Streptokokni faringitis

Izvor: Wikipedija
Klasifikacija i vanjske poveznice
PubMed PMH0001663 Uredi na Wikipodatcima
Medscape 225243 Uredi na Wikipodatcima
Kultura pozitivna na streptokokni faringitis s tipičnim gnojnim naslagama na krajnicima 16-godišnjaka.

Streptokokni faringitis odnosno streptokokna upala grla bolest je koju uzrokuje najčešće bakterije beta-hemolitički streptokoki skupine A (lat. streptococcus pyogenes),iako je moguća i infekcija skupinama C i G. Zarazu izazivaju beta-hemolitički streptokoki, bakterije loptasta oblika koje dijelimo u skupine A, B, C, D, G.[1]

Streptokokna upala grla obuhvaća grlo i krajnike. Krajnici su dvije žlijezde u grlu na stražnjoj strani usta. Streptokokna upala grla može zahvatiti i organ disanja (grkljan). Uobičajeni simptomi obuhvaćaju temperaturu, bol u grlu (poznato kao upala grla) i natečenost žlijezda (limfnih čvorova) u vratu. Streptokok je uzročnik 37 posto upala grla u djece.[2]

Streptokokna upala grla širi se doticajem s bolesnom osobom. Kako bismo bili sigurni da osoba ima streptokoknu upalu grla, potrebno je provesti pretragu poznatu kao kultura brisa grla. Vjerojatnost prisutnosti streptokokne upale grla može se odrediti čak i bez pretrage, a na temelju simptoma. Osobi oboljeloj od streptokokne upale grla mogu pomoći antibiotici. Antibiotici su lijekovi koji uništavaju bakterije. Najčešće se rabe za sprječavanje komplikacija kao što je reumatska groznica, a ne za skraćivanje trajanja bolesti.[3]

Znakovi i simptomi[uredi | uredi kôd]

Uobičajeni simptomi streptokokne upale su natečeno grlo, temperatura veća od 38 °C, gnojne naslage (žuta ili zelena tekućina sačinjena iz mrtvih bakterija i bijelih krvnih stanica) na krajnicima i natečeni limfni čvorovi.[3]

Mogu se pojaviti i drugi simptomi kao što su:

Osoba zaražena streptokoknom upalom grla razvit će simptome od jednog do tri dana nakon doticaja s oboljelom osobom.[3]

Uzrok[uredi | uredi kôd]

Streptokoknu upalu grla uzrokuje bakterija pod nazivom beta-hemolitički streptokok skupine A (engl. GAS).[6]Upalu grla mogu uzrokovati i druge bakterije i virusi.[3][5] Zaraza nastaje izravnim, bliskim doticajem s oboljelom osobom. Bolest se lakše širi među skupinama okupljenih ljudi.[5][7] Primjeri okupljanja odnose se na, primjerice, skupine osoba u vojsci ili školama. Bakterije GAS sušenjem prelaze u prašinu, no tada se ljudi od njih ne mogu razboljeti. Ako su bakterije u okolini izložene vlazi, ljudi se od njih mogu razboljeti u razdoblju od najviše 15 dana.[5] Vlažne bakterije mogu se naći na predmetima kao što su četkice za zube. Te bakterije mogu živjeti u hrani, no to je vrlo neuobičajeno. Osobe koje jedu zaraženu hranu također se mogu razboljeti.[5] Dvanaest posto djece bez simptoma streptokokne upale grla u svojim ždrijelima obično ima GAS.[2]

Dijagnoza[uredi | uredi kôd]

Modificirana Centorova ljestvica
Bodovi Vjerojatna prisutnost streptokoka Liječenje
1 ili manje <10% nisu potrebni ni antibiotici ni kultura
2 11–17% antibiotici na temelju kulture ili pretrage RADT
3 28–35%
4 ili 5 52% antibiotici bez pretrage kulture

Dijagnostički kriteriji nazvani modificiranom Centorovom ljestvicom liječnicima olakšavaju odlučivanje o liječenju osoba s upalom grla. Centorova ljestvica sastoji se od pet kliničkih mjerenja ili pregleda. Ona služi za određivanje vjerojatnosti prisutnosti streptokokne upale grla.[3]

Za svaki se od sljedećih kriterija dodjeljuje jedan bod:[3]

  • kašalj nije prisutan
  • natečeni limfni čvorovi ili limfni čvorovi bolni na dodir
  • tjelesna temperatura veća od 38 °C
  • gnojna nakupina na krajnicima ili otečenost krajnika
  • oboljela osoba mlađa od 15 godina (ako je osoba starija od 44 godine, oduzima se bod)

Laboratorijska ispitivanja[uredi | uredi kôd]

Testiranje pod nazivom bris kulture grla glavni je način[8] za otkrivanje streptokokne upale grla. Ovo je testiranje točno u 90 do 95 posto svih slučajeva.[3] Postoji još jedan test pod nazivom brzi test za dokaz streptokoka odnosno test za brzo otkrivanje antigena RADT (engl. rapid antigen detection test). Brzi test za dokaz streptokoka brži je od analize kulture grla, no točno otkriva bolest u samo 70 posto slučajeva. Obje pretrage mogu dokazati da osoba nije oboljela od streptokokne upale grla. U 98 posto slučajeva to se može točno dokazati pretragama.[3]

Kada je osoba bolesna, kultura grla ili brzi test za dokaz streptokoka mogu pokazati ako je osoba oboljela od streptokokne upale grla.[9] Osobe bez simptoma ne bi trebale ići na pretragu kulture grla ili brzi test za dokaz streptokoka jer pojedine osobe u svojim grlima imaju streptokokne bakterije bez loših rezultata nalaza. Tim osobama nije potrebno liječenje.[9]

Uzroci sličnih simptoma[uredi | uredi kôd]

Neki od simptoma streptokokne upale grla isti su kao i simptomi nekih drugih bolesti. Zbog toga je teško znati je li osoba oboljela od streptokokne upale grla bez pretrage kulture grla ili brzog testa za dokaz streptokoka.[3] Ako osoba ima temperaturu i upalu grla s kašljem, iscjedak iz nosa, proljev te crvenilo i svrbež očiju, vjerojatniji uzrok upale grla je virus.[3] Infektivna mononukleoza može uzrokovati natečene limfne čvorove u vratu i upalu grla, temperaturu i povećane krajnike.[10] Dijagnoza se postavlja krvnom pretragom. Za infektivnu mononukleozu ne postoji propisano liječenje.

Prevencija[uredi | uredi kôd]

Neki pojedinci češće obolijevaju od streptokokne upale grla od drugih. Odstranjivanje krajnika jedan je od načina na koji te osobe mogu prestati obolijevati od streptokokne upale grla.[11][12] Streptokokna upala grla do koje dolazi tri ili četiri puta godišnje možda je dobar razlog za uklanjanje krajnika.[13] Naravno, možete i pričekati s tom odlukom.[11]

Liječenje[uredi | uredi kôd]

Streptokokna upala grla bez liječenja obično traje nekoliko dana.[3] Liječenje antibioticima potaknut će povlačenje simptoma 16 sati ranije.[3] Glavni razlog liječenja antibioticima smanjivanje je rizika od dobivanja ozbiljnije bolesti. Neke od njih su, primjerice, bolest srca poznata kao reumatska groznica ili stvaranje gnojnih nakupina u grlu poznato i kao retrofaringealni apsces.[3] Antibiotici će dobro djelovati ako se daju unutar razdoblja od devet dana nakon početka simptoma.[6]

Lijekovi protiv bolova[uredi | uredi kôd]

Lijekovi za ublažavanje bolova mogu pomoći pri ublažavanju bolova uzrokovanih upalom grla.[14] Ti lijekovi obično obuhvaćaju nesteroidne protuupalne lijekove NSAID ili paracetamol, poznat i kao acetaminofen. Steroidi su također korisni,[6][15] a među njima i viskozan lidokain.[16] Odrasli mogu upotrijebiti aspirin. Djeci nije poželjno davati aspirin jer povećava vjerojatnost obolijevanja od Reyevog sindroma.[6]

Antibiotici[uredi | uredi kôd]

Penicillin V najčešći je antibiotik koji se upotrebljava u Sjedinjenim Državama u liječenju streptokokne upale grla. Popularan je jer je siguran, dobro djeluje i ne košta mnogo novaca.[3] Amoksicilin se obično primijenjuje u Europi.[17] U Indiji je vjerojatnost razvijanja reumatske groznice veća. Zbog toga se liječenje uobičajeno provodi lijekom benzatin penicilinom G koji se daje injekcijom.[6] Antibiotici smanjuju prosječno trajanje simptoma, koji obično traju od tri do pet dana. Uz antibiotike se to vrijeme skraćuje za otprilike jedan dan. Ti lijekovi ujedno smanjuju širenje bolesti.[9] Lijekovi se uglavnom rabe za sprječavanje pojave rijetkih komplikacija. Neke od njih obuhvaćaju reumatsku groznicu, osipe ili upale.[18] Dobri učinci antibiotika trebaju se odmjeriti u odnosu na moguće nuspojave.[5] Liječenje antibioticima ne smije se propisati zdravim odraslim osobama koje loše reagiraju na lijekove.[18] Antibiotici se u liječenju streptokokne upale grla upotrebljavaju češće od očekivanog, s obzirom na ozbiljnost bolesti i njenu brzinu širenja.[19] Lijek eritromicin (i ostali lijekovi poznati kao makrolidi) treba se rabiti ako je osoba alergična na penicilin.[3]Cefalosporine mogu upotrebljavati osobe koje pate od slabijih oblika alergija.[3] Streptokokne infekcije mogu uzrokovati oticanje bubrega (akutni glomerulonefritis). Antibiotici ne smanjuju vjerojatnost pojave tog stanja.[6]

Prognoze[uredi | uredi kôd]

Simptomi streptokokne upale grla obično slabe nakon otprilike tri do pet dana, uz lijekove ili bez njih.[9]Liječenje antibioticima smanjuje rizik pojave ozbiljnije bolesti. Uz njih se bolest obično otežano širi. Djeca mogu nastaviti s pohađanjem škole 24 sata nakon prvog uzimanja antibiotika.[3]

Streptokokna upala grla može uzrokovati sljedeće teške probleme:

Vjerojatnost obolijevanja[uredi | uredi kôd]

Streptokokna upala grla dio je šire kategorije upale grla ili faringitisa. Otprilike 11 milijuna osoba u Sjedinjenim Državama svake godine oboli od upale grla.[3] Upalu grla u većini slučajeva uzrokuju virusi. Bakterije beta-hemolitičkog streptokoka skupine A uzrokuje od 15 do 30 posto upala grla u djece. Taj postotak u odraslih iznosi od 5 do 20 posto.[3] Najčešće se obolijeva u kasnu zimu ili rano proljeće.[3]

Povezani članci[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. http://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/5082/Streptokokna-upala-grla.html
  2. a b Shaikh N, Leonard E, Martin JM. Rujan 2010. Prevalence of streptococcal pharyngitis and streptococcal carriage in children: a meta-analysis. Pediatrics. 126 (3): e557–64. doi:10.1542/peds.2009-2648. PMID 20696723CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  3. a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v Choby BA. Ožujak 2009. Diagnosis and treatment of streptococcal pharyngitis. Am Fam Physician. 79 (5): 383–90. PMID 19275067
  4. a b c d Brook I, Dohar JE. Prosinac 2006. Management of group A beta-hemolytic streptococcal pharyngotonsillitis in children. J Fam Pract. 55 (12): S1–11, quiz S12. PMID 17137534
  5. a b c d e f Hayes CS, Williamson H. Travanj 2001. Management of Group A beta-hemolytic streptococcal pharyngitis. Am Fam Physician. 63 (8): 1557–64. PMID 11327431. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. svibnja 2008. Pristupljeno 22. svibnja 2012.
  6. a b c d e f Baltimore RS. Veljača 2010. Re-evaluation of antibiotic treatment of streptococcal pharyngitis. Curr. Opin. Pediatr. 22 (1): 77–82. doi:10.1097/MOP.0b013e32833502e7. PMID 19996970
  7. Lindbaek M, Høiby EA, Lermark G, Steinsholt IM, Hjortdahl P. 2004. Predictors for spread of clinical group A streptococcal tonsillitis within the household. Scand J Prim Health Care. 22 (4): 239–43. doi:10.1080/02813430410006729. PMID 15765640CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  8. Smith, Ellen Reid; Kahan, Scott; Miller, Redonda G. 2008. In A Page Signs & Symptoms. In a Page Series. Lippincott Williams & Wilkins. Hagerstown, Maryland. str. 312. ISBN 0-7817-7043-2
  9. a b c d Bisno AL, Gerber MA, Gwaltney JM, Kaplan EL, Schwartz RH; Gwaltney. Srpanj 2002. Practice guidelines for the diagnosis and management of group A streptococcal pharyngitis. Infectious Diseases Society of America. Clin. Infect. Dis. 35 (2): 113–25. doi:10.1086/340949. PMID 12087516 Missing |author2= (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  10. Ebell MH. 2004. Epstein-Barr virus infectious mononucleosis. Am Fam Physician. 70 (7): 1279–87. PMID 15508538. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. srpnja 2008. Pristupljeno 22. svibnja 2012.
  11. a b Paradise JL, Bluestone CD, Bachman RZ; i dr. Ožujak 1984. Efficacy of tonsillectomy for recurrent throat infection in severely affected children. Results of parallel randomized and nonrandomized clinical trials. N. Engl. J. Med. 310 (11): 674–83. doi:10.1056/NEJM198403153101102. PMID 6700642 Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  12. Alho OP, Koivunen P, Penna T, Teppo H, Koskela M, Luotonen J. Svibanj 2007. Tonsillectomy versus watchful waiting in recurrent streptococcal pharyngitis in adults: randomised controlled trial. BMJ. 334 (7600): 939. doi:10.1136/bmj.39140.632604.55. PMC 1865439. PMID 17347187CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  13. Johnson BC, Alvi A. Ožujak 2003. Cost-effective workup for tonsillitis. Testing, treatment, and potential complications. Postgrad Med. 113 (3): 115–8, 121. PMID 12647478
  14. Thomas M, Del Mar C, Glasziou P. Listopad 2000. How effective are treatments other than antibiotics for acute sore throat?. Br J Gen Pract. 50 (459): 817–20. PMC 1313826. PMID 11127175CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  15. Effectiveness of Corticosteroid Treatment in Acute Pharyngitis: A Systematic Review of the Literature. Andrew Wing. 2010; Academic Emergency Medicine. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. prosinca 2012. Pristupljeno 22. svibnja 2012.
  16. Generic Name: Lidocaine Viscous (Xylocaine Viscous) side effects, medical uses, and drug interactions. MedicineNet.com. Pristupljeno 7. svibnja 2010.
  17. Bonsignori F, Chiappini E, De Martino M. 2010. The infections of the upper respiratory tract in children. Int J Immunopathol Pharmacol. 23 (1 Suppl): 16–9. PMID 20152073CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  18. a b Snow V, Mottur-Pilson C, Cooper RJ, Hoffman JR. Ožujak 2001. Principles of appropriate antibiotic use for acute pharyngitis in adults (PDF). Ann Intern Med. 134 (6): 506–8. PMID 11255529CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  19. Linder JA, Bates DW, Lee GM, Finkelstein JA. Studeni 2005. Antibiotic treatment of children with sore throat. J Am Med Assoc. 294 (18): 2315–22. doi:10.1001/jama.294.18.2315. PMID 16278359CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  20. a b UpToDate Inc. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. prosinca 2008. Pristupljeno 29. prosinca 2021.
  21. Stevens DL, Tanner MH, Winship J; i dr. Srpanj 1989. Severe group A streptococcal infections associated with a toxic shock-like syndrome and scarlet fever toxin A. N. Engl. J. Med. 321 (1): 1–7. doi:10.1056/NEJM198907063210101. PMID 2659990 Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  22. a b Hahn RG, Knox LM, Forman TA. Svibanj 2005. Evaluation of poststreptococcal illness. Am Fam Physician. 71 (10): 1949–54. PMID 15926411CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
    Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija.
Ne provodite liječenje bez savjetovanja s liječnikom!