Airspeed Envoy

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
AS.6 Envoy
Airspeed AS.6 Envoy G-AHAC Private Charter RWY 1948 edited-2.jpg
Opći podaci
Tip putnički zrakoplov
Proizvođač Airspeed Ltd.
Dizajn N.S. Norway i A. H. Tiltman
Probni let 26. lipnja 1934.
Broj primjeraka 60
Portal: Zrakoplovstvo Airplane silhouette 45degree angle.svg

Airspeed AS.6 Envoy je bio britanski laki transportni zrakoplov s dva motora. Dizajniran je i izgrađen u aviotvrtki Airspeed Ltd. na zračnoj luci Portsmouth (Hampshire).

Razvoj[uredi VE | uredi]

Envoy je dizajnirao Nevil Shute Norway i Arthur Hessell Tiltman kao avion s dva motora a na osnovi Airspeed Couriera, koristeći njegovu drvenu konstrukciju, vanjske panele krila i prema nazad uvlačive noge glavnog podvozja. Prototip registracije G-ACMT prvi puta je poletio 26. lipnja 1934. a u srpnju 1934. predstavljen je javnosti na izložbi "Društvo britanskih konstruktora zrakoplova" na Zračnoj luci Hendon.

Korištenje[uredi VE | uredi]

Prvi proizveden Envoy (G-ACVH) bio je promotivni avion dok je drugi bio dostavljen Lord Nuffieldu, osnivaču tvrtke Moris Motor. Nuffieldov avion učestvovao je u zračnoj utrci MacRobertson koja se vodila iz iz Engleske za Australiju u 1934. godini no avion je bio oštećen te je povučen iz utrke. I drugi avion, posebno modificirana inačica s povećanim spremnikom za gorivo (Airspeed AS.8 Viceroy) uspio je doletjeti samo do Atene prije nego je napustio utrku radi oštećenja [1]. Ubrzo su uslijedile narudžbe iz cijele Britanske zajednice naroda. Dva aviona otišla su u australijsku zrakoplovnu tvrtku Ansett Airlines. Avion je korišten i u North Eastern Airwaysu i Olley Air Service-u u Velikoj Britaniji. ČSA je 1937. naručio četiri AS.6 aviona.

Airspeed AS.6 bio je dio ratnih zrakoplovstva više zemalja. Britanski RAF koristio je nekoliko AS.6 u vojnoj konfiguraciji. Avion je korišten u zračnim snagama: Španjolske, Japana, Južne Afrike, Finske, Kine i drugdje. Sedam ih je naručeno za zajedničko korištenje u Ratnom zrakoplovstvu Južne Afrike i zrakoplovnoj tvrtki South African Airways (tri su dostavljena kao vojne inačice a četiri kao civilne). Svaki od tih sedam aviona četiri člana posade moglo je preinačiti unutar četiri sata iz putničke inačice na laki bombarder ili izviđački avion. U vojnoj konfiguraciji posadu su sačinjavali pilot, navigator, radio operater i topnik.

U listopadu 1936. Britansko ministarstvo zrakoplovstva naručilo je 136 Airspeed AS.6 za školovanje posada. Daljnji razvoj ovog aviona doveo je do Airspeeda AS 10 Oxforda.

Ratni period[uredi VE | uredi]

Tijekom Španjolskog građanskog rata, deset AS.6 dobili su španjolski republikanci a dva je koristila nacionalistička strana, uključujući i jedan avion koji je prebjegao od republikanaca [2]. Korišteni su i kao putnički, kao izviđački i kao laki bombarderi[3].

U svibnju 1937. britanski kralj George VI. mijenja de Havilland Dragon Rapide iz kraljevske flote s Airspeedom AS.6J Envoy III. Presudni su bili dobra stabilnost aviona opremljenog zakrilcima kao i njegova mala brzina slijetanja (manja od 100 km/h). Avion je imao registraciju G-AEXX i bio je obojen s prepoznatljivim crvenim i plavim bojama [4].

Za vrijeme Drugog svjetskog rata njemačka Luftwaffe zarobila je nekoliko AS.6 aviona te ih koristitila za školovanje. Jedan zrakoplov Luftwaffea je 22. siječnja 1942. poslala u Finsku kao nadoknadu za slučajno obaranje finskog de Havilland Dragon Rapidea. Avion je korišten između 1942. i 1943. Jedan avion korišten je između 1941. i 1943. u Slovačkoj.

Poslije ratni period[uredi VE | uredi]

Jedan RAF-ov Envoy III preživio je rat i korišten je pod registracijom G-AHAC za civilne čarter letove. 1950. godine prizemljen je na Zračnoj luci Tollerton (Nottingham).

Japanska proizvodnja[uredi VE | uredi]

Šest Envoysa dostavljeno je 1935. godine u Japan koji su ga povezivali s Mandžukuom. Sljedećih 10 aviona izrađeni su pod licencom u Mitsubishiu u Nagoyi. Japanski avioni dobili su naziv Hina-Zura (en: Flying Crane). Korišteni su u Japan Air Transport-u i Manchukuo National Airwaysu a pretpostavlja se kako su nekoliko aviona korišteni pod oznakom LXM od strane Carske mornarice Japana.

Inačice[uredi VE | uredi]

Airspeed Ltd, Portsmouth[uredi VE | uredi]

  • AS.6 Envoy - pokretan s dva AR9 klipna motora od po 200-KS (149 kW). Izrađeno je 5 aviona.
  • AS.6A Envoy - pokretan s dva Armstrong Siddeley Ris IVC radijalna klipna motora od po 240-KS (179 kW). Izrađeno je 5 aviona.
  • AS.6D Envoy - pokretan s dva Wright R-760-E2 Whirlwind 7 radijalna klipna motore od po 350-KS (261 kW).
  • AS.6E Envoy - pokretan s dva Walter Castor motora od po 340-KS (254 kW). Izrađeno je 5 aviona.
  • AS.6G - pokretan s dva Wolseley Sckorpio I motora od po 250-KS (186 kW).
  • AS.6H Envoy - pokretan s dva Wolseley Aries III motora od po 225-KS (168 kW). Izrađen 1 avion
  • AS.6J Envoy – laki transportni avion sa sedam sjedala. Pokretan s dva Armstrong Siddeley Cheetah IX radijalna klipna motora od po 350-KS (261 kW) . Izrađeno je 27 aviona.
  • AS.6JC Envoy - pokretan s dva Armstrong Siddeley Cheetah IX radijalna klipna motora od po 350-KS (261 kW). Izrađeno je 4 aviona.
  • AS.6JM Envoy - pokretan s dva Armstrong Siddeley Cheetah IX radijalna klipna motora od po 350-KS (261 kW). Izrađeno je 3 aviona.

Za zračnu utrku dizajniran je i izrađen jedan izvan serijski avion: Airspeed AS.8 Viceroy.

Mitsubishi, Japan[uredi VE | uredi]

  • Hina-Zuru – prema licenci izrađeno je 10 aviona.

Korisnici[uredi VE | uredi]


Tehničke karakteristike (Airspeed AS.6J Envoy)

Izvori podataka: Index of naval aircraft[6]

Osnovne karakteristike

  • posada: 1-2
  • kapacitet: 6-8 putnika
  • dužina: 10,50 m
  • raspon krila: 15,9 m
  • površina krila: 31,50 m2
  • visina: 2,8 m
  • masa zrakoplova: 1.920 kg
  • maksimalna dozvoljena masa zrakoplova: 2.960kg

Letne karakteristike

  • ekonomska brzina: 338 km/h
  • dolet: 1.045 km
  • najveća visina leta: 8.800 m
  • omjer potisak/težina: 110 W/kg
  • specifično opterećenje krila: 76,5 kg/m2
  • motor: 2 x Armstrong Siddley Cheetah IX motora

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Jackson 1973, p.20.
  2. Jackson 1973, p.392—393.
  3. Howson 1979, pp.68—78.
  4. Jackson 1973, p.23.
  5. Ketley, Barry, and Rolfe, Mark. Luftwaffe Fledglings 1935-1945: Luftwaffe Training Units and their Aircraft (Aldershot, GB: Hikoki Publications, 1996), p.11.
  6. Index of naval aircraft
  • Howson, Gerald. "Contraband Wings of the Spanish Civil War...Britain's Clandestine Contribution". Air Enthusiast (10, od srpnja do rujna 1979).
  • Jackson, A.J (1973). British Civil Aircraft since 1919: Volume 1, 2nd, London: Putnam. ISBN 0-370-10006-9