Spomenik pobjedi naroda Slavonije
Spomenik pobjedi naroda Slavonije (poznat i kao Spomenik narodu-heroju Slavonije) bio je monumentalni spomenik od nehrđajućeg čelika, postavljen na padinama Papuka pored sela Kamenske u današnjoj Požeško-slavonskoj županiji. Spomenik je bio rad poznatog kipara Vojina Bakića. Otkriven je 1968. godine te je u trenutku postavljanja bio najveća postmodernistička skulptura na svijetu.
Sam je spomenik podignut u čast poginulim partizanskim borcima i žrtvama fašističkog terora s prostora Slavonije, a službeno je posvećen Šestom slavonskom korpusu NOVJ-a. Papuk, na čijim se obroncima spomenik nalazio, i ostale planine koje okružuju Požešku kotlinu (Psunj, Dilj i Krndija) bili su žarišta partizanskog pokreta i služili kao sigurne zone tisućama srpskih civila koji su bježali od ustaških progona. Oružane snage NDH i njemački Wehrmacht u više su navrata pokušali uništiti partizanski teritorij u Slavoniji, a jedan se od najžešćih napada dogodio u ožujku i travnju 1943. godine, tijekom tzv. Papučko-psunjske operacije.[1]
Rad na spomeniku započeo je 1957. godine, nakon što je Bakić pobijedio na natječaju raspisanom u tu svrhu. Po dovršenju je bio visok 30 metara, a izrađen je od nehrđajućeg čelika, čiju su otpornost i čvrstoću testirali vojni stručnjaci iz valjevske tvornice municije "Krušik". Spomenik je svečano otkrio predsjednik SFRJ Josip Broz Tito, 9. studenoga 1968. godine.[2]
Spomenik pobjedi naroda Slavonije miniran je 21. veljače 1992. godine, čime je podijelio sudbinu brojnih drugih spomenika posvećenih NOB-u na prostoru bivše Jugoslavije. Postoji sumnja da su za miniranje Spomenika odgovorne snage Hrvatske vojske.[3]
Vidi još[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Colić, Mladenko. Pregled operacija na jugoslovenskom ratištu 1941-1945. Vojnoistorijski institut, Beograd, 1988. (str. 108 - 113)
- ↑ Matić, Dušan. Vojin Bakić, moj prijatelj. „Euroknjiga“, Zagreb 2007. godina, 110.-113. str.
- ↑ Novosti, Boris Medja: Spomenik u Kamenskoj ne može se obnoviti, objavljeno 16. ožujka 2014., pristupljeno 6. kolovoza 2020.