfozama bile su Perzefonine družice koje je Demetra pretvorila u čudovišna stvorenja nakon što nisu reagirale kad je Had oteo njezinu kćer Perzefonu.

Jedna inačica mita donosi da je Hera nagovorila Sirene da se natječu u pjevanju s Muzama. Muze su pobijedile, a potom su očerupale perje Sirena i od njega napravile krune.

Viđenja[uredi VE | uredi]

John William Waterhouse: Odisej odolijeva Sirenama, 1891.

Odisej je, kako doznajemo u Homerovoj Odiseji, pobjegao sirenama. Nakon putovanja u Had opet se vratio na Kirkin otok, a Kirka ga je upozorila na Sirene koje bi ga mogle uništiti te mu je savjetovala da ili začepi uši ili, ako baš mora čuti njihov pjev, bude privezan za jarbol, tako da ne može slijediti zvuk i tako postati nepovratno izgubljen. Potom su krenuli s Kirkina otoka.

Njegovi su ljudi začepili uši voskom, a on im je zapovjedio da ignoriraju njegova zapomaganja. On je sam bio privezan za jarbol - htio je iz znatiželje čuti pjesmu, a suborcima je rekao da mu je Kirka rekla da je mora čuti. Tako su uspjeli proći pokraj Sirena.

Jazona je upozorio Kentaur Hiron da će Orfej biti nužan u argonautskom putovanju. Naime, kad su začuli pjev Sirena, Orfej je uzeo svoju liru i svirao još ljepše od Sirena, zaglušujući njihove glasove. Jedan član posade ipak je čuo pjesmu i skočio u more, ali spasila ga je Afrodita. Nakon što je brod uspješno prošao pored Sirena, one su se same protestirajući bacile u more.

Literatura[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Sirena