Roy Orbison

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Roy Orbison

Roy Orbison.jpg

Rodno ime Roy Kelton Orbison
Rođen/a 23. travnja 1936.
Vernon, Teksas
Umro/umrla 6. prosinca 1988.
Hendersonville, Tennessee
Žanr/ovi Rock, pop
Zanimanje Skladatelj, glazbenik
Instrument Vokal, gitara
Angažman Traveling Wilburys
Web-stranica Službene stranice

Roy Kelton Orbison (Vernon, Teksas, 23. travnja 1936. - Hendersonville, Tennessee, 6. prosinca 1988.) bio je popularni i utjecajni američki, pjevač, skladatelj i gitarist . On je jedan od pionira rock and rolla koji je u svojoj dugoj karijeri (četiri desetljeća) presudno utjecao na razvoj tog muzičkog žanra.

Orbison će trajno ostati upamćen po svojim velikim uspješnicama: "Only the Lonely", "In Dreams", "Oh, Pretty Woman", "Crying", "Running Scared" i "You Got It", koje je pjevao sa svojim finim baritonom. Imao je veliki raspon glasa od dvije i pol oktave.

Vizualno će se ga pamtiti po sunčanim naočalima, bez kojih se nije pojavljivao. Za zasluge na polju glazbe, dobio je brojne nagrade i priznanja, od nagrade Grammy do uvrštenja u Rock and Roll kuću slavnih 1989. godine (Rock and Roll Hall of Fame).

Životopis[uredi VE | uredi]

Počeci[uredi VE | uredi]

Orbison je odrastao u Teksasu od rodnog Vernona, Fort Wortha do Winka (blizu granice s Novim Meksikom) kamo su se njegovi roditelji selili u potrazi za poslom. Malom Royu glazba je bila važna, tako da je već 1949. godine, u dobi od 13 godina, osnovao svoj prvi sastav The Wink Westerners, a usput je skladao i učio gitaru. Nakon srednje škole upisao je fakultet na Sveučilištu sjevernog Teksasa (University of North Texas) u gradu Denton. Studirao je povijest i engleski.

Uz studij, svirao je i nadalje u svom sastavu The Wink Westerners, koji je imao lokalnog odjeka, tako su imali i redovne televizijske nastupe na lokalnoj televiziji. U jednom od nastupa gost je bio i poznati Johnny Cash koji je primjetio talent Orbisona i preporučio ga svom glazbenom producentu Samu Phillipsu iz diskografske kuće Sun Records. Phillips je odlučio promjeniti ime sastavu u The Teen Kings, a Orbison je pak odlučio napustiti studij (1956.) i posvetiti se isključivo glazbi.

Orbison je prvi veći uspjeh imao s pločom "Ooby Dooby" izdanom u lipnju 1956. godine. Pjesmu "Ooby Dooby", skladao je Orbisonov prijatelj s fakulteta. Njegova skladba "Claudette"(nazvana po njegovoj prvoj ženi) bila je slijedeći veliki Orbisonov uspjeh. Tu skladbu snimili su tada vrlo popularni Everly Brothersi na B strani svog hita broj jedan "All I Have To Do Is Dream". Iz tog doba datira i njegov zaštitni znak - sunčane naočale, on je naime zaboravio naočale za vid u zrakoplovu, pa su mu sunčane naočale ostale jedina alternacija na koje je mogao postaviti leće za vid.

Uspjeh[uredi VE | uredi]

1957. Orbison je upoznao darovitog tekstopisca Joe Melsona iz grada Odessa (Teksas). Njihova zajednička suradnja rodila je novi kvalitet u rock glazbi, melodijske izmjene praćene lirskim tekstom,- prve rock balade. Tako su nastale balade Raindrops, Uptown (relativno mlaki uspjeh iz 1960.) i onda singl Only the Lonely koji je odmah postao hit (broj 2 u SAD, i broj 1 u UK), nakon toga Orbison je postao međunarodna rock zvijezda. Njegova slijedeća singl plloča, Runnin' Scared postala je broj 1 u proljeće 1961.. I slijedeća ploča Crying dospjela je na 2. mjesto američke Billboard Hot 100 ljestvice popularnosti te iste godine.

Od 1963., otpočela je plodnja suradnja Orbisona s tekstopiscem Bill Deesom, on je koautor skladbe Oh, Pretty Woman, koja je postala najveći hit Roya Orbisona, i znak njegove glazbene karijere. Orbison je imao veliki utjecaj na tadašnje britanske glazbenike poput Beatlesa i Rolling Stonesa. On je bio rado viđeni gost u Britaniji, tako da je ljeto 1963., proveo na turneji s Beatlesima po Britaniji .

On je nominalno bio zvijezda broj 1, međutim kako se turneja bližila kraju, on je bio zapravo zvijezda broj 2, jer je otpočela beatlemania. Tijekom te turneje Orbison je postao (a kasnije i ostao veliki prijatelj) Beatlesa, osobito sa Lennonom i Harrisonom. Prijateljstvo s Harrisonom izrodilo se poznije i u zajednički projekt, svirali su u zajedničkom sastavu - Traveling Wilburys.

Za razliku od mnogih drugih američkih glazbenika, Orbison je nastavio nizati uspjehe i pored britanske invazije koja je tada zahvatila Ameriku. 1964. njegova singl ploča s hitom - Oh, Pretty Woman, skinula je Beatlese s broja 1 u Americi, bila je i broj 1 u Britaniji. Ova pjesma doživjela je ponovni uspjeh 1990. kada je postala zvučna kulisa filma Pretty Woman, u kojem je nastupila Julia Roberts.

Orbison je išao na turneje i s Beach Boysima (1964.), i Rolling Stonesima u Australiju (1965.). Od 1963. postao je puno popularniji u Britaniji, negoli u rodnoj Americi (imao je 3 hita na 1. mjestu na britanskoj listi). U Americi mu je popularnost pala i od 1967. više nije imao nijedan hit, sve do 1980-tih. U ostatku svijeta bio je i nadalje rado slušan, tako su mu pjesme Penny Arcade i Working for the Man bile hitovi broj 1 u Australiji. Bio je popularan u Njemačkoj (u kojoj su izdavane njegove pjesme na njemačkom jeziku; Mama i Shahdaroba(ova pjesma je kasnije preimenovana u San Fernando).

Voljeli su ga i u Francuskoj, njegovu pjesmu Blue Bayou prepjevala je pjevačica Mireille Mathieu i požnjela veliki uspjeh.

Karijera tijekom 1970-ih[uredi VE | uredi]

Sedamdesete su bile generalno govorivši loše za Orbisona, zbog promjene glazbenog ukusa publike, albumi i singl ploče koje je tada izdavao na sjeverno američkom tržištu doživljavali su neuspjehe. Tek 1977. se vratio na američke top liste, ali kao skladatelj. Njegovu pjesmu Blue Bayou otpjevala je tada vrlo popularna pjevačica Linda Ronstadt na svom trostrukom platinastom albumu Simple Dreams. Sigl ploča s njezinom obradom popela se na 3. mjesto američkih lista.

Sedamdesete su bile i loše po njegovo zdravlje, - otkriveno je da boluje od miokarda u dobi od 41 godine. 1978. se zbog toga podvrgnuo operaciji srca i tako dobio priliku za novi život.

Povratak 1980-ih[uredi VE | uredi]

Osamdesete su bile doba kad je ponovno otkriven Roy Orbison, - osobito su rado uzimali njegove pjesme za filmove. 1980. Orbison je otpjevao pjesmu That Lovin' You Feelin' Again u duetu s pjevačicom Emmylou Harris, za to su nagrađeni Nagradom Grammy 1981. godine u kategoriji - najbolja country izvedba.

1985. godine, snimio je pjesmu Wild Hearts za film Insignificance Nicolasa Roega. 1986. David Lynch uzeo je njegovu pjesmu Dreams kao muzičku podlogu za svoj slavni film Blue Velvet. Ovaj novi interes za Orbisona, doveo je do toga da je uvršten u Rock and Roll Hall of Fame 1987. godine. Osamdesetih su izdana i brojna reizdanja starih Orbisonovih hitova, koja su bila odlično prihvaćena kod publike.

U rujnu 1987. godine, snimio je televizijsku emisiju (crno bijelu) Roy Orbison i prijatelji, crno bijela noć (Roy Orbison and Friends, A Black and White Night), za televizijsku kompaniju HBO u Los Angelesu. Orbisonovi gosti bile su same zvijezde tog vremena (koji su usput bili i njegovi obožavatelji) poput gitariste Jamesa Burtona, gitariste i pjevača Bruce Springsteena, Tom Waitsa, Elvis Costella, Jackson Browna i brojnih drugih. Ova emisija pomogla je Orbisonu da se približi mlađim generacijama amerikanaca.

Nakon toga je osnovao sastav Traveling Wilburys, zajedno s tadašnjim mega zvijezdama Bob Dylan, George Harrison, Jeff Lynne i Tom Petty. Sastav je imao dobar prijam kod kritike i publike.

Nastavio je uspješno i solo karijeru izdavši album Mystery Girl, koji je dobro primljen kod publike.

Smrt[uredi VE | uredi]

Orbison je čitavog života bio srčani bolesnik, nakon serije srčanih udara umro je u bolnici 6. prosinca 1988. u Hendersonvilleu.

Osobni život[uredi VE | uredi]

Orbison je preživio velike osobne tragedije u svom nedugom životu. Njegova prva žena, Claudette Frady, poginula je u motociklističkoj nesreći 6. lipnja 1966. u mjestu Gallatin, Tennessee. 14. rujna 1968., izgorjela mu je kuća do temelja u mjestu Hendersonville, Tennessee, u toj nesreći poginula su mu i dva sina (od troje koliko je imao), on je u to vrijeme bio je na turneji u Engleskoj.

Orbisonova ostavština[uredi VE | uredi]

Orbison će ostati upamćen po svojim baladama o izgubljenim ljubavima. Mnogi pozniji skladatelji poput Elton Johna i njegovog koatora Taupina preuzimali su Orbisonovu recepturu za pisanje pop hitova.

  • Njegove tri pjesme, koje je osobno skladao i otpjevao; Only The Lonely, Oh, Pretty Woman i Crying uvrštene su u Grammyjevu kuću slavnih.
  • I Beatlesi osobno su naglasili da ih je za njihov hit Please Please Me inspirirala pjesma Roya Orbisona Only the Lonely (to objašnjenje objavljeno je na albumu The Beatles Anthology.

Diskografija[uredi VE | uredi]

Singl ploče[uredi VE | uredi]

Godina Ploča Pozicija na listama Etiketa
američka top lista britanska top lista
1956. "Trying to Get to You" Je-Wel
"Ooby Dooby" 56 Sun
"Rock House"
1957. "Sweet and Easy to Love"
"Chicken Hearted"
1958. "Seems to Me" RCA
"Almost 18"
1959. "Paper Boy" Monument
"Uptown" 72
1960. "Only the Lonely(Know the Way I Feel)" 2 1
"Blue Angel" 9 11
"I'm Hurtin'" 27
1961. "Running Scared" 1 9
"Love Hurts"
"Crying" 2 25
"Candy Man" 25
1962. "Dream Baby (How Long Must I Dream)" 4 2
"The Crowd" 26 40
"Evergreen"
"Working for the Man" 33 50
"Leah" 25
1963. "In Dreams" 7 6
"Falling" 22 9
"Distant Drums"
"Blue Bayou" 29 3
"Mean Woman Blues" 5 3
"Pretty Paper" 15 6
"Beautiful Dreamer"
1964. "Borne on the Wind" 15
"What'd I Say"
"It's Over (pjesma RoyaOrbisona)" 9 1
"Indian Wedding"
"Oh, Pretty Woman" 1 1
"She Wears My Ring"
1965. "Goodnight" 21 14
"(Say) You're My Girl" 39 23
"Ride Away" 25 34 MGM
"Crawling Back" 46 19
"Breakin' Up Is Breakin' My Heart" 31 22
1966. "Let the Good Times Roll" 81 Monument
"Twinkle Toes" 39 29 MGM
"Lana" 15 Monument
"Too Soon to Know" 68 3 MGM
"There Won't Be Many Coming Home" 18
"Communication Breakdown" 60
1967. "So Good" 132 32
"Cry Softly Lonely One" 52
"She" 119
1968. "Born to Be Loved by You"
"Walk On" 121 39
"Heartache" 104 44
1969. "My Friend" 35
"Southbound Jericho Parkway"
"Penny Arcade" 133 27
"Break My Mind"
1970. "She Cheats on Me"
"So Young" 122
1971. "(Love Me Like You Did) Last Night"
1972. "God Love You"
"Remember the Good"
"Memphis, Tennessee"
1973. "Blue Rain (Coming Down)"
"I Wanna Live"
1974. "Sweet Mama Blue" Mercury
1975. "Hung Up on You"
"Still"
1976. "Belinda" Monument
"I'm a Southern Man"
1977. "Drifting Away"
1979. "Easy Way Out" 109 Asylum
"Poor Baby"
1980. "That Lovin' You Feelin' Again"
(zajedno s Emmylou Harris)
55 Warner
1985. "Wild Hearts" 76 ZTT/Island
1987. "In Dreams" Virgin
"Crying" (zajedno s K. D. Lang)
1988. "Handle with Care" 45 21 Wilbury/WB
1989. "You Got It" 9 3 Virgin
"End of the Line (pjesma The Traveling Wilburysa)" 63 Wilbury/WB
"California Blue" 77 Virgin
"She's a Mystery to Me" 27
1990. "Oh Pretty Woman" (live)
1992. "I Drove All Night" 74 7 MCA
"Crying" (zajedno s K. D. Lang) (reizdanje) 13 Virgin
"Heartbreak Radio" 36 MCA

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]