Simfonija br. 8 u G-duru (Dvořák)

Izvor: Wikipedija
Simfonija br. 8
Skladatelj Antonín Dvořák
Nastanak 1889.
Premijera 2. veljače 1890.
Prag
Kataloška oznaka op. 88, B. 163
Forma simfonija
Tonalitet G-dur
Broj stavaka 4
Trajanje oko 36 minuta

Simfonija br. 8 u G-duru, op. 88, B. 163 je simfonija Antonína Dvořáka iz 1889. godine. Izvorno je objavljena kao Simfonija br. 4. Premijerno je izvedena u Pragu 1890. godine.

Nastanak[uredi | uredi kôd]

Antonín Dvořák je bio češki skladatelj iz razdoblja romantizma. Svirao je violinu, violu, klavir i orgulje. Počeo je skladati već za vrijeme školovanja. Priznanja je dobio još za života, djela su mu izvođena širom Europe, a mnogima je sâm dirigirao. Pisao je scensku, orkestarsku i komornu glazbu, glazbu za solistička glazbala, kao i druga djela, od kojih su najpoznatija opera "Rusalka", Simfonija br. 9 i "Slavenski plesovi".

Dvořák je Osmu simfoniju napisao u ljeto i jesen 1889. godine i bio je dirigent na premijeri u Pragu 2. veljače 1890. godine.

Zbog krize u odnosima između Dvořáka i njegovog glavnog izdavača Fritza Simrocka, Simfonija je objavljena tek 1892. godine u Londonu. Stoga ponekad dobiva naslov "Engleska".

O glazbi[uredi | uredi kôd]

Simfonija br. 8
1. Allegro con brio (10'39")
2. Adagio (10'11")
3. Allegretto grazioso - Molto vivace (5'46")
4. Allegro ma non troppo (10'5")
DuPage Symphony Orchestra, dirigent Barbara Schubert

Orkestracija: pikolo, 2 flaute, 2 oboe, engleski rog, 2 klarineta, 2 fagota, 4 horne, 2 trube, 3 trombona, tuba, timpani, gudači

Tonalitet: G-dur

Iako je u osnovi Dvořák zadržao strukturu klasične simfonije, uveo je i brojne inovacije.

  1. Allegro con brio
  2. Adagio
  3. Allegretto grazioso - Molto vivace
  4. Allegro ma non troppo

1. Allegro con brio[uredi | uredi kôd]

Jedna inovacija je već na početku: čelo, klarinet i fagot uvode sporu temu koja se praktički neizmijenjena javlja na početku ekspozicije, provedbe i reprize. Flauta uvodi pastoralnu glavnu temu koju preuzima orkestar, a zatim slijedi sporedna tema. Burna provedba se stišava kad umjesto flaute glavnu temu preuzima engleski rog. Repriza završava kratkom energičnom kodom.

2. Adagio[uredi | uredi kôd]

Drugi stavak može se smatrati slobodnim rondom: počinje melanholičnom melodijom gudača a zatim se izmjenjuju teme u kontrastnom raspoloženju, koje predvode flauta, violina i klarinet.

3. Allegretto grazioso - Molto vivace[uredi | uredi kôd]

Kao i drugi, i treći stavak zasnovan je na kontrastu. Počinju ga violine u stilu valcera, za kojim slijedi češki ples koji ima ulogu trija, također u 3/4 taktu. Vraća se valcer, a za njim se u kodi ponovno javlja ples iz trija, ali u bržem tempu.

4. Allegro ma non troppo[uredi | uredi kôd]

Fanfare najavljuju četvrti stavak, koji je napisan u obliku "tema i varijacije". Stavkom prevladavaju češke teme, a varijacije obuhvaćaju brži i sporiji tempo te nježnije i bučnije melodije, ali uvijek u vedrom i optimističnom raspoloženju. Lirski pasaž uvodi stavak u trijumfalno finale.

Uobičajeno trajanje simfonije je oko 36 minuta.

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]