Teodozije I. Veliki

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Teodozije

Teodozije I. Veliki, pravim imenom Flavius Theodosius (Cauca, Španjolska, 11. siječnja 347. - Milano 17. siječnja 395.), rimski car

Teodozije I. proglašen je za cara 19. siječnja 379. godine u Sirmiumu. Dobio je na upravu istočni dio nekadašnjeg Rimskog carstva. U njegovo vrijeme dolazi do priljeva germanske vojske u službu carstva sto jača oslabljenu vojsku, a u isto vrijeme riješava carstvo jednog neprijatelja. Uskoro Germani zauzimaju najvažnije zapovjedne položaje u vojsci. Teodozijeva gotska politika dovodi do povećanja državnih izdataka, a samim tim i poreza. Bijeda stanovništva raste i seosko stanovništvo sve više gubi svoju nezavisnost.

Gravura Teodozija I. iz 19. stoljeća

II. ekumenski sabor u Carigradu se održao 381. Na njemu se potvrđuju i dopunjuju odluke Nicejskog sabora i formulira simbol kršćanske vjere. Teodozije I. je svim silama podržavao kršćanstvo i progonio poganstvo i heretičke kršćanske sekte. Za vrijeme njegove vlade kristijanizacija carstva je u potpunosti završena. Kršćanstvo postaje jedina dopuštena državna vjera, a druge vjeroispovijesti su stavljene izvan zakona. Poslije dužih građanskih ratova Teodozije je pred smrt uspio još jednom ujediniti carstvo, ali je pred smrt ponovo podijelio državu. Prilikom podjele, iako je vodio porijeklo sa zapada, dao prioritet njegovom istočnom dijelu. 395. godine svog starijeg sina Arkadija postavio je za vladara na istoku, a mlađeg Honorija na zapadu.

Rimsko Carstvo u vrijeme smrti Teodozija I. Velikog 395.

Istočnom dijelu pripale su malo kasnije dijeceze Dacija i Makedonija koje od tada čine posebnu dijecezu Ilirik. Zapadnom dijelu od Ilirije u posjedu ostaje samo dijeceza Panonija. Ovom podjelom utvrđena je granica, koja ce vremenom postati povijesna crta razdvajanja Istočnog i Zapadnog rimskog carstva.


Kao i Konstantin, Teodozije dobiva nadimak Veliki radi svoje podrške kršćanstvu koje tada postaje jedina državna religija. 380. u svome ediktu Cunctos populos proglasio je kršćanstvo de facto državnom religijom, a 8. studenog 392. zabranio je sve poganske religije u Carstvu.

388. je godine porazio snage rimskog uzurpatora Maksima Magnusa u bitci na Savi kod Siscie.

393. godine ukinuo je Olimpijske igre.