Trešeta

Ovo je glavno značenje pojma Trešeta. Za druga značenja, pogledajte Trešeta (razdvojba).

Karte za trešetu: baštone, špade, kupe, dinare

Trešeta (od talijanskog izvornika Tressette, Tresette) je talijanska kartaška igra udomaćena na hrvatskom priobalju i otocima. Iznimno je popularna i lako se uči.

Najčešće se igra s tršćanskim kartama (tal. Carte Triestine). Ima 40 karata u jednom "macu" (špilu). Po istim osnovnim pravilima igra se trešeta sa akužanjem (obično do 41 punata) i bez akužanja (obično do 31 punata). Klasičnu Trešetu igraju dva igrača, a često i u parovima (ukupno četiri igrača).

Postoje različite varijacije igre i pravila ovisno o kraju gdje se igra.

Miješanje i dijeljenje karata

Svi igrači naizmjenično, po redu, miješaju i dijele karte. Pravilno je dijeliti karte u smjeru suprotnom od kretanja kazaljki na satu. Nakon miješanja karata, prethodni djelitelj prediže karte ili "tuče" (udara rukom po macu).

Ako su karte predignute, djelitelj dijeli po 5 karata svakom igraču naizmjenično, ukupno 10 karata svakome.

Ako su karte tučene (nisu predignute), djelitelj (ovisno o lokalnom običaju) bira hoće li dijeliti po 5 ili 10 karata svakom igraču. Ako slučajno netko dobije 3 sedmice i prvi je od ruke, tada ima pravo tražiti ponovno dijeljenje, budući da je po tom pravilu ova igra i dobila ime (trešeta = tri sedmice).

Pravila igre

Postoje 4 zoga (ili lokalno joga): kupe (kope), bate (baštone), špade i dinare. Unutar svakog zoga postoje karte od broja 1-7 i od 11-13. Unutar jednog zoga, najjača je trica (3), pa duja (2), as (1), kralj (13), konj (12), fanat (11) i dalje od sedmice (7) prema četvorki (4).

Igrači bacaju po jednu kartu naizmjenično, dok svi ne bace, a zatim najjača strana pokupi bačene karte. Time je završila jedna "ruka" te partije. Nakon toga svaki igrač, počevši od pobjednika te ruke, "peška" (uzima) po jednu kartu s maca i započinje nova ruka, i tako dok se ne odigraju sve karte. Ukoliko igraju samo 2 igrača pokaže se dobivena karta protivniku. Igru započinje igrač kojemu su prvom podijeljene karte. Bačena karta predstavlja zog u kojemu se igra ta ruka, te su igrači dužni odgovarati, odnosno baciti kartu iz istog zoga, ukoliko je imaju. Igrač s najjačom kartom u zogu u kojem se igra ta ruka, kupi karte, prvi uzima novu kartu s maca i započinje novu ruku. Prva bačena karta može se "ubiti" samo jačom kartom istog zoga.

Specifičnost igre u parovima je ta da komunikacija nije dopuštena za cijelo vrijeme igre, osim 3 unaprijed dogovorena znaka. To su tučem i strišo i batim. Sva tri znaka smije pokazati (reći) samo onaj igrač koji prvi baca kartu tu ruku:

• tučem znači "ubij najjačom kartom (tog zoga, očito) i vrati u isti zog" - koristi se kada prvi igrač ima dva od tri aduta (as, duja, trica) te on s tim "pita" suigrača da li je u njega treći.

• strišo znači "koji zog hoćeš da ti vratim? tj. u kojem zogu si jak?" - koristi se kada prvi igrač baca kartu za koju zna da je najjača u tom trenutku (najčešće jer ostali igrači više ili nemaju taj zog uopće ili barem nemaju jače) te ovim putem pita suigrača "gdje" (u kojem zogu) on želi nastaviti igru.

• batim znači "vrati škart kartu u boji koju ti ne želiš da ti vratim" - koristi se kada igrač koji započinje odigravanje u višku aduta traži od svog suigrača boju (zog) koja mu ne odgovara u nijednom slučaju da mu može vratiti boju (zog) koja mu odgovara (ovo zvanje nije uobičajeno i rijetko je poznato kod amaterskih igrača trešete a zbog sličnosti sa zvanjem tučem zavarava se protivnika).

Brojanje punata

Tri bele čine 1 punat. As se broji kao 1 punat (bod), trica i dvica vrijedi 1 belu, a karte 4-7 zovu se "lišine" ili "škart" i ne donose punte. Kralj, konj i fanat vrijedi 1 belu. U kartama ima 10 i ⅔ punata i jedan nevidljivi punat ultima što znači da u igri ima ukupno 11 punata, pri čemu zadnji punat ultimu dobije igrač koji nosi zadnju ruku.

Igra se na do 31 punat (bez akužavanja) ili do 41 punat (sa akužanjem).

Rezultati koji se mogu dobiti prebrojavanjem punata su:

• 0 - 11 ovisno tko dobije može biti i 11 - 0 (ova pobjeda se često u nekim krajevima naziva i kapot)
• 1 - 10 = 10 - 1
• 2 - 9 = 9 - 2
• 3 - 8 = 8 - 3
• 4 - 7 = 7 - 4
• 5 - 6 = 6 - 5

Akužavanje

As, trica i duja istog zoga predstavljaju napolitanu i nose 3 punta. Pored toga 3 ili 4 punta nose 3 ili 4 ista asa, dvice ili trice (npr.: 3 asa). Obično se akuža prije nego što igrač baci prvu kartu, kad je njega red igrati (u prvoj ruci), dok postoji i varijanta u kojoj je dozvoljeno akužanje tijekom cijele igre (u pravilu također kad je igrača red bacit kartu, prije nego je baci). Minimalno što jedan igrač može akužati je 3 punta:

• 3 trice ili
• 3 duje ili
• 3 asa.

Maksimalno što jedan igrač može akužati iz jedne ruke od 10 karata je 19 punata u različitim kombinacijama trica, duja i aseva, kao na primjer:

• 4 trice = 4 punta akuže (4 karte), plus
• 3 duje = 3 punta akuže (3 karte), plus
• 3 asa = 3 punta akuže (3 karte, ukupno 10 karata), plus
  • napolitana po prvom zogu = 3 punta akuže, plus
  • napolitana po drugom zogu = 3 punta akuže, plus
  • napolitana po trećem zogu = 3 punta akuže.

Ukupno 19 punata; 10 punata iz karata trica, duja i aseva te 9 iz napolitana, spojeva trica, duja i aseva. Vjerovatnost za dobivanje ove kombinacije karata je vrlo mala ali moguća.

Varanje

Najčešća varanja u trešeti su lažna akuža, koja izađe na vidjelo kad drugi igrač dobije kartu koju je netko akužao i neodgovaranje, kada netko ne odigra kartu u zogu u kojem se igra ruka, a poslije odigra taj zog iako nije predigao kartu u tom zogu, te namještanje prilikom dijeljenja. Varanje se kažnjava tako da se drugi igrač (ili par) "nagradi" s 11 punata. Također pod varanjem se smatra svaka verbalna i u pojedinim slučajevima gestikularna komunikacija koja nije sadržana u tri znaka zvanja za igru (tučem, strišo i batim). Kazna za varanje je uvijek ista a to je da se protivničkom igraču ili ekipi piše 11 punata.

Trešeta u troje

Trešeta se može igrati i u troje. Tada se izbacuje jedna četvorka (4) (ili u nekim verzijama sve četiri četvorke, radi lakšeg praćenja igre) te se dijeli svakom po 13 (odnosno 12) karata. Sva pravila ostaju ista, osim kod brojenja punata. Kako se može dogoditi da u jedan punat bude "podijeljen" među igračima, često se koristi pravilo da svi bele "viška" daju onom tko je skupio zadnju ruku.

Trešeta u ko manje

Ovo je možda još teža varijanta trešete, uobičajeno nazivana Chi fa meno u Primorju, te u Istri. Igra nije pretjerano zanimljiva u dvoje, već se u pravilu igra s više igrača (iako je besmisleno ići iznad 6-7 igrača). Ne igra se u paru, već svatko za sebe. Ukoliko broj karata nije dijeljiv s brojem igrača, izbacuje se potreban broj četvorki (ako je potrebno i petica, recimo kad je 7 igrača). Osnovna pravila su ista, dijeljenje, tko igra prvi, tko nosi, odgovaranje. Razlika je što akuža nosi negativne punte, a punti iz igre su pozitivni. Cilj je imati što manje punata, a igra završava kad netko izađe (sakupi 41 punat). Pobjednik je onaj s najmanje punata. Jedna dodatna zanimljivost je da ukoliko igrač i jednoj ruci pokupi svih 11 punata, ne piše se + 11 nego negativni punti (- 11), pa je važno i spriječiti ostale igrače da ne skupe 11 punata.

Pri igranju trešete u ko manje pri manjem broju igrača postoji varijanta kada je dopušteno tražiti kartu, točnije igrač najavljuje da će ići na osvajanje svih 11 punata u igri te za to traži kartu (jednu ili dvije ovisno o dogovoru igrača prije početka igre) jer su mu potrebne za taj pothvat. Na osvajanje svih 11 punata može se ići i bez traženja karte kako je i prije navedeno.

Osobitosti igre

Partije strastvenih igrača, ponekad se igraju za piće, "marendu", "kilo pečenoga"...u kojim slučajevima partije karata imaju poseban emotivan naboj, a često su začinjene prigodnim "beštimama" (psovkama) i gestikuliranjem u skladu s mediteranskim temperamentom, ali uvijek u granicama pristojnosti i bez osobnih uvreda.

Tajne dobre igre sastoje se u memoriranju prethodno odigranih karata, zbrajanju i memoriranju dobijenih punata i savršenoj koncentraciji na igru.

Povezani članci

• Briškula