Simfonija br. 8 u G-duru (Dvořák)
| Simfonija br. 8 | |
|---|---|
| Skladatelj | Antonín Dvořák |
| Nastanak | 1889. |
| Premijera | 2. veljače 1890. Prag |
| Kataloška oznaka | op. 88, B. 163 |
| Forma | simfonija |
| Tonalitet | G-dur |
| Broj stavaka | 4 |
| Trajanje | oko 36 minuta |
Simfonija br. 8 u G-duru, op. 88, B. 163 je simfonija Antonína Dvořáka iz 1889. godine. Izvorno je objavljena kao Simfonija br. 4. Premijerno je izvedena u Pragu 1890. godine.
Nastanak[uredi | uredi kôd]
Antonín Dvořák je bio češki skladatelj iz razdoblja romantizma. Svirao je violinu, violu, klavir i orgulje. Počeo je skladati već za vrijeme školovanja. Priznanja je dobio još za života, djela su mu izvođena širom Europe, a mnogima je sâm dirigirao. Pisao je scensku, orkestarsku i komornu glazbu, glazbu za solistička glazbala, kao i druga djela, od kojih su najpoznatija opera "Rusalka", Simfonija br. 9 i "Slavenski plesovi".
Dvořák je Osmu simfoniju napisao u ljeto i jesen 1889. godine i bio je dirigent na premijeri u Pragu 2. veljače 1890. godine.
Zbog krize u odnosima između Dvořáka i njegovog glavnog izdavača Fritza Simrocka, Simfonija je objavljena tek 1892. godine u Londonu. Stoga ponekad dobiva naslov "Engleska".
O glazbi[uredi | uredi kôd]
| Simfonija br. 8 | |
|---|---|
| 1. | Allegro con brio (10'39") |
| 2. | Adagio (10'11") |
| 3. | Allegretto grazioso - Molto vivace (5'46") |
| 4. | Allegro ma non troppo (10'5") |
| DuPage Symphony Orchestra, dirigent Barbara Schubert | |
Orkestracija: pikolo, 2 flaute, 2 oboe, engleski rog, 2 klarineta, 2 fagota, 4 horne, 2 trube, 3 trombona, tuba, timpani, gudači
Tonalitet: G-dur
Iako je u osnovi Dvořák zadržao strukturu klasične simfonije, uveo je i brojne inovacije.
- Allegro con brio
- Adagio
- Allegretto grazioso - Molto vivace
- Allegro ma non troppo
1. Allegro con brio[uredi | uredi kôd]
Jedna inovacija je već na početku: čelo, klarinet i fagot uvode sporu temu koja se praktički neizmijenjena javlja na početku ekspozicije, provedbe i reprize. Flauta uvodi pastoralnu glavnu temu koju preuzima orkestar, a zatim slijedi sporedna tema. Burna provedba se stišava kad umjesto flaute glavnu temu preuzima engleski rog. Repriza završava kratkom energičnom kodom.
2. Adagio[uredi | uredi kôd]
Drugi stavak može se smatrati slobodnim rondom: počinje melanholičnom melodijom gudača a zatim se izmjenjuju teme u kontrastnom raspoloženju, koje predvode flauta, violina i klarinet.
3. Allegretto grazioso - Molto vivace[uredi | uredi kôd]
Kao i drugi, i treći stavak zasnovan je na kontrastu. Počinju ga violine u stilu valcera, za kojim slijedi češki ples koji ima ulogu trija, također u 3/4 taktu. Vraća se valcer, a za njim se u kodi ponovno javlja ples iz trija, ali u bržem tempu.
4. Allegro ma non troppo[uredi | uredi kôd]
Fanfare najavljuju četvrti stavak, koji je napisan u obliku "tema i varijacije". Stavkom prevladavaju češke teme, a varijacije obuhvaćaju brži i sporiji tempo te nježnije i bučnije melodije, ali uvijek u vedrom i optimističnom raspoloženju. Lirski pasaž uvodi stavak u trijumfalno finale.
Uobičajeno trajanje simfonije je oko 36 minuta.
Vidi još[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- Dvořák, Antonín. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. (Pristupljeno: 21. kolovoza 2020.)
- Simfonija br. 8 na stranici www.antonin-dvorak.cz na češkom i engleskom jeziku (Pristupljeno: 21. kolovoza 2020.)
- Simfonija br. 8 u neslužbenom vodiču koncerta Niškog simfonijskog orkestra 20. rujna 2019. sa stranice "Rat protiv slova A" (sr.) (Pristupljeno: 21. kolovoza 2020.)
- Simfonija br. 8 u programskom vodiču Chicago Symphony Orchestra, cso.org Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. listopada 2016. (Wayback Machine) (en.) (Pristupljeno: 21. kolovoza 2020.)
- Simfonija br. 8 u programskom vodiču San Francisco Symphony, www.sfsymphony.org (en.) (Pristupljeno: 21. kolovoza 2020.)
- Simfonija br. 8 na stranici IMSLP, imslp.org (en.) (Pristupljeno: 21. kolovoza 2020.)