Etiopsko Carstvo
| |||||||||||||||||||||||
.svg){kind=small}
.svg)
.svg)
Etiopsko Carstvo, nekoć znano i kao Abesinija, danas je uglavnom Etiopija i Eritreja. Na vrhuncu svoje moći obuhvaćalo je dijelove južnog Egipta, istočnog Sudana, Jemena i zapad Saudijske Arabije. To carstvo trajalo je od 1137. godine (ako se početak računa od prvih vladara iz Dinastije Zagaj) sve do 1974., kad je svrgnut posljednji car Haile Selasije u vojnom udaru. Svojevremeno je slovilo za najstarije carstvo na svijetu, i bilo je jedina izvorna afrička politička tvorevina koja je odolila udarcima kolonijalizma u 19. stoljeću.
Rana povijest Etiopskog Carstva[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Menelik I.Etiopija je po svemu sudeći bila pradomovina ljudske vrste, u njoj su pronađeni najstariji fosilni ostatci hominida na svijetu. Zajedno s Eritrejom i jugoistočnom obalom Sudana na Crvenom moru tvorila je ono što su drevni Egipćani zvali Punt, o njemu prvi zapisi sežu do 25. stoljeća pr. Kr.
Osnutak prve države na tlu Etiopije seže do 980. pr. Kr. i vrijeme cara Menelika I.
Vrijeme Aksuma[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Kraljevstvo AksumOko 400. pr. Kr., ustanovljeno je Kraljevstvo Aksum koje je kontroliralo obalni pomorski promet mirodijama za Indiju. Aksum je razvio žive trgovačke veze s Egiptom i Rimom. Negdje oko 300. godine Kraljevstvo Aksum prihvatilo je kršćanstvo, i zauzelo susjedno Kraljevstvo Kuš u susjednom Sudanu. Tad se počelo upotrebljavati prvi put i ime Etiopija. Aksum se je proširio i na zapadnu obalu Arapskog poluotoka. To je bio vrhunac tog kraljevstva kad je cvjetala trgovina s Bizantom. Nakon što su muslimani zauzeli Egipat, otpočinje propast Aksumskog kraljevstva i bijeg s obala Crvenog mora na sigurniju Etiopsku visoravan u unutrašnjosti zemlje. Posljednjeg Aksumskog kralja ubila je misteriozna kraljica Gudit oko 960. godine.[1]
Etiopsko mračno doba[uredi | uredi kôd]
Od kraljice Gudit (ili Jodit), počinje mračno doba Etiopije.[1] Po etiopskim legendama ona je vladala nad ostatcima Kraljevstva Aksum preko 40 godina. Potom su vladali njezini nasljednici nad sve bijednijim ostatcima nekoć moćnog Aksuma.[1]
Dinastija Zagaj[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Dinastija ZagajVlast nasljednika kraljice Gudit dokinuo je Mara Takla Hajmanot, utemeljitelj Dinastije Zagaj 1137.,[1] Sjedište njihova carstva bio je grad Adafa, pored slavne Lalibele u planinama Lasta.[2] Vladari Dinastije Zagaj nastavili su s kršćanskim tradicijama Kraljevstva Aksum i podigli brojne veličanstvene crkve poput onih u Lalibeli.
Salomonska dinastija[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Salomonska dinastija
. Dinastiju Zagaj su s trona zbacili vladari Salomonske dinastije 1270.[2]
Oni su vladali Etiopijom uz mali prekid od 1270. sve do 1974. uz njihovu vladavinu veže se suvremena povijest Etiopije i Eritreje. Oni su se uspješno nosili s brojnim napadima na svoje carstvo koje su na njih vršili Arapi i Osmansko Carstvo i ostali praktički izolirani otok u islamskom svijetu.
Doba prinčeva[uredi | uredi kôd]
Od 1769. pa sve do 1855., Etiopija je bila u dobu kojeg povjesničari zovu Doba prinčeva (Zemene Mesafint). Taj period Etiopskog Carstva obilježili su brojni međusobni sukobi još brojnijih lokalnih moćnika. Carstvo je svedeno na grad Gondar i njegovu neposrednu oklicu, to je bilo doba velike stagnacije i osiromašenja društva u cjelini. To doba okončao je car Tevodros II. za čije vladavine je okončana vlast lokalnih neguša.
Kolonijalizam i modernizacija[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Prvi talijansko-abesinski ratOd 1880. počinje doba europske borbe za kolonije po Africi, i istovremeni proces modernizacije Etiopskog Carstva. Za Prvog talijansko-abesinskog rata, svijet je šokirao rezultat Bitke kod Adve iz 1896. kad je vojska cara Menelika II. pobijedila nadmoćnu vojsku Kraljevine Italije i tako očuvala neovisnost Etiopije.
Za vrijeme svoje vladavine Menelik II. uspio je ponovno proširiti svoje carstvo, u glavnim crtama je to i današnja Etiopija.
Talijanska okupacija i Drugi svjetski rat[uredi | uredi kôd]
Drugi talijanski napad na Abesiniju 3. listopada 1935., pod zapovjedništvom generala Emilija De Bona iz Eritreje označio je početak Drugog talijansko-abesinskog rata. Rat je trajao sedam mjeseci, nakon njega Italija je utemeljila svoju kolonijalnu tvorevinu Talijansku Istočnu Afriku, a car Haile Selasije otišao je u progonstvo. I pored svih rezolucija i izglasanih sankcija Lige Naroda, Italija je ostala vladati Etiopijom sve do kraja Drugog svjetskog rata u Istočnoj Africi (kraj 1941.).
Nakon rata obnovljeno je Etiopsko Carstvo, a 1950-ih ponovno vraćena i Eritreja u sastav carstva.
Uspon Derga[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: DergNakon učestalih nemira u zemlji jedna radikalna grupa prosovjetskih mladih časnika (Derg) na čelu s pukovnikom Mengistu Haile Mariamom, izvela je vojni udar i svrgnula posljednjeg etiopskog cara Haile Selasija 1974. Taj događaj bio je i službeni kraj Etiopskog Carstva.
Vidi još[uredi | uredi kôd]
- Provincija Semien, povijesna provincija carstva