Akcija Zenit

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Akcija Zenit je bila operativna akcija Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Nosi ime po srpskoj obavještajnoj mreži. Okončana je listopada 1995. godine. 25. listopada MUP je upriličio tiskovnu konferenciju na kojoj je objavio da je u akciji uhićeno 13 srpskih špijuna, koji su prikupljali obavještajne podatke za vojsku Jugoslavije, a obavještajne točke u inozemstvu bili su im Kopar, Trst i Innsbruck.[1][2]

Prema pisanju talijanskih medija 27. siječnja 1996., ta je srpska špijunska skupina djelovala barem dvije godine.[3] Izvrsno odrađenom i razrađenom akcijom SZUP-a izvrsno je razotkrivena mreža obavještajaca tzv. Republike Srpske Krajine na slobodnome hrvatskome teritoriju.[4] Ovom su akcijom hrvatske sigurnosne službe na temelju dokumentacije raskrinkale ovu srpsku obavještajnu mrežu. Nakon Oluje počele su privoditi aktere te mreže. [2] Nažalost, određene političke strukture naslonjene na međunarodne centre moći, tad su razvodnile čitavu priču i što je završilo prilično loše, no to već ali to nije bila stvar Službe koja je svoj dio posla obavila.[4] Uz jednoga člana te mreže zaštitnički je stao visoki američki diplomatski dužnosnik u RH,[2]koji je izravno intervenirao za svog prijatelja da ga se pusti i izuzme iz procesuiranja. Sve to napravilo je lanac koji začas poveže jedno s drugim i gotovo poništi učinke akcije.[4] Drugi član mreže već je bio s kupljenom zrakoplovnom kartom za Australiju, u pokušaju bijega, ali je u zadnji trenutak uhićen na Plesu,[2] na ulasku u zrakoplov.[4]

Nevjerodostojni novinari usprkos uspješnosti akcije nastavili su ismijavati i gaziti hrvatske sigurnosne službe i čelnike tih službi, kao što su činile cijelog rata, posebice ovu akciju. Ismijavale su ju kao laž, odnosno kao samosmišljeni scenarij hrvatskih službi. U podlozi takva pisanja je nemogućnost identifikacije s novouspostavljenom hrvatskom samostalnom državom.[2] Prema izjavi Smiljana Reljića koji je bio ravnatelj Službe za zaštitu ustavnog poretka (SZUP-a) u vrijeme najžešće agresije na Hrvatsku, a također i pomoćnik ministra unutarnjih poslova te voditelj Nadzorne službe Ureda za nacionalnu sigurnost (UNS-a), pratili su neke novinare jer su surađivali s agresorom.[4] Ti novinari bili su praćeni jer je u to doba bila živa njihova komunikacija s neprijateljskom, agresorskom stranom, stranom za koju su hrvatske sigurnosne službe smatrale da na sve moguće načine nastoji ugroziti ustavni poredak Republike Hrvatske.[4] Mržnja Hrvatske kod tih krugova veća je veća od potrebe za poštivanjem činjenica, istine i profesionalnih kriterija. U medijima su stalno neutemljeno ponavljali o nezakonitome praćenju i dosjeima protiv novinara. SZUP je otkrio da su se neki od tih novinara sastajali s članovima terorističke skupine Labrador.[2] Opasnom odlukom visokih dužnosnika poslije, praćenim novinarima dana je mogućnost da nakon uvida u svoje dosjee odluče hoće li svoje dosjee uništiti ili ih ostaviti u arhivi. Određenim osobama dana je mogućnost krivotvoriti dosjee i stvoriti velik broj novih lažnih dosjea. O tome je otišla Predstavka saborskome Odboru za unutarnju politiku i nacionalni sigurnost, istraga koju je taj Odbor preko Vijeća za civilni službi nadzor proveo, unutarnje kontrole unutar SOA-e i dr.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Hrvatski informativni centar Hrvatski spomenar (pristupljeno 18. studenoga 2017.)
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća I. Marijačić: Nemogućnost identifikacije s novouspostavljenom hrvatskom samostalnom državom 12. studenoga 2017. (pristupljeno 18. studenoga 2017.)
  3. Hrvatska istina Dogodilo se 27. siječnja (pristupljeno 18. studenoga 2017.)
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 Maxportal Smiljan Reljić, bivši šef tajne službe: ”Pratili smo novinare jer su surađivali s agresorom Razgovarao Ivica Marijačić/Hrvatski tjednik. 17. siječnja 2016. (pristupljeno 18. studenoga 2017.)