Zucchero
| Zucchero Fornaciari | |
|---|---|
 | |
| Ime u rodnom listu | Adelmo Fornaciari |
| Poznat/a i kao | Zucchero |
| Rođen/a | 25. rujna, 1955. |
| Žanr/ovi | Rock Blues Balade Gospel |
| Zanimanje | Glazbenik |
| Instrument | Gitara |
| Djelatno razdoblje | 1970. do danas |
| Producentska kuća | Polydor Universal Music Group |
| Internetska stranica | www.zucchero.it |
Adelmo Fornaciari ili jednostavno Zucchero (Reggio Emilia, 25. rujna 1955.) je talijanski rock glazbenik, koji svoje nadahnuće često pronalazi u gospelu, bluesu i rocku.
Karijera[uredi | uredi kôd]
Uspjeh u Italiji[uredi | uredi kôd]
Karijeru je započeo 1970-ih s različitim grupama probao se probiti za veće gaže. Nakon nekoliko promjena grupa skrasio se u grupi pod imenom "Taxi" s kojom je 1981. godine osvojio glazbeni festival u Castrocarou. Na poznatom Sanremo festivalu pojavio se 1982. godine s pjesmom "Una notte che vola via" te 1983. godine s pjesmom "Nuvola" na "Festivalu dei Fiori". Njegov prvi album "Un po' di Zucchero" izašao je iste godine te je doživio nenadani uspjeh.
1984. godine seli se u SAD u Kaliforniju gdje se sastaje s talijanskim glazbenim producentom Corradom Rusticiem te sklapa suradnju. Rezultat te suradnje viđen je već sljedeće godine kada Zucchero sklapa posao s basistom Randyem Jacksonom s kojim radi album "Zucchero & The Randy Jackson Band" iz kojeg proizlazi pjesma "Donne" koja postaje hit u Italiji.
Iako "Zucchero & The Randy Jackson Band i Rispetto" postaje veliki komercijalni uspjeh, album "Blue's" iz 1988. godine postaje najprodavaniji album u povijesti Italije ikada te Zucchero postaje slavan čak i izvan Italije. 1989. sa svojim bendom Zucchero radi album "Oro incenso e birra" u Memphisu. Taj album, koji je nadahnut američkom soul glazbom je čak uspio pribaviti jednog od najboljih gitarista svijeta Erica Claptona koji se rado odazvao Zuccheru. Taj album je jedan od najuspješnijih u Zuccherovoj karijeri.
Svjetski uspjeh[uredi | uredi kôd]
Nakon prodaje dvaju albuma u milijunskim primjerima Zuccheru nije bilo teško sklopiti glazbenu suradnju s mnogim poznatim glazbenicima svijeta, pa je tako radio s Joe Cockerom, Stevie Ray Vaughanom, Eric Claptonom i Miles Davisom. Od 1990. godine Zucchero je pokušao zavladati preostalim europskim glazbenim tržištem. 1990. godine napravio je kompilaciju dvaju najuspješnijih albuma i pretvorio ih u "Zucchero Sings his Hits na Engleskom" koje je preveo Frank Musker te je puštena u prodaju diljem svijeta.
S Paulom Youngom Zucchero je u duetu otpjevao svoj najveći hit "Senza una donna" koji je došao u top 10 na tadašnjoj ljestvici u Europi. Kasnije je snimio specijalni album zvan "Zu & Co". Između 1991. i 1993. godine Zucchero je nastavljao snimati duete s poznatim svjetskim glazbenicima pa je tako snimio duete sa Stingom, Lucianom Pavarottiem, mladim Andreom Bocelliem, Elthonom Johnom, Brianom Mayom i ostalima.
1992. godine nastupio je s ostalim zvijezdama na koncertu u povodu smrti frontmena Queena Freedia Mercurya. Kasnije je snimio ponovno album zvan "Miserere" na kojem se pojavio Bono Vox iz grupe U2 u duetu s Zuccherom. Svirao je i na 25. godišnjici Woodstocka. Tokom godina Zucchero je napravio mnogo svjetski poznatih albuma koji su se prodavali u milijunskim primjercima.
Privatni život[uredi | uredi kôd]
U privatnom životu Zucchero je jako dobar s talijanskim kolegom Erosom Ramazzottiem s kojim djeluje na mnogim humanitarnim akcijama. 2009. godine skupila se talijanska reprezentacija zvijezda protiv hrvatske reprezentacije zvijezda na Poljudu u Splitu u kojoj Zucchero ipak nije igrao zbog nedostatka fizičke spreme u 54 godini.
Diskografija[uredi | uredi kôd]
Više na: Diskografija Zucchera
- Un po' di Zucchero (1983.)
- Rispetto (1986.)
- Blue's (1987.)
- Snack Bar Budapest (1988., glazba iz filma)
- Oro incenso e birra (1989.)
- Zucchero pjeva najveće hitove na Engleskom (1990.)
- Zucchero (1991.)
- Zucchero Uživo u Kremlinu (1991.)
- Miserere (1992.)
- Diamante (1994.)
- Spirito DiVino (1995.)
- Najbolje od Zucchera Sugar Fornaciari's najveći hitovi (1997.)
- Bluesugar (1998.)
- Overdose d'amore the ballads (1999.)
- Bluesugar & Whitechristmas (1999.)
- Shake (2001.)
- Zu & Co. (2004.)
- Zu & Co Uživo Royal Albert Hall - 6. svibnja 2004. (2004.)
- Zucchero & Co - American edition (2005.) #84 US
- Zu & Co ultimate duets collection (2 CD-a + DVD, 2005.)
- Fly (2006.)
- All the Best (2007.)
- Live in Italy (2 CD-a + 2 DVD-a, 2008.)
- Live in Italy (CD + DVD, US edition 2009.)
- Chocabeck (2010.)
- La sesion Cubana (2012.)
- Una rosa blanca - Live in Havana (2 CD-a + DVD, 2013.)
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Službene stranice (tal.)
- Official Facebook
- Official Instagram
- Un Po' Di Zucchero Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. studenoga 2018. (Wayback Machine) - neslužbene stranice
| ||||||||