Engleski rog

Izvor: Wikipedija

Engleski rog

Klasifikacija
Puhački instrumenti
Raspon tonova

Srodni instrumenti
Oboa Klarinet Flauta Fagot
Glazbenici
Engelbert Brenner (1904-1986), (Amerika) Harry Freedman (1922-2005), (Kanada) Hans Hadamowsky (1906-1996), (Austrija) Peter Henkelman (1882-1949), (Njemačka) Louis Speyer (1890-1970), (Francuska)

Engleski rog (skraćeno C.i.), spada u skupinu drvenih puhaćkih instrumenata. Nastaje 1725.g. u Italiji, usavršavanjem puno starijeg instrumenta zvanog oboa da caccia.

[uredi] Melodijski opseg

Opseg mu je isti kao u oboe sa zvukom dubljim za kvintu. U tehničkom smislu je podudaran s njom i mogu ga svirati oboisti. Zvuk engleskog roga je vrlo srodan zvuku oboe, samo je nešto mukliji i tamniji, tako da mu naročito odgovaraju melodije mirnijeg toka i sjetnog ili tužnog izraza. Melodijski registar najpovoljniji mu je između "a" i "c2", u tom opsegu ton mu je vrlo snažan, a opet mek i izražajan.

[uredi] Ton instrumenta

Po izgledu se razlikuje od oboe ne samo dužinom nego i kruškastim proširenjem cijevi pri kraju, kao i povišenom metalnom cjevčicom na početku, koja nosi dvostruki jezičak od trske. Kruškasto proširenje koje se ponovo sužava kod izlaza, uzrokuje zatvoreniji i malo prigušeniji ton engleskog roga za razliku od oboe. Instrument zauzima mjesto u molskim temama gdje najviše do izražaja dolazi njegov čežnjiv i sanjarski karakter. Zbog toga se često u glazbi koristi kao instrument tužnog izražaja s puno čežnje i usamljenosti, poput pastoralne glazbe ili pastirske svirke.

[uredi] Repertoar

Mnogi poznati oboisti i drugi glazbenici izvode razne skladbe na engleskom rogu. Jedan broj solo glazbenika zbog njegovog specifičnog zvuka koristi ga i u orkestralnoj glazbi, a popis glasovitih izvođača obuhvaća:

Antonín Dvořák's Symphony No. 9 (Dvořák)|Symphony No. 9 (1893)
Joaquín Rodrigo's Concierto de Aranjuez (1939)
Jean Sibelius's Swan of Tuonela (1893)
William Alwyn's Autum Legend for English horn and string orchestra (1954)
Vincenzo Bellini's Il Pirata (Act II: Introduzione) (1827)
Hector Berlioz's Roman Carnival Overture (1844) i Harold in Italy (1834)
Hector Berlioz's Symphonie fantastique (third movement) (1830)
Alexander Borodin's In the Steppes of Central Asia (1880)
Aaron Copland's Quiet City (1940)
Claude Debussy's Nocturnes (1899)
César Franck's Symphony in D minor (1888)
Joseph Haydn's Symphony No. 22, The Philosopher
Arthur Honegger's Concerto da camera, for flute, English horn & string orchestra (1948)
Gordon Jacob's Rhapsody for English Horn and Strings (1948)
Aaron Jay Kernis' Colored Field (2000)
Maurice Ravel's Piano Concerto in G (1931)
Alfred Reed's Russian Christmas Music (1944)
Nikolai Rimsky-Korsakov's Scheherazade Op. 35 (1888)
Ned Rorem's Concerto for English Horn and Orchestra (1992)
Gioacchino Rossini's William Tell Overture (1829)
Howard Shore's Lord of the Rings Trilogy
Dmitri Shostakovich's Symphony No. 11 in G minor (1957)
Dmitri Shostakovich's Symphony No. 8 in C minor (1943)
Jean Sibelius's Karelia Suite (1893) i Pelléas et Mélisande (1905)
Jack Stamp's Elegy for English Horn and Band
Igor Stravinsky's Rite of Spring (1913), "Ritual Action of the Ancestors".
Pyotr Ilyich Tchaikovsky's Romeo and Juliet Fantasy Overture (1870)
Ralph Vaughan Williams's Symphony No. 5 in D Major (1943)
Richard Wagner's Tristan und Isolde (1859)
Paul McCartney "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band"