Sibe Miličić
Sibe Miličić (Brusje na Hvaru, 1886. - Bari-Vis, početak 1945.) hrvatski i srpski pjesnik
Životopis[uredi]
Sibe Miličić rođen je kao Josip Miličić 1886. godine na Hvaru kao Hrvat, katolik. Na studiju romanistike i slavistike u Beču prihvatio je ideju o Srbiji kao jugoslavenskom Pijemontu te postao uvjereni unitarist.[1] Po završetku studija u privatnim školama u Firenzi, Rimu i Parizu proučavao je slikarstvo. Od 1913. godine gimnazijski je nastavnik u Srbiji. U Prvom svjetskom ratu ordonans je među srpskim dobrovoljcima prvo u Srbiji a potom u Rusiji.[1] Poslije nacističkog bombardiranja Rotterdama 1939. godine gdje je radio u konzulatu Kraljevine Jugoslavije prisjeća se da je Hrvat i vraća se u Zagreb gdje objavljuje knjigu pjesama "Apokalipsa".[2] Rat provodi na Hvaru, po padu Italije 1943. godine odlazi u partizane. Prebacuju ga u Bari, gdje se već nalaze brojni intelektualci iz Dalmacije (Vladimir Nazor, Jure Kaštelan i drugi). Početkom 1945. na povratku iz Barija na Vis tijekom noći nestao je s broda.[2]
Djela[uredi]
- Pjesme, Beč, 1909.
- Knjiga radosti, Beograd, 1920.
- Knjiga večnosti, Beograd, 1922.
- Apokalipsa, Zagreb, 1940.
- Deset partizanskih pjesama, Bari, 1944.
Izvori[uredi]
- ↑ 1,0 1,1 Branimir Donat, Usavršavanje pogrešaka, Dora Krupićeva, Zagreb, 2006, str. 226
- ↑ 2,0 2,1 Branimir Donat, Usavršavanje pogrešaka, Dora Krupićeva, Zagreb, 2006, str. 227
