Vlado Šantić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Vladimir Šantić
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 29. listopada 1952.
Mjesto rođenja Vedro Polje, Bihać
Nacionalnost Hrvat
Državljanstvo BiH
Hrvatska
Supruga Jagoda Šantić
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1991. - 1995.
Čin general
Ratovi Rat u Bosni i Hercegovini
Važnije bitke Opsada Bihaća
Vojska HVO
Jedinice 101. pukovnija HVO-a
Zapovijedao 101. pukovnija HVO-a

Vladimir Šantić (Vedro Polje kraj Bihaća, 29. listopada 1952. - nestao 9. ožujka 1995.), general HVO-a i zapovjednik 101. pukovnije. Šantić je jedan od osnivača HDZ-a BiH u Bihaću i bivši potpredsjednik stranke.

HVO je, pod njegovim zapovjedništvom, između prosinca 1994. i siječnja 1995., uspješno je vratio linije obrane Bihaća, koje je izgubila Armija RBiH. Šantić je odbijao, u skladu s uputama vodstva Herceg-Bosne, ući u sukob sa snagama Republike Zapadne Bosne Fikreta Abdića. Vojna policija Armije RBiH ga je 9. ožujka 1995.[1] uhitila, a iste večeri je vjerojatno i ubijen.

Rat[uredi VE | uredi]

Prije rata u BiH knjigovođa u poduzeću Bihacit. Politikom se počeo baviti 1989., kada je sudjelovao u osnivanju HDZ-a BiH u Bihaću. Bio je potpredsjednik stranke i obvezama je bio vezan za Sarajevo. Iz Sarajeva se uspio prebaciti u Hercegovinu gdje je hercegbosanskom vodstvu pomagao u vojnoj organizaciji. Odlukom predsjedniak Herceg-Bosne Mate Bobana postavljen je za zapovjednika 101. pukovnije "Ante Knežević - Krpe". Šantić je u Bihaću HVO čvrsto vezao za političko vodstvo Herceg-Bosne i držao vezu, te podnosio izvješća u Zagreb predsjedniku Franji Tuđmanu i ministru obrane Gojku Šušku. Šantić je početkom rata predlagao mobilizaciju vojske iz Bihaća prema Kninu.[2]

Bihać se uskoro našao pod opsadom srpskih snaga. Grad su združenim snagama branili 101. pukovnija HVO-a i 5. korpus Armije RBiH, pod zapovjedništvom Atifa Dudakovića. Šantić, kao zapovjednik hrvatskih, i Dudaković, kao zapovjednik muslimanskih snaga, ravnopravno su zapovjedali obranom grada. Tenzije između dvojice zapovjednika postojale su od prvoga dana opsade zbog Šantićevog odbijanje da HVO podredi muslimanskom vodstvu u Sarajevu. Bihaćka pukovnija HVO-a u svojim je redovima imao i Hrvata i Muslimana. Dudaković je, prije stupanja u Armiju RBiH bio časnik JNA i sudjelovao je u agresiji na Hrvatsku. Između Šantića i Dudakovića izbio je i fizički sukob nakon što ga je Šantić nazvao "četnikom".[2]

Na izvanrednoj sjednici Zastupničkog doma Herceg-Bosne, održanoj 8. veljače 1994., Šantić je, zajedno s Darijem Kordićem i Matom Mađarevićem, izabran za potpredsjednika Zastupničkog doma, dok je za predsjedniak izabran Ivan Bender.[3]

Između prosinca 1994. i siječnja 1995., srpske snage uspjele su odbaciti 5. korpus i linije obraneBihaću i dovesti grad pod rizik pada. Međutim, Šantić je osmislio i pokrenuo vojnu operaciju HVO-a 13. siječnja 1995., kojom je vratio sve oduzete položaje. Tijekom borbi u Cazinskoj krajini, Šantić je zabranio sukobljavanje HVO-a i Republike Zapadne Bosne Fikreta Abdića, pridržavajući se uputa političkog vodstva Herceg-Bosne.[2]

Ubojstvo[uredi VE | uredi]

Dva mjeseca nakon akcije, 5. ožujka 1995., Šantića i Dudakovića posjetilo je izaslanstvo iz Zagreba, Muhamed Zulić, Bernard Jurlina i Drago Lovrić. Šantić je pošao s njima natrag u Zagreb, no zaustavila ga je vojna policija Armije RBiH zbog zapovijedi da ga zadrže u Bihaću. Šantića je u Glavnom stožeru 101. pukovnije, pola sata iza ponoći, 9. siječnja 1995. uhitio Hamdija Abdić - Tigar, zapovjednik 502. brdske brigade Armije RBiH. Šantić je bio doveden pred pijanog Dudakovića u hotel Sedru, gdje je brutalno pretučen. Najvjerojatnije je odveden u željezničku postaju, gdje je vjerojatno umro isti dan.[2]

Slobodna Dalmacija je u jednom članku iz 2006. napisala da je ubojstvo Šantića naručio Alija Izetbegović. HVO i Šantić su nakon akcije iz siječnja 1995. u Bihaću uživali veći ugled od Armije RBiH i Dudakovića, a muslimansko političko vodstvo smetalo je i Šantićevo odbijanje sukobljavanja s Republikom Zapadnom Bosnom, koju je muslimansko vodstvo optuživalo za suradnju sa srpskim snagama.[2] John R. Schindler u svojoj knjizi Unholy Terror, navodi da je Dudaković naručio ubojstvo jer je Šantić znao za njegova krijumčarenja tijekom rata.[4]

Izvori[uredi VE | uredi]

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. O'Shea, 2012., str. 162.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Duje Šantić: Mojega oca, generala Vladu Šantića, ubio je Atif Dudaković. HRsvijet, 6. ožujka 2013. Pristupljeno 16. ožujka 2017.
  3. Israeli; Benabou, 2013., str. 116.
  4. Schindler, 2007., str. 214.

Knjige[uredi VE | uredi]

  • Israeli, Raphael; Benabou, Albert: Savagery in the Heart of Europe: The Bosnian War (1992-1995) Context, Perspectives, Personal Experiences, and Memoirs, Strategic Book Publishing, 2013.
  • O'Shea, Brendan: Perception and Reality in the Modern Yugoslav Conflict: Myth, Falsehood and Deceit 1991-1995, Routledge, 2012.
  • Schindler, John: Unholy Terror. Zenith Imprint, 2007.