Bojilo

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Organske boje na vodenom filmu

Bojilo je obojana tvar s afinitetom kemijskog vezivanja na supstrat na koji se nanosi. Bojila se uglavnom primjenjuju kao vodena otopina. Obojane tvari koje se kemijski ne vežu za supstrat zovu se pigmenti.


Podjela[uredi VE | uredi]

Prema porijeklu[uredi VE | uredi]

Podjela prema porijeklu najstarija je podjela koja danas ima tek povijesno značenje.

Prirodna bojila, iako su prva otkrivena, ukupno su iskorištena u vrlo maloj količini, jer su skupa i slabije učinkovitosti. Dobivala su se uglavnom iz korijenja, kore, bobica i lišća biljaka.

Umjetna bojila su jeftinija i velike učinkovitosti, stoga danas drže primat u proizvodnji. Dobivaju se raznim organskim sintezama kemijske industrije.


Prema načinu korištenja[uredi VE | uredi]

Kisela bojila su vodotopiva i anionska. Ovoj kategoriji pripada većina sintetskih bojila. Primjenjuju se kod bojanja svile, vune, najlona i modificiranog akrila u kiseloj sredini. Kemijska veza ostvaruju se uglavnom stvaranjem organske soli spajanjem aniona u bojilu i kationa u vlaknu.

Bazična bojila su vodotopiva kationska bojila uglavnom korištena za bojanje vlakana od akrila, te ponekad vune i svile. Kao močilo koristi se uglavnom octena kiselina. Koriste se za bojanje papira.

Direktna/supstantivna bojila koriste neutralne ili slabo lužnate sredine blizu ili na točki vrelišta otopine natrijev klorid\natrijevog klorida ili natrijev sulfat\natrijevog sulfata. Koriste se za bojanje pamuka, papira, kože, vune, svile i najlona. Uporabu nalaze i kao indikatori pH vrijednosti, te kao bojila u mikroskopiji.

Močilna bojila koriste močilo. Takvim bojilima pripada većina prirodnih bojila.

Reaktivna bojila koriste kromofor na supstituentu koji reagira sa supstratom. Pripadaju najtrajnijim bojilima.

Disperzna bojila se melju u prah u nazočnosti tvari koja pomaže disperziju, te skladište kao pasta, sprej ili prah. Uglavnom se koriste za bojanje poliestera.

Azo-bojila su netopljiva bojila koja se utiskuju na površinu ili u tretirano vlakno miješanjem dvaju topljivih reaktanata koji u svojoj reakciji daju netopljivi produkt.

Sumporna bojila su dvokomponentna bojila za bojanje pamuka u tamne boje.



Uporaba[uredi VE | uredi]

Koriste se u prehrambenoj industriji, mikroskopiji, umjetnosti, pirotehnici, tekstilnoj industriji, građevinarstvu, itd.

U prehrambenoj industriji[uredi VE | uredi]

Služe bojanju tijesta, šlaga, ljuski jaja, začina, itd., te su kao takva označena E-brojevima. Manji broj je u širokoj uporabi, a ostale boje dobivaju se njihovim miješanjem. Trenutno najpoznatija bojila u Sjedinjenim Američkim državama su:

  • Brilliant Blue FCF, E133 (plava)
  • Indigotine, E132 (tamno plava)
  • Fast Green FCF, E143 (plavo-zelena)
  • Allura Red AC, E129 (crvena)
  • Erythrosine, E127 (ružičasta)
  • Tartrazine, E102 (žuta)
  • Sunset Yellow FCF, E110 (narančasta)

U mikroskopiji[uredi VE | uredi]

Koristi se prilikom bojanja mikroskopskih preparata sa svrhom poboljšavanja kontrasta struktura u preparatu prilikom mikroskopiranja. Također, koristi se i za mikroskopsku detekciju raznih tvari, pri čemu se bojilo veže za DNK, bjelančevine, masti, ugljikohidrate.


U umjetnosti[uredi VE | uredi]

Koriste se zajedno s pigmentima za oslikavanje površina te bojanje dijelova od kojih se slažu primjerice dijelovi umjetničkih instalacija.

U pirotehnici[uredi VE | uredi]

Koriste se uglavnom za pirotehničke smjese koje gorenjem daju obojani dim. Kao takve, najčešće guše reakciju gorenja.

U tekstilnoj industriji[uredi VE | uredi]

Ovakva primjena je najraširenija i jedna od osnovnih i prvih u povijesti, te osnova tekstilne industrije.

U građevinarstvu[uredi VE | uredi]

Koriste se umiješane u inertni nosač i najčešće za bojanje zidnih površina.


Kemija bojila[uredi VE | uredi]

Bojila imaju svojstvo boje zbog svoje kemijske strukture bogate specifičnim kovalentnim vezama, koje im daju svojstvo selektivnog upijanja i odbijanja vidljivog elektromagnetskog zračenja.

Najčešće se radi o aromatskim skupinama koje sadrže dvostruke kovalentne veze.


Povijest[uredi VE | uredi]

Tehnike bojanja prirodnim bojilima bile su poznate i prije 5000 godina u području Indije i Bliskog istoka. Bojika su se dobivala od životinja, biljki ili mineralnih sirovina.