Antonín Dvořák
| Antonín Dvořák | |
|---|---|
 |
|
|
|
|
| Datum rođenja | 8. rujna 1841. |
| Datum smrti | 1. svibnja 1904. |
|
|
|
| Period | romantizam |
| Poznatija djela | Sveta Ludmila Koncert za violončelo i orkestar u h-molu Requiem Stabat Mater VII. simfonija VIII. simfonija "Engleska IX. simfonija "Iz Novog svijeta Rusalka Slavenski plesovi Te Deum Američki gudački kvartet |
Antonín Leopold Dvořák (8. rujna 1841. - 1. svibnja 1904.), češki skladatelj.
Sadržaj |
Od usta do uha[uredi]
Antonín Dvořák rođen je 8. rujna 1841. godine sjeverno od Praga u malenom mjestu imenom Nelahozeves. Njegov otac František Dvořák ima dva zanimanja: on je istodobno i ugostitelj i mesar u Nelahozevesu. Malog Antonína Dvořáka vrlo rano uvode u svijet glazbe te on ubrzo pokazuje istinsku nadarenost koja impresionira njegove prve učitelje. U rodnom gradu u osnovnoj školi uči svirati violinu, tada popularno glazbalo u području Bohemije, kod učitelja Josefa Spitza. Uskoro postaje član gradskog orkestra koji svake nedjelje prati bogoslužja u malenoj crkvi u Nelahozevesu. No František Dvořák opsjednut je samo jednim: da njegov prvorođeni sin preuzme obiteljski posao mesara. Niti na jedan trenutak ne pomišlja na razvijanje nesumljivoga glazbenoga dara mladoga Antonína. Godine 1853. šalje svojega sina u susjedni grad Zlonice da ondje uči njemački jezik, koji je u ono doba prijeko potreban svakom trgovcu. I kad je Antonín Dvořák mudro i s tugom poslušao svojeg oca, sudbina je pokucala na njegova vrata.
Zapravo, njegov profesor njemačkog Anton Liehmann isto je tako stravstven glazbenik. Primjetivši glazbene sklonosti svojega učenika, predlaže mu da se pridruži njegovu amaterskom orkestru koji svakoga vikenda svira na brojnim pučkim zabavama. Anton Liehmann i Antonín Dvořák isto tako redovito sviraju zajedno, učitelj njemačkog na orguljama, a učenik na violini. Nakon godine dana František Dvořák duboko je razočaran napretkom svojega sina u učenju njemačkog jezika. On, međutim, ništa ne zna o glazbenom buđenju Antonína Dvořáka. Stoga odlučuje poslati sina nešto dalje, u pogranični grad Česká Kamenice. Niti ondje providnost ne popušta ovoga mladića. Njegov novi profesor njemačkog iskusni je ljubitelj glazbe koji će primijetiti darovitosti svojega učenika, doduše ne za jezike, nego za glazbu. Kad se 1856. godine, dakle u svojoj petnaestoj godini, Antonín Dvořák vratio se u rodni Nelahozeves, nije mogao odbiti pomagati svojem ocu u obiteljskoj mesnici.
Tijekom dvije duge godine skladatelj guta svoj jad nikad ne prestajući sanjati o tome da živi samo sa glazbom. Redovito, u svoje slobodne dane, odlazi u Zlonice kod svojega nekadašnjega profesora njemačkog Antona Liehmanna kako bi svirao violinu. Taj profesor ikonoklast uspjet će, ne bez muke, uvjeriti oca Antonína Dvořáka da pusti sina u Prag, kako bi ondje okušao sreću
Prag, grad glazbe[uredi]
Krajem 1857. godine Antonín Dvořák upisuje se u orguljašku školu u Pragu. Svjedodžbu stječe bez ikakvih teškoća. Godine 1859. počinje svirati kao violist u orkestru Karela Komzáka, koji od 1862. godine imao tri koncerta na tjedan u Prozatimnom divadlu (Narodnom kazalištu) u Pragu. Ovo je bila dvostruka prigoda za Antonína Dvořáka. Ne samo da se tako mogao upoznati sa sve širim repertoarom nego se ondje možda mogao odigrati i neki susret koji će biti odlučujući za njegovu budućnost. Uistinu, 1866. godine dolazi u praško Narodno kazalište novi direktor: Bedřich Smetana. On će snažno utjecati na opus Antonína Dvořáka.
Još u vrijeme slavne herojske pobune češkoga puka protiv dominacije Habsburgovaca, što se odigrala u Pragu 1848. godine, skladatelj "Vltave" staje na čelo pobunjenika koji traže stvaranje i priznavanje češkoga nacionalnog identiteta. Njegovo 1. objavljeno djelo je opera "Kralj i njegova sluga" prema češkom libretu. U razdoblju od 1871. do 1873. pisao je Liedere, komornu glazbu i himnu "Nasljednici bijele planine".
.jpg)
Prva zrela djela[uredi]
1878. napisao je 8 slavenskih plesova, koji se smatraju vrhunskim djelom (2 furianta, jugoslavenski ples, polka, 2 sousedske i 2 skocne), a godinu dana kasnije je napisao poznati "Koncert za violinu i orkestar u a-molu". U ovim se djelima može prepoznati skladateljeva zrelost.
Dvořák i London[uredi]
1884. je gostovao na više putovanja u Londonu, gdje je izveo "Stabat Mater" (ili "Stala majka prepuna bola"). Kao naruđbe od Birminghama su nastali poznati oratoriji: "Duh mlade" i "Sveta Ludmila" (1. veliki oratorij na češkom). Uz to napisao je svoju prvu uspješnu simfoniju: "VII. simfoniju u d-molu op.70".
Povratak u Češku 1886.[uredi]
1886. se Dvořák vratio u Češku i napisao još 8 slavenskih plesova (odzemek, dumka, špacírka, kolo, sousedská i 2 mazurke, a 1. mazurka se smatra “simbolom Dvořákove glazbe” ). Uz slavenske plesove skladao je i "Misu u D-duru ".
Plodno razdoblje 1889.-1892.[uredi]
Engleska mu je bila velika inspiracija za svoju novu "VIII. simfoniju u G-duru", koju je nazvao "Engleskom", koju je skladao 1889. godine. 1890. sklada poznati "Requiem op.89", koji se smatra jednim od najboljih napisanih requiema uopće. 1891./1892. je skladao je 3 poznate koncertne uvertire: "U prirodi op.91", "Karneval op.92" i "Othello op.93".
Veličanstvena djela američkog razdoblja[uredi]
U rujnu 1892. dobio je mjesto dirigenta u "National Conservatory of Music" u New Yorku. U Americi je napisao poznata djela kao "IX. simfoniju u e-molu "Iz Novog svijeta op.95" (koja je njegova najpoznatija simfonija), "Američki gudački kvartet u F-duru", "Te Deum" i "Koncert za violončelo i orkestar u h-molu", koje je njegovo posljednje "američko djelo".
Povratak u Češku 1895.[uredi]
1895. se vratio u Češku i napisao svoje posljednje gudačke kvartete, s kojima je završio svoje instrumentalno djelovanje. Do svoje smrti skladao je samo opere. 1900. skladao je "Rusalku" koja je njegova najljepša opera (u njoj se nalazi i poznata "arija za mjesec").
Armida: Posljednje djelo Antonína Dvořáka[uredi]
1903. godine, a da to on nije znao, završio je skladanje svojeg posljednjeg djela i posljednje opere: "Armide". Tijekom praizvedbe je morao izaći iz kazališta, jer mu je pozlilo. Bilo je utvrđeno da je obolio na jetra. 1. svibnja je umro zbog potresa mozga. Mnogi ljudi su ga otpratili.
Najznačajnija djela[uredi]
Među njegovim najznačajnijim djelima spadaju 16 slavenskih plesova, "Stabat Mater", oratorij "Sveta Ludmila", devet simfonija (najznačajnije posljednje tri), "Američki gudački kvartet", "Requiem", "Koncert za violončelo u h-molu" i opera "Rusalka".
Zanimljivosti: Dvořák i Brahms[uredi]
Jedan od najbližih Dvořákovih kolega skladatelja bio je Johannes Brahms. Dvořák je skladao svoje "Slavenske plesove" u isto vrijeme kada je Brahms pisao svoje "Mađarske plesove". Dan danas se ta djela uspoređuju. Zanimljivo je i da je Brahms svoje plesove prvo skladao za klavir, a Dvořák je posljednje "Mađarske plesove" obradio za orkestar.
