Vlado Šantić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Vladimir Šantić
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 29. listopada 1952.
Mjesto rođenja Vedro Polje, Bihać
Nacionalnost Hrvat
Državljanstvo BiH
Hrvatska
Supruga Jagoda Šantić
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1991. - 1995.
Čin general
Ratovi Rat u Bosni i Hercegovini
Važnije bitke Opsada Bihaća
Vojska HVO
Jedinice 101. pukovnija HVO-a
Zapovijedao 101. pukovnija HVO-a

Vladimir Šantić (Vedro Polje kraj Bihaća, 29. listopada 1952. - nestao 9. ožujka 1995.), general HVO-a i zapovjednik 101. pukovnije. Šantić je jedan od osnivača HDZ-a BiH u Bihaću i bivši potpredsjednik stranke.

HVO je, pod njegovim zapovjedništvom, između prosinca 1994. i siječnja 1995., uspješno je vratio linije obrane Bihaća, koje je izgubila Armija RBiH. Šantić je odbijao, u skladu s uputama vodstva Herceg-Bosne, ući u sukob sa snagama Republike Zapadne Bosne Fikreta Abdića. Vojna policija Armije RBiH ga je 9. ožujka 1995.[1] uhitila, a iste večeri je vjerojatno i ubijen.

Rat[uredi VE | uredi]

Prije rata u BiH knjigovođa u poduzeću Bihacit. Politikom se počeo baviti 1989., kada je sudjelovao u osnivanju HDZ-a BiH u Bihaću. Bio je potpredsjednik stranke i obvezama je bio vezan za Sarajevo. Iz Sarajeva se uspio prebaciti u Hercegovinu gdje je hercegbosanskom vodstvu pomagao u vojnoj organizaciji. Odlukom predsjedniak Herceg-Bosne Mate Bobana postavljen je za zapovjednika 101. pukovnije "Ante Knežević - Krpe". Šantić je u Bihaću HVO čvrsto vezao za političko vodstvo Herceg-Bosne i držao vezu, te podnosio izvješća u Zagreb predsjedniku Franji Tuđmanu i ministru obrane Gojku Šušku. Šantić je početkom rata predlagao mobilizaciju vojske iz Bihaća prema Kninu.[2]

Bihać se uskoro našao pod opsadom srpskih snaga. Grad su združenim snagama branili 101. pukovnija HVO-a i 5. korpus Armije RBiH, pod zapovjedništvom Atifa Dudakovića. Šantić, kao zapovjednik hrvatskih, i Dudaković, kao zapovjednik muslimanskih snaga, ravnopravno su zapovjedali obranom grada. Tenzije između dvojice zapovjednika postojale su od prvoga dana opsade zbog Šantićevog odbijanje da HVO podredi muslimanskom vodstvu u Sarajevu. Bihaćka pukovnija HVO-a u svojim je redovima imao i Hrvata i Muslimana. Dudaković je, prije stupanja u Armiju RBiH bio časnik JNA i sudjelovao je u agresiji na Hrvatsku. Između Šantića i Dudakovića izbio je i fizički sukob nakon što ga je Šantić nazvao "četnikom".[2]

Na izvanrednoj sjednici Zastupničkog doma Herceg-Bosne, održanoj 8. veljače 1994., Šantić je, zajedno s Darijem Kordićem i Matom Mađarevićem, izabran za potpredsjednika Zastupničkog doma, dok je za predsjedniak izabran Ivan Bender.[3]

Između prosinca 1994. i siječnja 1995., srpske snage uspjele su odbaciti 5. korpus i linije obraneBihaću i dovesti grad pod rizik pada. Međutim, Šantić je osmislio i pokrenuo vojnu operaciju HVO-a 13. siječnja 1995., kojom je vratio sve oduzete položaje. Tijekom borbi u Cazinskoj krajini, Šantić je zabranio sukobljavanje HVO-a i Republike Zapadne Bosne Fikreta Abdića, pridržavajući se uputa političkog vodstva Herceg-Bosne.[2]

Ubojstvo[uredi VE | uredi]

Dva mjeseca nakon akcije, 5. ožujka 1995., Šantića i Dudakovića posjetilo je izaslanstvo iz Zagreba, Muhamed Zulić, Bernard Jurlina i Drago Lovrić. Šantić je pošao s njima natrag u Zagreb, no zaustavila ga je vojna policija Armije RBiH zbog zapovijedi da ga zadrže u Bihaću. Šantića je u Glavnom stožeru 101. pukovnije, pola sata iza ponoći, 9. siječnja 1995. uhitio Hamdija Abdić - Tigar, zapovjednik 502. brdske brigade Armije RBiH. Šantić je bio doveden pred pijanog Dudakovića u hotel Sedru, gdje je brutalno pretučen. Najvjerojatnije je odveden u željezničku postaju, gdje je vjerojatno umro isti dan.[2]

Slobodna Dalmacija je u jednom članku iz 2006. napisala da je ubojstvo Šantića naručio Alija Izetbegović. HVO i Šantić su nakon akcije iz siječnja 1995. u Bihaću uživali veći ugled od Armije RBiH i Dudakovića, a muslimansko političko vodstvo smetalo je i Šantićevo odbijanje sukobljavanja s Republikom Zapadnom Bosnom, koju je muslimansko vodstvo optuživalo za suradnju sa srpskim snagama.[2] John R. Schindler u svojoj knjizi Unholy Terror, navodi da je Dudaković naručio ubojstvo jer je Šantić znao za njegova krijumčarenja tijekom rata.[4]

Izvori[uredi VE | uredi]

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. O'Shea, 2012., str. 162.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Duje Šantić: Mojega oca, generala Vladu Šantića, ubio je Atif Dudaković. HRsvijet, 6. ožujka 2013. Pristupljeno 16. ožujka 2017.
  3. Israeli; Benabou, 2013., str. 116.
  4. Schindler, 2007., str. 214.

Knjige[uredi VE | uredi]

  • Israeli, Raphael; Benabou, Albert: Savagery in the Heart of Europe: The Bosnian War (1992-1995) Context, Perspectives, Personal Experiences, and Memoirs, Strategic Book Publishing, 2013.
  • O'Shea, Brendan: Perception and Reality in the Modern Yugoslav Conflict: Myth, Falsehood and Deceit 1991-1995, Routledge, 2012.
  • Schindler, John: Unholy Terror. Zenith Imprint, 2007.