Adolf Sabljak

Izvor: Wikipedija

Adolf Sabljak (Therezien Stadt, Česka, 10. studenoga 1886. – Zagreb, 18. lipnja 1945.) je bio general u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Adolf Sabljak
Slika Adolfa Sabljaka
Slika Adolfa Sabljaka
Slika Adolfa Sabljaka
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 10. studenoga 1886
Datum smrti 18. lipnja 1945.
Nacionalnost Hrvat
Opis vojnoga službovanja
Čin General
Vojska Austro-Ugarska

Jugoslavenska vojska

Hrvatske oružane snage

Odlikovanja Velered s Danicom

Životopis[uredi | uredi kôd]

Adolf Sabljak rođen je u Terezinu 10. studenoga 1886. Bio je časnik u austrougarskoj vojsci i vojsci Kraljevine Jugoslavije. Umirovljen 1923. u činu majora. Bio upravitelj tvornice likera i alkohola u Zagrebu.

Vojna špijunaža[uredi | uredi kôd]

Tridesetih godina bio jedan od ključnih veza ustaškog pokreta u migraciji s Hrvatskom, prikupljao je vojne i druge podatke o stanju u Jugoslaviji i slao ustaškom vodstvu. U Uzdanici rukovodio vojnom špijunažom.

Nezavisna Država Hrvatska[uredi | uredi kôd]

Nakon osnutka NDH bio je reaktiviran i unaprijeđen u čin glavnog stožernog pukovnika, te imenovan zapovjednikom u Zapovjedništvu grada Zagreba. Istodobno bio krilni poglavni pobočnik. Pratio je Pavelića u lipnju 1941. prilikom posjeta Adolfu Hitleru. U jesen 1942. boravio na istočnom bojištu kao promatrač i časnik za vezu 369. pješačke pukovnije s njemačkim zapovjedništvom. Ratnom dnevniku pukovnije priložio je Historijski zapis o Staljingradu. Iz staljingradskog okruženja uspio se 5. prosinca. 1942. zrakoplovom vratiti u pozadinu i ubrzo u Zagreb, gdje i dalje obnaša dužnost zapovjednika Zapovjedništva grada. U veljači 1944. promaknut je u čin generala. Od rujna do studenoga 1944. imenovan povjerenikom GRAVSIGUR-a za provođenje zaštitnih mjera na područjima velikih župa Cetina, Usora i Soli, Vrhbosna, Hum i Dubrava.

Smrt[uredi | uredi kôd]

Pri povlačenju, u svibnju 1945. zarobljen je u Austriji, izručen jugoslavenskim vlastima i na suđenju u Beogradu 22. rujna 1945. osuđen na smrt. Prema službenim podacima o smrti ubijen prije presude.

Literatura[uredi | uredi kôd]