Veliko Nabrđe
| Veliko Nabrđe | |
|---|---|
| Država |  Hrvatska |
| Županija |  Osječko-baranjska županija |
| Najbliži veći grad | Đakovo |
| Visina | 194 mnm |
| Koordinate | 45°24′50″N 18°11′55″E / 45.4140°N 18.1985°E |
| Svetac zaštitnik | Velika Gospa, odnosno Uspenje presvete Bogorodice |
  Veliko Nabrđe Veliko Nabrđe na zemljovidu Hrvatske | |
Veliko Nabrđe bivše je naselje u Hrvatskoj, a nalazilo se je u blizini današnjeg naselja Gašinci u Osječko-baranjskoj županiji.
O naselju[uredi | uredi kôd]
Veliko Nabrđe prvi se puta spominje u pisanim dokumentima iz 1422. godine kao "Naburgia", 1428. nosi naziv "Naborgya", a 1474. godine naziv "Nabergye".
U "Županijskom vjesniku" (Osijek) navodi se da je 1432. godine Nabrđe bilo "Sijelo kotara", te da mu pripadaju sela Brežnica, Blažinci i Kamenica.
Josif Bosendorfer[3] u "Crticama iz Slavonije" nešto je opširniji i navodi mjesta Boževrce, Veliki i Mali Rogovac, Rakoš i druga sela. Osim Brežnice, ostala su sela napuštena i stanovnici su se preselili u Veliko Nabrđe. Nazivi spomenutih sela ostaju u upotrebi, doduše kao imena polja i livada u ataru sela Velikog Nabrđa. Jedino je Paulj ostao kao zaselak s više kuća i stanovnika. U selu je postojala pravoslavna crkva Uspenja presvete Bogorodice.
Tokom Drugog svjetskog rata naselje je pretrpilo uništavanje infrastrukture i progon stanovništva. Prema svjedočenu mještanke Mirjane Kon, rođene Jovanović, drugom polovicom 1941. godine seoski je pravoslavni svećenik Marko Vitas protjeran skupa sa svojom obitelji, a nedugo zatim selo je prisilno prevedeno na katoličku vjeru.[4] Aleksandar Jovanović, autor knjige "Iščupani koreni Velikog Nabrđa", za United States Holocaust Museum izjavio je da su dana 15. srpnja 1942. godine ustaške vlasti u selu ustanovile dočasničku školu u koju su dovedeni ustaški vojnici iz Zagreba. U selo je potom uveden policijski sat i zabrana izlaska, premda su se ustaški vojnici prema stanovništvu ophodili normalno, čak im pomažući tokom žetve.[5] Ipak, u rano jutro 11. kolovoza 1942. godine, selo je opkoljeno, a vlasti NDH naredile su da se svo srpsko stanovništvo Velikog Nabrđa te susjednih srpskih sela Paučja, Borovika i Čenkova protjera te sprovede u Đakovo, odakle su stočnim vagonima odvedeni u logore Jasenovac i Stara Gradiška.[6] Prema podacima Spomen područja Jasenovac, utvrđen je identitet 316 osoba porijeklom iz Velikog Nabrđa stradalih u ustaškim logorima.[7] Početkom siječnja 1945. godine selo je napala 11. njemačka zrakoplovna divizija iz Đakova, a napad je odbio 1. bataljon čehoslovačke partizanske brigade "Jan Žiška".[8] Nakon rata, povratnici su selo uspjeli dobrim dijelom obnoviti, ali je ono skupa sa susjednim Malim Nabrđem raseljeno 1963. godine na zahtjev Jugoslavenske narodne armije radi izgradnje vojnog poligona.[9] Primorani prodati svoju imovinu državi, stanovnici su novi dom potražili diljem Jugoslavije, a prema svjedočenju bivšeg mještanina Save Vlaisavljevića, najviše ih se je naselilo u Inđiji.[10]
Stanovništvo[uredi | uredi kôd]
Veliko Nabrđe je 1964. brisano iz imenika naselja ( NN, br. 52/64.). Podaci od 1857. do 1961. uključeni su u zbroj za naselje Đakovo jer prilikom brisanja nisu pripojeni nekome od postojećih naselja.
Vidi još[uredi | uredi kôd]
- Vojni poligon Gašinci
- Popis napuštenih naselja u Hrvatskoj
- Abecedni popis naselja u Republici Hrvatskoj
- Savo Petrovic - oral history interview United States Holocaust Memorial Museum
- A. S. Jovanoviċ: "Iščupani koreni Velikog Nabrđa", Beograd 2003, ISBN 86-904911-0-4
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
- ↑ Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. ožujka 2021. Pristupljeno 16. travnja 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ↑ Collections Search - United States Holocaust Memorial Museum. collections.ushmm.org. Vremenska oznaka u snimci: 7:10. Pristupljeno 23. ožujka 2024.
- ↑ Collections Search - United States Holocaust Memorial Museum. collections.ushmm.org. Vremenska oznaka: Snimka 1, 13:02. Pristupljeno 22. ožujka 2024.
- ↑ Geiger, Vladimir. 18. prosinca 2017. Lazo Kanurić iz Velikog Nabrđa ili o zbrci oko jedne (jasenovačke?) sudbine. Zbornik Muzeja Đakovštine
- ↑ JUSP Jasenovac - HRVATSKI. www.jusp-jasenovac.hr. Pristupljeno 24. ožujka 2024.
- ↑ Sedamnaesta i 16. makedonska brigada Kumanovske divizije NOVJ, jedinice Kumanovskog vojnog područja… | Biblioteka Znaci. znaci.org. Pristupljeno 21. ožujka 2024.
- ↑ Geiger, Vladimir; Šola, Pero. 31. listopada 2017. Žrtvoslov Malog Nabrđa – Drugi svjetski rat i poraće: pokušaj revizije podataka o ljudskim gubitcima nestalog i zaboravljenog slavonskog sela. Scrinia Slavonica : Godišnjak Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest. 17 (1): 291–378. ISSN 1332-4853
- ↑ Collections Search - United States Holocaust Memorial Museum. collections.ushmm.org. Vremenska oznaka u snimci: 35:46. Pristupljeno 23. ožujka 2024.
- ↑ Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001., www.dzs.hr
- ↑ Rezultati popisa 2011.
Vanjska poveznica[uredi | uredi kôd]
