Rodamin B
| Rodamin B | |||
|---|---|---|---|
 Kemijska struktura rodamina B
| |||
| IUPAC nomenklatura | [9-(2-karboksifenil)-6-dietilamino -3-ksanteniliden]-dietilamonijev klorid | ||
| Ostala imena | Rodamin B C.I. 45170 | ||
| Identifikacijski brojevi | |||
| CAS broj | 81-88-9 ✓ | ||
| EC broj | 201-383-9 ✓ | ||
| PubChem broj | 6694 ✓ | ||
| Osnovna svojstva | |||
| Molarna masa | 479,02 g·mol−1 | ||
| Izgled | Crveni do ljubičasti prah | ||
| Gustoća |
1,31 g·cm−3 (20 °C)[1] | ||
| Talište | 210 do 211 °C | ||
| Vrelište | > 245 °C | ||
| Topljivost u vodi |
U vodi 8 do 15 g/L (20 °C)[2] | ||
| Struktura | |||
| Sigurnosne upute | |||
| |||
| Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima. | |||
| Portal:Kemija | |||
Rodamin B je organski spoj i bojilo. Često se koristi kao pokazno bojilo u vodi za određivanje brzine i smjera protoka i prijenosa tekućina. Rodaminska bojila fluoresciraju i na taj se način mogu lako i jeftino otkriti fluorometrima. Rodamin B koristi se u biologiji kao fluorescentno bojilo za bojenje, ponekad u kombinaciji s auraminom O, kao auramin-rodamin bojilo za pokazivanje kiselootpornih organizama, posebno Mycobacterium. Rodaminska bojila također se dosta koriste u biotehnološkim primjenama poput fluorescentne mikroskopije, protočne citometrije, fluorescentne korelacijske spektroskopije i enzimskog imunološkog testa. Također se koristi u ružinom mlijeku, popularnom indijskom napitku. Rodamin B često se miješa s herbicidima kako bi se pokazalo gdje su korišteni.[4]
Također se ispituje za upotrebu kao biomarker u oralnim cjepivima protiv bjesnoće za divlje životinje, poput rakuna, kako bi se otkrile životinje koje su pojele mamac s cjepivom. Rodamin se ugrađuje u brkove i zube životinja.[5] Rodamin B (BV10) pomiješan je s kvinakridon magenta (PR122) da bi se dobio svijetloružičasti akvarel poznat kao "Opera Rose". U Kaliforniji se sumnja da je rodamin B kancerogen i stoga proizvodi koji ga sadrže moraju na svojoj etiketi sadržavati upozorenje. Slučajevi ekonomski motiviranog falsifikovanja, gdje se ilegalno koristi za nanošenje crvene boje čiliju u prahu, došli su u središte pažnje regulatora sigurnosti hrane.[6]
Triarilmetanska bojila[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Triarilmetanska bojilaTriarilmetanska bojila su bojila koja se izvode strukturno od bezbojnog trifenilmetana (C6H5)3CH. Najčešća među njima su trifenilmetanska, a manji dio pripada derivatima difenil-naftilmetana C10H7·CH·(C6H5)2. U para-položaju prema centralnom ugljikovu atomu moraju se u molekuli nalaziti na arilnim grupacijama najmanje dvije auksokromne skupine. Kromofor je ove skupine p-kinonoidna grupacija O=C6H4=O, odnosno 0=C6H4=NH. Prema broju i karakteru auksokromnih grupa dijele se ta bojila na trifenilmetanske derivate s dvije amino-grupe, na iste derivate s tri amino-grupe, na hidroksi-trifenilmetanske derivate, aminohidroksi-derivate i derivate difenilnaftilmetana. U svakoj od ovih grupa nalaze se bojila različitih svojstava bojenja: bazna, kisela, močilna i bojeni lakovi. Ako molekula bojila sadrži grupu —COOH u o-položaju prema grupi —OH, bojilo je močilno. Uvođenjem sulfonskih grupa u molekulu dobivaju se od baznih bojila kisela. Sulfonske grupe koje se nalaze u o-položaju prema centralnom ugljikovom atomu povećavaju postojanost prema alkalijama. Bojeni lakovi nastaju od baznih bojila taloženjem s fosformolibdenskom ili fosforvolframskom kiselinom. Trifenilmetanskim bojilima postižu se neobično živahna, briljantna i čista obojenja crvene, ljubičaste, modre i zelene boje, ali su im postojanosti općenito niske, osobito na svjetlu i prema alkalnoj obradi. Zbog toga im upotreba sve više opada u korist postojanih bojila. Bazni predstavnici se najviše upotrebljavaju za bojenje svile i močenog pamuka, a kiseli i močilni za bojenje vune. Najveće količine ovih bojila troše se izvan tekstilne upotrebe, i to za bojenje papira, drveta, šibica, u proizvodnji grafičkih boja, za tinte, kao boje u kozmetici i prehrambenoj industriji.[7]
Slike[uredi | uredi kôd]
|
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ GESTIS: Rhodamin B, ZVG=491216, CAS=81-88-9, 23. Juli 2016.
- ↑ Safety data sheet (PDF). Roth. 2013. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 6. ožujka 2021. Pristupljeno 6. prosinca 2020.
- ↑ S. D. Gangolli: "The Dictionary of Substances and their Effects (DOSE)" O-S, Royal Society of Chemistry, 1999., ISBN=978-0-85404-833-5, Seiten=688.
- ↑ Cai SS, Stark JD. Studeni 1997. Evaluation of five fluorescent dyes and triethyl phosphate as atmospheric tracers of agricultural sprays. Journal of Environmental Science & Health Part B. 32 (6): 969–83. doi:10.1080/03601239709373123
- ↑ Slate D, Algeo TP, Nelson KM, Chipman RB, Donovan D, Blanton JD, Niezgoda M, Rupprecht CE. Prosinac 2009. Bethony JM (ur.). Oral rabies vaccination in north america: opportunities, complexities, and challenges. PLoS Neglected Tropical Diseases. 3 (12): e549. doi:10.1371/journal.pntd.0000549. PMC 2791170. PMID 20027214
- ↑ Lin S. 2015. Rapid and sensitive SERS method for determination of Rhodamine B in chili powder with paper-based substrates. Analytical Methods. 7 (12): 5289. doi:10.1039/c5ay00028a. Pristupljeno 1. veljače 2018.
- ↑ "Tehnička enciklopedija" (Bojila), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.
