Ante Jelić
| Ante Jelić | |
|---|---|
| Rođen | 1943. Jaklići |
| Portal o kršćanstvu | |
| Portal o životopisima | |
Don Ante Jelić (Jaklići, 1943. – 24. listopada 2021.) bio je hrvatski svećenik i predsjednik Hrvatskoga katoličkoga dobrotvornoga društva. U Njemačkoj je više godina organizirao susrete hrvatskih studenata koji su studirali u Njemačkoj i Austriji. Svrha tih susreta je bilo međusobno upoznavanje, a i poticanje na povratak u matičnu zemlju poslije okončanog studija. Da bi se te veze produbile don Anto Jelić je pozivao poznate intelektualce i pisce iz Hrvatske da mladim studentima održe predavanja. Ponekad je paraleno s tim promeninetnim predavačima jedan ili drugi student referirao o temama koje su bila interesantne za širu publiku. Od vremena do vremena je izdavan zbornik "Susreti" u kojem su objavljeni održani referati. Za sve studente je organizator don Jelić osigurao smještaj i dao mu novac za putne troškove. Očito ga je ta ljubav za mlade ljude ponukala da poslije povratka u Hrvatsku i Bosnu počne s gradnjom studentskih domova za studente slabijeg imućnog stanja. Tako su zahvaljujući prvenstveno njegovom angažmanu i darovima dobročinitelja nastala dva studentska doma u Zagrebu i jadan u Sarajevu. Djelovao je kao župnik župe sv. Luke Evanđelista u Sarajevu.[1] Don Jelić bio je jedan od organizatora vjersko-nacionalnog hodočašća iz Zagreba u Bleiburg kao sjećanje na bleiburški pokolj.[2][3] Poznat je i po tome što je bio inicijator izgradnje Studentskog doma "Dragutin Dujmušić" u Sarajevu, koji je službeno otvoren u prosincu 2014. godine.[4]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rođen je u pobožnoj katoličkoj obitelji u selu Jaklići u općini Prozor-Rama kao jedan od četvorice sinova Stipana i Ivuše (r. Budimir) Jelić. Odrastao je uz još trojicu braće: Nikola (1935.), Ivan (1938. – 2013.) i Vinko (1940.).[5] Predsjednik je HKDD-a još od 1991. godine koji djeluje u svim oblicima pomoći i očuvanju kulturnih dobara u BiH. Godine 2007. stao je u obranu pjevača Marka Perkovića Thompsona koji je trebao održati koncert u Sarajevu.[6] Krajem 2014. godine prilikom posjeta tadašnjeg predsjednika Vlade RH Zorana Milanovića Sarajevu don Jelić je istaknuo da taj grad ne smije ostati bez Hrvata i da će u budućnosti Hrvati "nešto" značiti Sarajevu. Don Jelić primio je predsjednika Federacije BiH Marinka Čavaru 2016. godine te ga upoznao s tijekom radova dovršetka izgradnje Studentskog doma u naselju Stup u Sarajevu.[7] Knjigu Tragovi ramskog graditeljstva u suradnji s Astridom Bugarski objavio je 2005. godine.
Don Jelić sudjelovao je na brojnim tribinama o hrvatskoj političkoj emigraciji 20. stoljeća te je kao predsjednik HKDD-a surađivao s povjesničarima poput Zlatka Hasanbegovića, Ive Banca, Marija Jareba, Martine Grahek-Ravančić i brojnim drugima.[8]
Djela[uredi | uredi kôd]
- Selidba Ramljaka, Rama-Šćit 1687-1987 (1987.; suautorska knjiga, s Dubravkom Horvatićem, Lukom Markešićem i dr.)
- Tragovi ramskog graditeljstva (2005.; s Astridom Bugarski)[9]
- Tekstilne rukotovorine Hrvata u Rami (2006.; zajedno s Maricom Popić-Filipović i Ivušom Jelić)[10]
- Krunoslav Draganović - svećenik, povjesničar i rodoljub (2014.; zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog simpozija; suautori Zlatko Hasanbegović, Ivo Banac, Jure Krišto, Mario Jareb i dr.)
Stavovi[uredi | uredi kôd]
»Što činiti? Čovjek mora raditi, istinu donositi i sugerirati državnim ustanovama koje su za to zadužene da potpomognu istraživanje istine i pronalaženje onih koji su sudjelovali u tome. Puno je ljudi umrlo zbog počinitelja zločina, ali do sada nitko nije pozvan na odgovornost. Najveća je odgovornost na partijskom vrhu ondašnje Jugoslavije. Oni su bili nalogodavci, a izvršitelji su bile postrojbe za koje se zna točno koje su i tko je bio zapovjednik.« »Ne, nikako se ne može za onoga tko ističe ili obilježava bleiburšku tragediju reći da je nacionalist! Bože sačuvaj! To govore neuki nestručni ljudi. To je tako zlobno reći, reći za nekoga da je nacionalist u onom negativnom smislu samo zato što se bavi istinom na Bleiburgu. Zamjeram onima koji se ne bave istraživanjem, jer nema obitelji iz BiH i RH u kojoj netko iz bliže ili daljnje rodbine nije bio i stradao na Bleiburgu i križnom putu.«Nagrade[uredi | uredi kôd]
- Zlatna medalja zbog zasluga za rad u Počasnom bleiburškom vodu - nagradu uručio Bože Vukušić (2005.)
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Proslavljen blagdan sv. Luke Evanđeliste u Sarajevu, pristupljeno 8. listopada 2016.
- ↑ Nacionalno-vjersko hodočašće iz Zagreba u Bleiburg, pristupljeno 31. listopada 2016.
- ↑ BLEIBURŠKA TRAGEDIJA: Bušić i Glasnović poveli 12. nacionalno i vjersko hodočašće Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. kolovoza 2017. (Wayback Machine), pristupljeno 31. listopada 2016.
- ↑ 'Ovaj dom nije samo hrvatski. Otvoren je svima koji žele graditi modernu BiH', pristupljeno 24. kolovoza 2017.
- ↑ Sahranjen Ivan Jelić, brat Vrhbosanskog svećenika Ante Jelića, pristupljeno 8. listopada 2016.
- ↑ Thompson je domoljub, a ne ustaša Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. svibnja 2015. (Wayback Machine), pristupljeno 8. listopada 2016.
- ↑ Predsjednik FBiH razgovarao s don Antom Jelićem, pristupljeno 31. listopada 2016.
- ↑ U Sarajevu održan međunarodni znanstveni skup u povodu šezdesete obljetnice bleiburške tragedije, pristupljeno 1. travnja 2018.
- ↑ Tragovi ramskog graditeljstva, pristupljeno 8. listopada 2016.
- ↑ Tekstilne rukotvorine Hrvata u Rami / Marica Popić-Filipović ; fotografije Marica Filipović, Ivuša Jelić, Ante Jelić, pristupljeno 15. studenoga 2016.