Voloska
Voloska, drugog imena Vlasta, predložena je staroslavenska božica kućnog ognjišta i doma, bračna družica boga Velesa, o kojoj nema starijih povijesnih izvora niti posvjedočenja. Iz tog se razloga pretpostavlja da je Voloska, kao i brojni drugi likovi slavenske mitologije, konstruirana u razdoblju romantizma.[1]
Prema novijim izvorima, Slaveni su ju štovali kao zaštitnicu doma, stočara i ratara, ali i kao božicu Mjeseca (koji je predstavljao ženstvenost i ženski rod) uz njezinoga muža, boga Volosa, kojeg su, između ostalog, smatrali Sunčevim božanstvom (muževnost i muški rod).[2] Njezini su simboli u suvremenoj predaji rogata krava i lastavica.[1] Također se navodi da joj se, kao čuvarici kućnog ognjišta, često postavljao kipić izrađen od drva, voska ili jantara u udubljeni kut doma. Taj se kut nazivao mir ili mirište, a u njemu je gorio mali plamen kako bi se očuvao kućni mir. Gašenje plamena značilo bi gašenje kućnoga mira, što je bilo dopustivo samo u iznimnim slučajevima, pri čemu se zatim gasio prstima.[3]
Publicist Franjo Ledić tvrdi da su u starije doba održavane svetkovine u čast Voloske i Velesa, također zvane Vlastin-den, i to u ljetnim mjesecima, od sredine kolovoza do sredine rujna. Uključivale bi, kako Ledić navodi, plesanje, igre, gozbu i pjevanje.[4]
Izvori[uredi | uredi kôd]
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Ledić, Franjo. 1969. „Voloska.” Mitologija Slavena: tragom kultova i vjerovanja starih Slavena, knjiga prva. Vlastita naklada. str. 179–184.