Serge Gainsbourg

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Serge Gainsbourg

Gainsbourgb.jpg

Rodno ime Lucien Ginsburg
Poznat/a i kao Julien Grix
Rođen/a 2. travnja 1928.
Umro/umrla 2. ožujka 1991.
Pariz, Francuska
Žanr/ovi Šansona
Jazz
Reggae
Rock[1]
Zanimanje Pjesnik
Pjevač
Tekstopisac
Glumac
Redatelj
Instrument Klavir, gitara
Djelatno razdoblje 1957.—1991.
Producentska kuća Universal Music Group

Serge Gainsbourg ( 2. travnja 1928. — 2. ožujka 1991.) bio je francuski pjevač, tekstopisac i filmski redatelj. Poznat je kao kontroverzna osoba i izazivač brojnih skandala,[2] koji uključuju i svjetski poznatu pjesmu Je t'aime, moi non plus.[3]

Životopis[uredi VE | uredi]

Gainsbourg je bio oženjen s britanskom glumicom i pjevačicom Jane Birkin s kojom je dobio kćer Charlotte Gainsbourg, koja je također internacionalno poznata glumica i pjevačica. Gainsbourg umire 2. ožujka 1991. od srčanog udara. Sahranjen je na židovskom dijelu groblja Montparnasse u Parizu. Francuski predsjednik François Mitterrand rekao je o njemu: "Bio je naš Baudelaire, naš Apollinaire... Podigao je pjesmu na jedan umjetnički nivo" [4] Njegova kuća na Rue de Verneuil je danas popunjena grafitima i pjesmama a kuću održava njegova kćer Charlotte.

Karijera[uredi VE | uredi]

Serge Gainsbourg je bio jedan od najutjecajnijih francuskih pop glazbenika svoje generacije.

Počinje s glazbenim stilovima varieté i šansone, da bi im kasnije dodavao elemente jazza, bossa nove, rocka, funka a 1970.-ih i reggaea.

Pisao je pjesme i za druge francuske pjevače, primjerice Françoisa Hardya, Franca Galla i Brigitte Bardot. Bardot je pjevala tipične 1960.-e pop pjesme Harley Davidson, Bonnie and Clyde, Initials BB i Comic Strip.

Serge Gainsbourg je tri puta sudjelovao kao tekstopisac na Pjesmi Eurovizije s značajnim uspjehom. Prvi put u Napulju na Pjesmi Eurovizije 1965. za Luksemburg s pjesmom Poupée de cire, poupée de son koju je izvela France Gall i koja pobjeđuje na natjecanju. Sljedeći put učestvuje na Pjesmi Eurovizije 1967. za Monako. Pjesmu izvodi Minouche Barelli i osvaja peto mjesto.
Treći i posljedni put natječe se na Pjesmi Eurovizije 1990. za Francusku s pjesmom White and Black Blues koju izvodi Joëlle Ursull i osvaja drugo mjesto.

Gainsbourgov internacionalni utjecaj na svjetsku pop glazbu vidi se u pohvalama glazbenika poput Jarvisa Cockera, iz sastava Pulp i Becka Hansena iz sastava Beck. Jarvis Cocker sudjelovao je između ostalih i s Jane Birkin na albumu Monsieur Gainsbourg Revisited 2006.

Diskografija[uredi VE | uredi]

Albumi[uredi VE | uredi]

  • 1958.: Du chant à la une
  • 1959.: Disque N°2
  • 1961.: L'Étonnant Serge Gainsbourg
  • 1962.: Disque N°4
  • 1963.: Gainsbourg Confidentiel
  • 1964.: Gainsbourg Percussions
  • 1967.: Anna
  • 1968.: Gainsbourg & Brigitte Bardot: Bonnie & Clyde
  • 1968.: Gainsbourg & Brigitte Bardot: Initials B.B.
  • 1968.: Ce Sacré Grand-Père
  • 1969.: Jane Birkin/Serge Gainsbourg
  • 1970.: Cannabis
  • 1971.: Histoire de Melody Nelson
  • 1973.: Vu de l'extérieur
  • 1975.: Rock Around the Bunker
  • 1976.: L'Homme à tête de chou
  • 1977.: Madame Claude
  • 1979.: Aux armes et cætera
  • 1980.: Enregistrement public au Théâtre Le Palace (live)
  • 1981.: Mauvaises nouvelles des étoiles
  • 1984.: Love On the Beat
  • 1985.: Serge Gainsbourg live (Casino de Paris)
  • 1987.: You're Under Arrest
  • 1988.: Le Zénith de Gainsbourg (live)
  • 1989.: De Gainsbourg à Gainsbarre (box)

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Serge Gainsbourg