Renault R24

Izvor: Wikipedija
Renault R24
Kategorija Formula 1
Konstruktor Renault
Dizajner(i) Bob Bell (tehnički direktor)
Mark Smith (šef dizajnerskog tima)
Dino Toso (šef aerodinamike)
Tehnički podaci
Šasija U potpunosti izgrađena od karbon-fiberskih vlakana i aluminijskih dijelova kako bi bolid bio što lakši, čvršći i pružao bolje vozne performanse, zajedno s Renault RS24 motorom u potpunosti je prilagođen novoj R24 šasiji
Dužina 4600 mm
Širina 1800 mm
Visina 950 mm
Motor Renault RS24, 2998 cc, atmosferski 3.0-litarski V10 motor s cilindrima pod 'V' kutom od 72°[1]
Mjenjač Prijenos snage motora koristi 6-brzinski poluautomatski mjenjač s jednom brzinom za vožnju unatrag
Težina 605 kg (uključujući vozača , kameru i balast)
Gume Michelin M
Povijest natjecanja
Momčad Mild Seven Renault F1 Team
Vozači 7. Jarno Trulli
8. Fernando Alonso[2]
Prva utrka Velika nagrada Australije 2004.
Utrka Pobjeda Pole position Najbrži krug
16 1 3 0

Renault R24, ili R24 je bolid francuske momčadi Renault F1 u sezoni 2004. Službeno Mild Seven Renault F1 Team predstavio je 9. veljače 2004. bolid R24 u Teatro Massimo operi u Palermu na Siciliji.[3]

Bolid[uredi | uredi kôd]

Tehnička analiza[4][uredi | uredi kôd]

Nakon što su u sezoni 2003. ostvarili prvu pobjedu i po performansama se približili vodećem trojcu, Renaultov cilj za sezonu 2004. bio je otići jedno mjesto više.

Renault je upravo zbog pitanja izdržljivosti svojih širokokutnih V motora (112° među redovima cilindara) u sezone 2005. napustio taj koncept i okrenuo se konfiguraciji sa 72°. Zbog kratkoće vremena za razvoj novog motora u biti uzeli su stari V10 motor s kojim je Renault sedam puta tijekom devedesetih osvajao naslov prvaka (posljednji put 1997. godine). U međuvremenu, mnoge momčadi prešle su na V10 motore s kutom od 90. Napravljen je napredak u performansama uz poboljšanu aerodinamiku i motora koji je bio snažniji od prošlogodišnjega. Integracija između motora i šasije napravljena je iznimno visoko. R24 već je u početku imao više aerodinamičnog pritiska od prošlogodišnjeg R23B.

Motor RS24[uredi | uredi kôd]

U bolida se nalazio novi motor RS24, koji je napravljen za novo pravilo "jedan motor jedan GP vikend", za kojeg se u Renaultu nadali da će biti biti mnogo više pouzdan, što je bio jedan od glavnih problema za ekipu Renault u sezoni 2003.

Vozači i sponzori[uredi | uredi kôd]

Renaultovi partneri u ovom poduhvatu za sezonu 2005., su već tradicionalno, Mild Seven, Total i Michelin, a tu su i Puma kao proizvođač odjeće, JOBS i DMG, Eutelsat, OZ Racing kao proizvođač naplataka, te Charmilles Technologies i 3D Systems. Vozačka postava Renaulta je ista, Jarno Trulli i Fernando Alonso, dok je jedino došlo do promjene kod test vozača, a tu je dužnost obavljao Franck Montagny. Krajem sezone Trullija je na mjestu drugog vozača zamijenio bivši svjetski prvak Jacques Villeneuve.

Sezona 2004.[uredi | uredi kôd]

Jarno Trulli prvi je imao priliku voziti R24 na testiranjima u Barceloni. Prvog dana Trulli je bio na testovima deseti, 2.1 sekundu sporiji od prvog Ralfa Schumachera u Williamsu.[5] Drugog dana testiranja u Barceloni Alonso je testirao zajedno s Franck Montagnyem i završio drugi s vremenom 1'14"687.[6] Alonso je na trećeg i četvrtog dana postavio najbolje i drugo najbolje vrijeme i time zaključio testiranja u Barceloni.[7][8]

Alonso u R24 na VN Kanade.

Na prvim kvalifikacijama sezone za utrku u Australiji Alonso je bio peti,[9] a Trulli deveti. U utrci Alonso je stigao do trećeg mjesta i popeo se na pobjedničko postolje, a dva mjesta je Trulli napredovao i osvojio sedmo mjesto.[10] Na drugoj utrci sezone za VN Malezije Renault je uzeo peto i sedmoj mjesto (Trulli 5., Alonso 7.),[11] dok su u Bahreinu četvrto i šesto.[12] Na četvrtoj utrci u San Marinu nakon solidnih kvalifikacija Alonso i Trulli nastavili su s dobrim rezultatima i osvojili čevrto i peto mjesto[13] a na trci za VN Španjolske Trulli uzeo drugo postolje za Renault, te odmah iza njega na četvrtom mjestu bio Alonso.[14] Trulli je na kvalifikacijama za VN Monaka postigao svoj prvi pole position u karijeri, a Alonso upotpunio dobre kvalifikacije Renaulta trećim mjestom na startu.[15] U samoj utrci Trulli je zadržao istu poziciju.[16] Na utrci za VN Europe Trulli je svoj Renault doveo do četvrte pozicije i bio brži od Alonsa koji je utrku završio na petoj poziciji.[17] U Kanadi oba Renaulta nisu završila utrku,[18] dok je Alonso nije završio nekoliko tjedana kasnije u SAD-u. Renaultu se sve vratilo na domaćoj stazi VN Francuske kada je Alonso je osvojio treći pole position u karijeri,[19] a u utrci stigao do drugog mjesta. Problemi su se ponovo pojavili u kvalifikacija za VN Velike Britanije nakon što je Alonso bio prisiljen utrku započeti sa 16. pozicije zbog promjene motora.[20]

Trulli je pred kraj sezone zbog svađe s Briatoreom napustio Renault.

U samoj utrci Alonso je dogurao do desetog mjesta, dok je Trulli imao veliku nesreću, na sreću bez većih posljedica.[21] U Njemačkoj Alonso je Renaultu donio treće mjesto i treće postolje u sezoni.[22] Dan kasnije, Trulli je objavio da će na kraju sezone napustiti momčad.[23] Alonso je nastavio pokazivat dobru formu Renaulta i na Hungaroringu VN Mađarske popevši se ponovo na istu stepenicu.[24] U Belgiji je Trulli zauzeo osmo mjesto (iako je u kvalifikacijama imao pole position), dok je Alonso odustao kao Trulli utrku prije.[25] Na Monzi Alonso je u kvalifikacijama zauzeo četvrto mjesto,[26] ali je zbog izlijetanja u utrci odustao. Trulli se plasirao na sredinu poretka i zauzeo 10. mjesto.[27] Zbog sukoba Flavia Briatorea s Trullijem, došlo je do raskida ugovora i Renault je krenuo u brzu potragu za novim vozačem. Stupli su u kontakt s bivšim svjetskim prvakom Jacquesom Villeneuveom koji se pridružio momčadi na posljednje tri utrke sezone.

[28] Na prvoj VN Kine Alonso je osvojio četvrto mjesto i vratio u utrku Renault za BAR-om za drugo mjesto u poretku konstruktora.[29] Villeneuve je u svom debiju za Renault stigao do jedanaestog mjesta. Međutim, na pretposljednjoj utrci sezone, VN Japana, šanse su se svele na minimum jer su dva BAR-a zauzela su treće i četvrto mjesto, dok je Alonso bio tek peti, a Villeneuve bez bodova.[30] U posljednjoj utrci VN Brazila BAR je uspio obraniti drugo mjesto u poretku konstruktora,[31] tako da je Renault sezonu završio kao treća momčad prvenstva.

Potpuni popis rezultata u F1[uredi | uredi kôd]

(legenda) (Utrke označene debelim slovima označuju najbolju startnu poziciju) (Utrke označene kosim slovima označuju najbrži krug utrke)

Godina Momčad Motor Gume Vozači 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 Bodova Poredak
2004. Mild Seven Renault F1 Renault V10 M AUS MAL BHR SMR ŠPA MON EUR KAN SAD FRA VBR NJE MAĐ BEL ITA KIN JAP BRA 105 3.
Jarno Trulli 7 5 4 5 3 1 4 Ret 4 4 Ret 11 Ret 9 10
Fernando Alonso 3 7 6 4 4 Ret 5 Ret Ret 2 10 3 3 Ret Ret 4 5 4
Jacques Villeneuve 11 10 10

Izvori[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Renault R24