Prijeđi na sadržaj

Žumberačka oaza

Izvor: Wikipedija
Ovaj je članak dio niza o
štokavskom narječju hrvatskoga jezika
Dijalekti štokavskog narječja:

Zapadnoštokavski govori:

Istočnoštokavski govori:

Prijelazni govori:


Žumberačka oaza odnosi se na krajnju sjeverozapadnu oazu novoštokavskog jekavskog dijalekta. Područje se dijeli na dva dijela: zapadni imaju izrazito novoštokavsku akcentuaciju, a istočniji stariju.

Fonološke posebnosti

[uredi | uredi kôd]

Refleks dugog jata jest jednosložan. Jotacije su izrazite, a izgubljeno je i [x]. Utjecaj susjeda (čakavci, kajkavci, rubni slovenski) izražen je.

Najzanimljiviji su [a] kao refleks poluglasa (malin), zadržavanje [l] na kraju riječi u nekim primjerima (anđel, mil), potvrde kao (obišni, rušnik, šenišni umjesto obični, ručni, pšenični...), [j] u riječima breja i mejaš, [ž] u, primjerice, svjedožba i dr.

Gramatika i leksik

[uredi | uredi kôd]

Padeži u množini arhaični su.

Česta je kratka množina (brki umjesto brkovi), u komparativu dolaze bržiji, rajši, slakši, brojevi veći od pet sklanjaju se (vas je sviju petiju teško predobiti), treće se lice u prezentu tvori drukčije: beredu, kupujedu.

Vidljiv je utjecaj njemačkog jezika (što je to za edan čoek/jednog čovjeka). U leksiku ima čakavizama i kajkavizama.
Govori su vrlo srodna porijekla iako su istočnožumberački bili udaljeniji od žarišta novoštokavskog akcentskog prenošenja.[1]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija 1. - Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govor torlačkog narječja, , Golden Marketing - Tehnička knjiga, 2003.