101. pukovnija "Ante Knežević-Krpe"

Oznaka Hrvatskog vijeća obrane u Bihaću

101. pukovnija "Ante Knežević-Krpe" je bila postrojba Hrvatskog vijeća obrane koja je pomogla u obrani Bihaća tijekom agresije na BiH (1992. – 1995.). Poznata i kao Bihaćki HVO ili Hrvatsko vijeće obrane regije Bihać, njezine jedinice ni u jednom trenutku rata u BiH nisu bile u sukobu s Armijom RBiH. Čitavo vrijeme su se borile za jedinstvenu i cjelovitu nedjeljivu državu Bosnu i Hercegovinu. Bihaćki HVO je imao slabe ili gotovo nikakve veze s HVO-om Hrvatske zajednice Herceg-Bosne.

Ratni put

Početak

HDZ općine Bihać je donio odluku, u trenutku agresije srpskih snaga na Bosansku Krupu da stranka HDZ preraste u organizaciju koja će obuhvatiti sve Hrvate bez obzira na politička uvjerenja, kao i one koji joj se žele pridružiti. Rješenje je nađeno u imenu Hrvatskog vijeća obrane.

S Hrvatskom Republikom Herceg-Bosnom, Bihaćki HVO u početku nije imao nikakvih kontakata niti sprovođenja političkih ciljeva. Bihaćki HVO nikad nije poduzeo inicijativu o podjeli Bihaća na tri nacionalne općine, a srpskoj inicijativi o podjeli Bihaća oštro se suprotstavio.

Predsjednik Bihaćkog HVO-a Tomislav Dretar bio je potpredsjednik Predsjedništva Općine Bihać i član Predsjedništva Okruga Bihać, potpredsjednik Izvršnog odbora Općine Bihać bio je Hrvat Mladen Šenda, a zamjenik Zapovjednika ŠTO Bihać Hrvat Matija Ćosić, bivši kapetan JNA, kao i tajnik Tajništva za narodnu obranu Općine Bihać Hrvat Vid Šantić, Zapovjednik Aerodroma potpukovnik Goran Bulut, također Hrvat, potpukovnik u Stožeru Zrakoplovnog korpusa Ivan Prša - "Hrvat" ali ne i član HVO-a jer naprotiv, bio mu je otvoreni protivnik koji je HVO držao Dretarovom privatnom vojskom. Pa, potpukovnik pilot nadzvučnih aviona Josip Barunović dozapovjednik u Stožeru HVO-a i jedan od osnivača zrakoplovstva (zrakoplovne grupe) u ratnom Bihaću, načelnik stožera 502. hrvatsko-muslimanske pješačke brigade Petog korpusa i zapovjednik HVO-a Bihać general-major Vlado Šantić; kao i brojni drugi.

Službena izjava Prvog Predsjednika i Zapovjednika Bihaćkog Hrvatskog vijeća odbrane pukovnika Tomislava Dretara glasi:

Hrvatsko vijeće obrane u Bihaću, samonikla je organizacija Hrvata u Bihaću koji su, spoznavši da je rat Srbije protiv Hrvatske pokrenut s ciljem osvajačkog pohoda za stjecanje novih teritorija, kao toliko puta u srpskoj povijesti i da se radi o zatiranju svih onih koji se zovu Hrvatima, kao toliko puta u povijesti, i da će se rat proširiti i na BiH s istim ciljem, ali da će genocidni pohod Srba sručiti se i na Bošnjake, taj trenutak morali dočekati spremni i udruženi sa svojim susjedima - Bošnjacima.

1. pješačka bojna

Bihaćki HVO je osnovao Prvu hrvatsku bihaćku pješačku bojnu koju je Tomislav Dretar doveo pod zapovjedništvo Komande ŠTO Bihać, a nedugo zatim je ona ušla u sastav Druge hrvatsko-muslimanske pješačke brigade, čiji je zapovjednik bio kapetan Atif Dudaković, netom pristigao iz Mladićeva topnitva iz Knina, a načelnik stožera je bio Vlado Šantić također netom pristigao iz okružja svog ujaka Mate Bobana, koji će kasnije, nakon smjenjivanja Tomislava Dretara i više neuspjelih pokušaja atentata preuzeti zapovjedništvo nad HVO-om u Bihaću. Iako su odnosi HVO-a i Armije BiH ostali dobri tijekom cijelog rata, odnosi između Dudakovića i Šantića su bili otvoreno sukobljeni. Kasniji misteriozni nestanak Vlade Šantića, mnogi upravo pripisuju Atifu Dudakoviću.

Izvještaj pukovnika Tomislava Dretara generalu Petru Stipetiću

Bihaćki HVO je najmanje do kraja 1992. godine, pod zapovjedništvom Tomislava Dretara bio hrvatski element u obrani Ustava i teritorije Republike BiH, združen s bošnjačkim elementom zajedničke i jedinstvene države.

Tomislav Dretar je smijenjen na inicijativu liječnika Ante Šantića na neregularan način i to s omjerom 50% glasova protiv njegovog smjenjivanja, 48% za njegovo smjenjivanje i jedan suzdržani glas. Tomislav Dretar nije glasao.

Nova politika HVO Bihać sa Šantićem na čelu

Vlado Šantić je postao zapovjednikom HVO-a Bihać i Okruga Bihać u prilično nategnutim, ali ipak tolerantnim i općenito dobrim odnosima Armije BiH i HVO Bihać, dviju sastavnica jedne zajedničke vojske na području Bihaća. Nakon dolaska na mjesto zapovjednika, Vlado Šantić je krenuo s otvorenijom poltikom prema Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni. Šantić je u jeku najžešće i posljednje četničke ofanzive povukao hrvatske snage sa Zavaljskog platoa što je ostavilo otvoren prostor četnicima za ulazak u grad. Nastradala su gotovo sva hrvatska sela, a da bi se popravila ta šteta i povratila zauzeta teritorija izgubljeno je nepotrebno dvadesetak ljudskih života, većinom iz postrojbe Tigrovi Armije BiH. Vlado Šantić nestao je u opskurnim, nikad do kraja istraženim okolnostima iz Hotela "Sedra" nadomak Bihaću, 8. ožujka 1995. godine, kamo je došao na sastanak s Dudakovićem. Iako je ispaljeno desetak hitaca, Dudaković, koji se nalazio dvadesetak metara udaljen, u istom hotelu izjavljuje da ništa nije ni čuo ni vidio.

Poslije nestanka Vlade Šantića, pod misterioznim okolnostima, za Zapovjednika HVO-a općine Bihać došao je potpukovnik JNA, inače načelnik Doma JNA u Bihaću i potonji brigadir Armije BiH Ivan Prša. Koji je od samog početka bio odbojan prema ulasku u HVO. Dogovor Armije BiH i HVO Bihać obuhvaćao je stav da se zapovjednici postrojbi nacionalno jednorodnih biraju i postavljaju od nadležnih nacionalnih struktura, što nije bio slučaj s Ivanom Pršom danas SDP liderom u Bihaću. U toj stranci Hrvati ne čine ni 1% članstva.