Marinko Čavara

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Marinko Čavara
10. predsjednik Federacije BiH
trenutačno
u službi od
9. veljače 2015.
Premijer(i) Nermin Nikšić (do 2015.)
Fadil Novalić (od 2015.)
Prethodnik Živko Budimir
dopredsjedatelj Zastupničkog doma PFBiH
trajanje službe
2. prosinca 2014. – 9. veljače 2015.
Premijer Nermin Nikšić
Prethodnik  Tomo Vidović
zastupnik u Zastupničkom domu PFBiH
trajanje službe
6. studenog 2006. – 2. prosinca 2014.
Premijer Ahmet Hadžipašić
hrvatski izaslanik u Domu naroda PFBiH
trajanje službe
svibanj 2006. – 6. studenog 2006.
Premijer Ahmet Hadžipašić
zastupnik u Skupštini
Županije Središnje Bosne
trajanje službe
7. ožujka 2001. – svibanj 2006.
Rođenje 2. veljače 1967.
Politička stranka HDZ BiH

Marinko Čavara (Busovača, 2. veljače 1967.) hrvatski bosanskohercegovački političar, predsjednik Federacije BiH od 2015. i dopredsjedatelj Zastupničkog doma Parlamenta FBiH od 2014. do 2015. Bio je zastupnik u Zastupničkom domu PFBiH od 2006. do 2014. Potpredsjednik je HDZ-a BiH.

Mladost[uredi VE | uredi]

Marinko Čavara rođen je u Busovači u obitelji Nike i Anđe. U rodnom gradu je 1981. završio osnovnu, a srednju strojarsku školu 1985. Na Strojarski fakultet u Zenici upisao se 1987. i diplomirao 1991.[1][2]

Tijekom 1991. radio je kao profesor stručne skupine predmeta strojarstva i fizike u srednjoj školi u Busovači. Iduće godine postao je ravnatelj pošte. U vrijeme rata u BiH radio je kao općinski povjerenik za ratnu proizvodnju i djelatnike ratne proizvodnje za Srednju Bosnu, a bio je i načelnik općinske Civilne zaštite.[1]

Politička karijera[uredi VE | uredi]

Član HDZ-a BiH Čavara je postao 1990., a između 1994. i 1995. bio je član Predsjedništva stranke.

Nakon rata, 1996., bio je zamjenik ministra prometa i veza Županije Središnje Bosne (ŽSB) sve do 2001. kada je ukinuto dotično ministarstvo. Nakon ukidanja ministarstva, imenovan je zamjenikom ravnatelja, a potom i ravnateljom županijskog Ravnateljstva za ceste i na toj dužnosti ostaje do 2005.[1]

U to vrijeme bio je i zastupnik u Općinskom vijeću Busovače između 1997. i 2000.[1] Na općim izborima 2000. dobio je 2190 glasova i postao zastupnik u Županijskoj skupštini ŽSB-a.[3] Dvije godine kasnije ponovno je izabran za zastupnika Županijske skupštine s 2350 glasova.[4]

Te godine postao je i predsjednik Općinskog odbora HDZ-a BiH za općinu Busovaču, potpredsjednik HDZ-a BiH i ponovno je imenovan članom Predsjedništva stranke.[2]

Tri godine kasnije, 2005., imenovan je stručnim savjetnikom hrvatskog člana Predsjedništva BiH Ive Mire Jovića i na toj dužnosti je ostao sve do 2006., kada je u svibnju imenovan izaslanikom u Domu naroda PFBiH gdje je ostao sve do općih izbora 2006. održanih u listopadu.[1]

Na općim izborima 2006. bio je kandidat za Zastupnički dom Parlamenta FBiH. Osvojio je 3808 glasova i imenovan je dopredsjedateljem Zastupničkog doma.[1][5] Ponovno je izabran za zastupnika u Zastupničkom domu PFBiH i na općim izborima 2010. s osvojenih 5538 glasova.[6]

Predsjednik Federacije BiH[uredi VE | uredi]

Još je u studenome 2014. bilo jasno da će Čavara biti predsjednik Federacije BiH, pošto ga je za to mjesto predložila njegova stranka, HDZ BiH, koja je imala većinu hrvatskih izaslanika u Domu naroda PFBiH.[7] Čavara je 2. prosinca 2014. imenovan dopredsjedateljem Zastupničkog doma PFBiH, uz Sašu Mitrovića iz DF-a i s Edinom Mušićem iz SDA kao predsjedateljem.[8] Na toj dužnosti ostao je nešto duže od dva mjeseca kada je 9. veljače 2015. izabran za predsjednika Federacije BiH. Na dužnost potpredsjednika izabrani su Melikom Mahmutbegović iz SDA i Milanom Dunovićem iz DF-a. U prvom postupku Zastupnički dom PFBiH dao im je podršku, no u Domu naroda ostali su bez podrške srpskog kluba, zbog čega je ponovljen izborni postupak. U ponovljenom postupku ponovno su dobili podršku većine u Zastupničkom domu, no bez podrške srpskog kluba u Domu naroda, međutim, prema Ustavu FBiH u ponovljenom postupku za izbor je dovoljna podrška jednog od domova.[9]

Rezultati na izborima[uredi VE | uredi]

Općinski izbori u Busovači
izbori lista ukupno Marinko Čavara promjena u glasovima
broj glasova postotak broj mandata broj glasova postotak poredak
2000.[10] 2778 38,96%
10 / 25
781 28,11% 1. -
Skupština Županije Središnje Bosne
izbori lista ukupno Marinko Čavara promjena u glasovima
broj glasova postotak broj mandata broj glasova postotak poredak
2000.[11][12] 33 855 30,67%
10 / 30
2190 6,47% 4. -
2002.[13][14] 24 694 27,68%
10 / 30
2350 9,52% 2. +160
Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH
izbori lista ukupno Marinko Čavara promjena u glasovima
broj glasova postotak broj mandata broj glasova postotak poredak
2006.[15][16] 17 197 17,47%
2 / 9
3808 22,14% 1. -
2010.[17] 24 013 20,93%
2 / 9
5538 23,06% 1. +1730
2014.[18] 27 008 24,56%
2 / 9
8683 32,15% 1. +3145

Osobno[uredi VE | uredi]

Marinko Čavara oženjen je Ivankom s kojom ima troje djece: kćer Moniku i sinove Brunu i Marka.[2]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Životopis Marinka Čavare (na bošnjačkom). Centar za istraživačko novinarstvo. Pristupljeno 24. ožujka 2014.
  2. 2,0 2,1 2,2 Baza podataka: Marino Čavara (na bošnjačkom). Centar za istraživačko novinarstvo. Pristupljeno 24. ožujka 2014.
  3. Opći izbori 2000: glasovi za kandidate. Izbori za županijsku skupštinu Središnje Bosne. Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 24. ožujka 2014.
  4. Opći izbori 2002: glasovi za kandidate. Izbori za županijsku skupštinu Središnje Bosne. Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 24. ožujka 2014.
  5. Spisak kandidata liste HDZ-a BiH, Hrvatske koalicije, HNZ-a i HSP-a BiH za Zastupnički dom Parlamenta FBiH 2006. Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 24. ožujka 2014.
  6. Spisak kandidata liste HDZ-a BiH za Zastupnički dom Parlamenta FBiH 2010. Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 24. ožujka 2014.
  7. Dejan Jazvić: Čavara jedini siguran za predsjednika Federacije, upitni kandidati za dopredsjednike FBiH. Večernji list, 10. siječnja 2015. Pristupljeno 12. veljače 2015.
  8. Zoran Krešić, Valentina Rupčić: Novo vodstvo: Čavara (HDZ), Mušić (SDA) i Mitrović (DF). Večernji list, 2. prosinca 2014. Pristupljeno 12. veljače 2015.
  9. Marija Medić-Bošnjak: Federacija BiH mogla bi dobiti novu Vladu u idućih desetak dana. Večernji list, 10. veljače 2015. Pristupljeno 12. veljače 2015.
  10. Općinski izbori 2000. - izvor glasova: Busovača. Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine, 20. veljače 2000. Pristupljeno 27. prosinca 2014.
  11. Konačni rezultati 1998. i konačni rezultati 2000. iz svih FBiH općina sa redovnih biračkih mjesta i glasanja izvan općine obrađenih u Centru za prebrojavanje: Kanton 6 (na bošnjačkom). Središnje izborno povjerenstvo. Pristupljeno 27. prosinca 2014.
  12. Opći izbori 2000. - glasovi za kandidate: Kanton 6 (na bošnjačkom). Središnje izborno povjerenstvo. Pristupljeno 27. prosinca 2014.
  13. Opći izbori 2002. - konačni rezultati: Skupština Kantona 6 (na bošnjačkom). Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 27. prosinca 2014.
  14. Opći izbori 2002 - glasovi za kandidate: Skupština Kantona 6 (na bošnjačkom). Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 27. prosinca 2014.
  15. Potvrđeni rezultati općih izbora 2006. godine: Zastupnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine - izborna jedinica 8. Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 27. prosinca 2014.
  16. Potvrđeni rezultati općih izbora 2006. godine: Zastupnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine - izborna jedinica 8: HDZ-Hrvatska koalicija-HNZ-HSP. Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 27. prosinca 2014.
  17. Potvrđeni rezultati općih izbora 2010. godine: Zastupnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine, 11. studenog 2010. Pristupljeno 27. prosinca 2014.
  18. Potvrđeni rezultati općih izbora 2014. godine: Zastupnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine, 10. studenog 2014. Pristupljeno 27. prosinca 2014.