Proton (raketa)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Poljetanje Protona s modulom ISS-a Zvezda

Proton (rus. Прото́н) je ruska raketa za lansiranje svemirskih letjelica. Prvi put je upotrijebljena 1965. godine, a upotrebljava se i danas za komercijalna i vladina lansiranja. Proton je jedno najuspješnijih potrošnih lansirnih vozila velike nosivosti u povijesti astronautike. Svi Protoni lansiraju se s kozmodroma Baikonur.

Raketa je dobila ime po velikim znanstvenim satelitima "Proton" koji su bili prvi teret koje je raketa lansirala. Velika nosivost rakete omogućila je korištenje teške znanstvene opreme u tim satelitima poput detektora čestica. Zato se sateliti "Proton" mogu smatrati začetnici visokoenergetske astronomije.

Izvorni Proton ima sposobnost ponijeti u tzv. nisku orbitu (LEO) korisni teret mase oko 20,700 kg. U međuplanetarnu putanju takav Proton može ponijeti teret mase oko 5,800 kg (Luna 16, Luna 20 i Luna 24).

Rakete sličnih mogućnosti: Delta-IV, Atlas V, Ariane 5, Chang Zheng 5, Angara, Falcon 9.

Povijest[uredi VE | uredi]

Proton je u početku trebao biti Super ICBM. Bio je dizajniran za nošenje 10 megatonske atomske bombe na udaljenost do 12,000 km. Bio je znatno veći od uobičajenih ICBM-ova i nikada nije upotrijebljen u te svrhe. Glavni dizajner Protona je Vladimir Nikolajević Čalomej. Čalomej je bio izravna konkurencija Sergeju Koroljevu i njegovoj raketi N-1. Želio je Protonom lansirati dvodijelna letjelicu s ljudskom posadom Zond prema Mjesecu i natrag na Zemlju. Nakon izlaska Saturna 5 iz upotrebe, Proton je postao najveće potrošno lansirno vozilo do pojave rakete Energia 1987. godine.

U razdoblju od 1965. do 1970., raketa Proton doživjela je desetke kvarova. Nakon modifikacija i uklanjanja nedostataka, Proton je postao jedan od najpouzdanijih lansirnih vozila velike nosivosti. U 300 lansiranja postigao je 96% pouzdanost.

Proton je u svojoj karijeri služio kao lansirno vozilo za bespilotne letjelice do Mjeseca, svemirske postaje Saljut, module svemirskih postaja Mir i ISS, tucet sondi prema Veneri, Marsu te čak prema Halleyevom kometu.

Parametri rakete[uredi VE | uredi]

parametar vrijednost
visina 53.0 m
promjer 7.4 m
masa 693.810 kg
broj stupnjeva 3 ili 4
nosivost (LEO) 20.700 kg
nosivost (GTO) 5.800 kg
broj lansiranja 377
uspješna lansiranja 335
prvo lansiranje 16. srpanj 1965.
posljednje lansiranje
parametar 1. stupanj 2. stupanj 3. stupanj 4. stupanj
motor 6 x RD-275 3 x RD-0210
1 x RD-0211
1 x RD-0212 1 x RD-58M
ukupan potisak 10.470 kN 2.399 kN 630 kN 83.4 kN
specifičan impuls 316 s 349 s
trajanje izgaranja 126 s 206 s
gorivo N2O4/UDMH N2O4/UDMH N2O4/UDMH RP-1/LOX

Verzije[uredi VE | uredi]

Postoje dvije verzije rakete Proton.

Proton 8K82K[uredi VE | uredi]

Proton 8K82K za gorivo koristi nesimetrični dimetil hidrazin i dušićni tetroksid. Ove kemikalije spadaju u hipergolična goriva, tj goriva koja pri kontaktu imaju sposobnost samozapaljivanja. Prednost tih goriva je što mogu biti skladištena na sobnoj temperaturi. Veliki nedostatak goriva je izrazita korozivnost i toksičnost tih kemikalija te ispuštanje toksičnih para prilikom izgaranja.

Proton 8K82K može se lansirati u verziji s tri ili četiri stupnja.

  • Prvi stupanj ima šest motora RD-253 čiji je dizajner Valentin Gluško. Motori RD-253 su jednostavne konstrukcije ali ipak visoko učinkoviti. Masa prvog stupnja s gorivom je 450 tona i izgara 124 sekunde. Ukupan potisak svih 6 motora je 10,470 kN (u vakuumu).
  • Drugi stupanj počinje s radom dok je još spojen s prvi stupnjom. Pogon drugom stupnju daju četiri RD-0210 motori koji daju ukupan potisak od 2,399 kN (u vakuumu). Masa drugog stupnja gorivom je 168 t. Vrijeme rada drugog stupnja je 206 sekundi.
  • Treći stupanj mase 50.7 t sastoji se od jednog motora RD-0212 koji ostvaruje potisak od 640 kN. Vrijeme rada motora je 238 sekundi.
  • Četvrti stupanj (blok D) ima masu od 13.4 t. Pogon se sastoji od jednog RD-58 motora koji radi na kerozin. Dužina rada motora je 470 sekundi.

Proton M[uredi VE | uredi]

Proton-M je modernizirana verzija Protona 8K82K. U stanju je lansirati 3,200 kg u geostacionarnu orbitu ili 6.150 kg u geostacionarnu transfernu orbitu. U nisku orbitu (LEO) može lansirati 22,000 kg. Neke od promjena na Protonu M su smanjena masa, veći potisak i potpunije izgaranje goriva. To je dovelo do blagog poboljšanja performansi i smanjena ispuštanja toksičnih para pri lansiranju. Umjesto četvrtog stupnja (blok D) može se koristiti Breeze-M. Breeze M umjesto kerozina koristi hiperoglično gorivo i koristi se za ubacivanje u geostacionarnu orbitu.

Budućnost[uredi VE | uredi]

U bližoj budućnosti Proton bi trebao biti zamijenjen raketom Angarom.