Amur

Koordinate: 52°59′28″N 141°02′48″E / 52.991111°N 141.046694°E / 52.991111; 141.046694
Izvor: Wikipedija
Ovo je glavno značenje pojma Amur. Za druga značenja pogledajte Amur (riba).
Amur
Heilong Jiang
Sahaliyan Ula
Zemljovid porječja Amura
Položaj
Države
Fizikalne osobine
Duljina4.354 km
Površina porječja843,000 km2
Istjek 
 • Prosječni11,400 m3
Tok rijeke
Izvor 
 • SutokArgun i Šilka
 • Nad. vis.1.930 m
 • Koord.53°20′00″N 121°28′53″E / 53.333306°N 121.481389°E / 53.333306; 121.481389
Ušće 
 • Koord.52°59′28″N 141°02′48″E / 52.991111°N 141.046694°E / 52.991111; 141.046694
SlijevOhotski
Ulijeva se uOhotsko more, Tihi ocean
Amur na zemljovidu Dalekoistočnog saveznog okruga
izvor
izvor
ušće
ušće
Amur na zemljovidu Dalekoistočnog saveznog okruga
Zemljovid

Amur ili Heilong Jiang (kineski jezik) ili Sahaliyan Ula (mandžurski jezik) je rijeka u Aziji, deveta rijeka u svijetu po dužini. Rijeka Amur se nalazi na granici između Dalekoistočnog saveznog okruga Rusije i sjeveroistočne Kine.

Rijeka nastaje spajanjem spajanjem rijeka Argun (Аргунь) i Šilka kod Pokrovke. Argun, dug 1275 km, izvire u Kini gdje se naziva Hilar (kin. 海拉尔河), a Šilka, duga 555 km, sastoji se od rijeke Ingode koja izvire u Zabajkalju (Забайка́льский) i Onona koji dolazi iz Mongolije. Od Pokrovke do ušća dužina toka Amura iznosi 2846 km, od izvora Onona 4354 km, a slijev iznosi 843 000 km2.

Amur predstavlja prirodni prolaz iz Tihog oceana u unutrašnjost azijskog kontinenta.

Vodotok[uredi | uredi kôd]

U gornjem i srednjem toku Amur s Argunom čini granicu između Rusije i Kine, na dužini od oko 1900 km. Gornji tok Amura stiješnjen je između planina.

U srednjem toku između Bureyinskih planina (Буреинский хребет) i Malog Khingana (Малый Хинган) protječe kroz kanjon širine 640 m, nizvodno do Habarovska lijeva obala je ravna, a desna brdovita, dok je širina korita 1 – 3 km. Na tom dijelu prima najveće pritoke — s desna Sungari (2000 km) i Usuri (Уссури, 588 km), a s lijeva Zeya (Зея, 1232 km) i Bureya (Бурея, 716 km). Ostale veće pritoke su rijeke Huma (Houmar), Anyuy (Dondon), Amgun.

U donjem toku od Habarovska do ušća prolazi u više rukavaca nizinom stvarajući mnoge ade. Amur je na tom mjestu širok 5 – 10 km, a na ušću 15 km. Zemljište u donjem toku djelomično je močvarno, s nekoliko jezera. Amur se u more ulijeva u blizini Nikolayevskog na Amuru (Николаевск-на-Амуре) između Tatarskog i Sahalinskog zaljeva u Ohotskom moru.

Vodostaj[uredi | uredi kôd]

Vodostaj je najviši u srpnju i kolovozu zbog monsunskih kiša i provala oblaka, a najniži zimi kad pritoke zamrznu. Amplituda u gornjem toku dostiže 10,7 m, a u donjem 24 m. Zaleđen je prosječno 5 – 6 mjeseci godišnje, inače predstavlja jaku prepreku.

Plovnost i riječni promet[uredi | uredi kôd]

Plovan je cijelim svojim tokom (2846 km), a rijeke Šilka do Sretenska (480 km), a Argun 54 km od ušća. U planinskim predjelima plovidbu ometaju brzaci i gusta magla, a u donjem sprudovi. Uzvodno do 420. km plove brodovi do 6 m gaza, do Habarovska do 3,5 m, do Blagovješčenska (Благовещенск) 1,2 – 1,5 m, a do Sretenska na Šilki do 1 m. Od Amurovih pritoka plovne su Zeya do Bomnaka (950 km), Bureya do Čekunde (345 km), Sungari do Chi-lina (Kirin) i Usuri do Imana.

Promet na Amuru najjači je od Blagovješčenska do Nikolajevska na Amuru (Николаевск-на-Амуре), 45 km od ušća. Najveća pristaništa su: Nikolajevsk na Amuru, Komsomolsk na Amuru (Комсомольск-на-Амуре), Habarovsk i Blagoveščensk. Zimi se po zaleđenom Amuru i njegovim pritokama obavija promet saonicama i kamionima.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Rusi su prvi puta dosegli Amur 1644. Početkom 20. stoljeća na rijeci je formirana riječna ratna flotila, upotrebljena za prebacivanje jedinica u Rusko-japanskom ratu. Ova flotila je 1910. imala 10 topovnjača i 8 oklopnih monitora. Sovjetska riječna ratna flotila na Amuru formirana je u prosincu 1917. a 1929. uništila je kinesku na rijeci Sungari. Na kraju Drugoga svjetskog rata sudjelovala je u borbama protiv Japanaca u Mandžuriji.

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • ”Amur”, U: Vojna enciklopedija, sv. 1., Beograd: Izdanje redakcije Vojne enciklopedije, 1970., str. 140.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Amur