Nacrt:Vlado Šantić

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Vlado Šantić)
Vladimir Šantić
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 29. listopada 1952.
Mjesto rođenja Vedro Polje, Bihać
Datum smrti 9. ožujka 1995.
Nacionalnost Hrvat
Državljanstvo BiH
Hrvatska
Supruga Jagoda Šantić
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1991. - 1995.
Čin general
Ratovi Rat u Bosni i Hercegovini
Važnije bitke Opsada Bihaća
Vojska HVO
Jedinice 101. pukovnija HVO-a
Zapovijedao 101. pukovnija HVO-a

Vladimir Šantić (Vedro Polje kraj Bihaća, 29. listopada 1952. – nestao 9. ožujka 1995.), general HVO-a i zapovjednik 101. pukovnije. Šantić je jedan od osnivača HDZ-a BiH u Bihaću i bivši potpredsjednik stranke.

HVO je, pod njegovim zapovjedništvom, između prosinca 1994. i siječnja 1995., uspješno je vratio linije obrane Bihaća, koje je izgubila Armija RBiH. Šantić je odbijao, u skladu s uputama vodstva Herceg-Bosne, ući u sukob sa snagama Republike Zapadne Bosne Fikreta Abdića. Vojna policija Armije RBiH ga je 9. ožujka 1995.[1] uhitila, a iste večeri je vjerojatno i ubijen.

Rat[uredi | uredi kôd]

Vlado Šantić, rođen u Vedrom Polju kraj Bihaća. Prije rata u BiH knjigovođa u poduzeću Bihacit.Utemeljitelj HDZa i HVO Bihać kao i njegov prvi predsjednik i komandant je Tomislav Dretelj a ne Šantić,on je poslije došao,poslao ga Boban da izazove sukobe između Hrvata i Muslimana što mu nije uspjelo. Isključen iz članstva HDZ-a odlukom Predsjedništva Općinskog HDZ-a Bihać zbog destruktivnog djelovanja preko svojih simpatizera. Ta destruktivnost ogledala se u podrivanju jedinstva HDZ-a i opstruiranju sprovođenja odluka novokonstituirane Skupštine i njenih organa. Osim toga radio je i na umnošenju smutnje u muslimansko - hrvatske međunacionalne odnose, što je bilo pogubno po 7 postotnu populaciju Hrvata u Bihaću. No, voljom Mate Bobana nastavio obnašati funkciju potpredsjednika HDZ-a BiH. Otišao u tzv. "Herceg-Bosnu" i ondje obnašao dužnost Zapovjednika bojišnice kod Kupresa, koji je izgubio. Po tome vraća se u Bihać. Postavljen je od strane muslimanskih čelnika Irfana Ljubijankića i Nenada Ibrahimpašića, bez suglasnosti, ali uz otvoreno protivljenje hrvatskih predstavnika, za Načelnika štaba novoosnovane 2. Hrvatsko-muslimanske pješačke brigade. Zapovjednik brigade bio je Atif Dudaković, koji je došao ravno iz štaba Mladićeve, već otvoreno srpske i četničke JNA, gdje je bio zapovjednik artiljerijskih postrojbi. Sa šantićem je dolazio više puta u otvoreni fizički sukob.

Vlado Šantić je kasnije postao zapovjednikom HVO-a Bihać i Okruga Bihać u prilično nategnutim, ali ipak tolerantnim i općenito dobrim odnosima Armije BiH i HVO Bihać, dviju sastavnica jedne zajedničke vojske na području Bihaća.

Šantić je u jeku najžešće četničke ofanzive povukao hrvatske snage sa zavaljskog platoa što je ostavilo otvoren prostor četnicima za ulazak u grad. Da bi se popravila ta šteta izgubljeno je nepotrebno dvadesetak ljudskih života.

Vlado Šantić nestao je u upskurnim, nikad do kraja istraženim okolnostima iz Hotela Sedere nadomak Bihaću, kamo je došao na sastanak s Dudakoviće. Iako je ispaljeno desetak hitaca Dudaković, koji se nalazio dvadesetak metara udaljen u istom hotelu izjavljuje da ništa nije ni čuo ni vidio.

Ubojstvo[uredi | uredi kôd]

Dva mjeseca nakon akcije, 5. ožujka 1995., Šantića i Dudakovića posjetilo je izaslanstvo iz Zagreba, Muhamed Zulić, Bernard Jurlina i Drago Lovrić. Šantić je pošao s njima natrag u Zagreb, no zaustavila ga je vojna policija Armije RBiH zbog zapovijedi da ga zadrže u Bihaću. Šantića je u Glavnom stožeru 101. pukovnije, pola sata iza ponoći, 9. siječnja 1995. uhitio Hamdija Abdić - Tigar, zapovjednik 502. brdske brigade Armije RBiH. Šantić je bio doveden pred pijanog Dudakovića u hotel Sedru, gdje je brutalno pretučen. Najvjerojatnije je odveden u željezničku postaju, gdje je vjerojatno umro isti dan.[2]

Slobodna Dalmacija je u jednom članku iz 2006. napisala da je ubojstvo Šantića naručio Alija Izetbegović. HVO i Šantić su nakon akcije iz siječnja 1995. u Bihaću uživali veći ugled od Armije RBiH i Dudakovića, a muslimansko političko vodstvo smetalo je i Šantićevo odbijanje sukobljavanja s Republikom Zapadnom Bosnom, koju je muslimansko vodstvo optuživalo za suradnju sa srpskim snagama.[2] John R. Schindler u svojoj knjizi Unholy Terror, navodi da je Dudaković naručio ubojstvo jer je Šantić znao za njegova krijumčarenja tijekom rata.[3]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. O'Shea, 2012., str. 162.
  2. a b Duje Šantić: Mojega oca, generala Vladu Šantića, ubio je Atif Dudaković. HRsvijet, 6. ožujka 2013. Pristupljeno 16. ožujka 2017.
  3. Schindler, 2007., str. 214.

Bilješke[uredi | uredi kôd]

Knjige[uredi | uredi kôd]

  • Israeli, Raphael; Benabou, Albert: Savagery in the Heart of Europe: The Bosnian War (1992-1995) Context, Perspectives, Personal Experiences, and Memoirs, Strategic Book Publishing, 2013.
  • O'Shea, Brendan: Perception and Reality in the Modern Yugoslav Conflict: Myth, Falsehood and Deceit 1991-1995, Routledge, 2012.
  • Schindler, John: Unholy Terror. Zenith Imprint, 2007.