Prijeđi na sadržaj

Anto Gardaš

Izvor: Wikipedija
Anto Gardaš
Puno ime Anto Gardaš
Rođenje 21. svibnja, 1938.
Agići, Derventa
Smrt 10. lipnja, 2004.
Osijek
Nacionalnost Hrvat
Književne vrste poezija, roman, književnost za djecu
Portal o životopisima

Anto Gardaš (Agići kod Dervente, 21. svibnja 1938.Osijek, 10. lipnja 2004.), hrvatski književnik. Pisao je romane, bajke, priče, pjesme i igrokaze, a među njegovim pjesništvom se ističu samostalne zbirke haiku poezije.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Od 1947. godine, kad se s roditeljima doselio u Velimirovac kod Našica, živio je u Slavoniji, a od 1974. u Osijeku. Osnovnu školu završio u Velimirovcu, gimnaziju 1958. u Našicama, a diplomirao 1968. na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Radio je potom u Đurđenovcu, Koprivnici... Od 1973. bio je stalno zaposlen u osječkoj pošti (HPT), uglavnom kao voditelj pravne službe. Bio je i predsjednik Ogranka DHK slavonsko-baranjsko-srijemskoga. Neke od njegovih knjiga ilustrirao je poznati hrvatski ilustrator Ivan Antolčić.

Književni rad[uredi | uredi kôd]

Prvu pjesmu "Pod kestenom" objavio je kao gimnazijalac 1958. godine u zagrebačkom srednjoškolskom časopisu Polet. Otada surađuje u mnogim književnim listovima, časopisima, novinama, radiju i televiziji. Pisao je poeziju i prozu za djecu i odrasle: pjesme, haiku-pjesme, romane, novele, pripovijetke, bajke, igrokaze, radioigre za djecu, kazališne predstave... Prvu pjesmu za djecu objavio je 1968. u osječkim novinama "Mala štampa". Bio je neumorni čitatelj svojih uradaka pred djecom cijele Hrvatske, pisac najširih tematskih interesa, od zavičajnoga haikua, klasične realističke, ali i (znanstveno) fantastičarske proze.

Uz Jagodu Truhelku i Stjepana Tomaša Gardaš je najznačajniji osječki pisac za djecu i jedan od ponajbitnijih i najčitanijih suvremenih pisaca u Hrvatskoj, lektirski klasik literature namijenjene najmlađima i čitateljima tinejdžerskog uzrasta. Objavio je četrdesetak knjiga, uglavnom za mlađe čitaoce: romane, bajke, priče, pjesme i igrokaze. Također, objavio je pet samostalnih zbirki haiku-poezije.

Uz antologijska djela u žanru dječje književnosti, zavidne književne rezultate postigao je i u drugim žanrovima. Ističu se njegova zbirka kratkih proza "Postelja gospođe Jelene" (1988), te haiku-radovi nagrađeni u Japanu. Prevođen je na brojne jezike i nagrađivan prestižnim književnim nagradama (npr. "Grigor Vitez" za roman "Ljubičasti planet" 1981. i "Josip i Ivan Kozarac").

Roman Duh u močvari (1989.) i Priče iz Kopačkog rita tematski su vezane za Kopački rit u Baranji.

Njemu u čast se zove književna nagrada za najbolji roman ili zbirku pripovijedaka za djecu i mladež objavljena na hrvatskom književnom jeziku, nagrada Anto Gardaš.[1]

Djela[uredi | uredi kôd]

Samostalne knjige i djela objavljena u časopisima[uredi | uredi kôd]

  • "Pjesme" (sa Savom Panjkovićem, 1965.)
  • "Na jednoj obali", pjesme (1968.)
  • "Balada o kapetanovu povratku" (1975.)
  • "Jež i zlatni potok", priče i igrokazi (1978. – ponovljeno: 1985., 1986., 1987., 1989., 2002.)
  • "Tajna zelene pećine", roman (1979. – 1996., 2003.)
  • "Ljubičasti planet", roman (1981. – 1986., 1993., 1996., 2001., 2003.)
  • "Zaboravljena torba", priče (1982.)
  • "Bakreni Petar", roman (1984. – 1990., 1994., 2000., 2001.)
  • "Izum profesora Leopolda", roman (1986. – 1995., 2000., 2001., 2003.)
  • "Uvijek netko nekog voli", pjesme (1986.)
  • "Zvijezda u travi", priče (1986.)
  • "Prvi suncokreti", pjesme (1987.)
  • "Pigulica", roman (1988.)
  • "Postelja gospođe Jelene", kratke proze (1988.)
  • "Duh u močvari", roman (1989. – 1990., 1994., 2000., 2002.)
  • "Bože moj, za koga, kome da pišem?" (1992. – "Književna revija")
  • "In memoriam : pjesnička riječ Milivoja Polića" (1993. – "Književna revija")
  • "Priče iz Kopačkog rita", priče (1993. – 1999.)
  • "Prikaza", ulomci iz neobjavljenog romana (1993. – "Književna revija")
  • "Filip, dječak bez imena", roman (1994. – 2000.)
  • "Grm divlje ruže", haiku-poezija (1994.)
  • "Ivan Tulum putuje u nebo", odlomak iz romana (1995. – "Književna revija")
  • "Miron na tragu svetoga Grala", roman (1995.)
  • "Prikaza", roman (1995.)
  • "Čudo na kamenitom brijegu" (1996. – "Književna revija")
  • "Damjanovo jezero", roman (1996. – 1998. prevod na slovački "Damianovo jezero")
  • "Hej, bećari" (1996.)
  • "Žuborenja", haiku (1996.)
  • "Glas koji te vodi" (1997. – "Književna revija")
  • "Kuća od drvenih kocaka" (1997.)
  • "Sto sunovrata", haiku (1997.)
  • "Tragovi duginih boja" (1997.)
  • "Plavokrila ptica", pjesme i igrokazi za djecu (1998.)
  • "S dlanovima na očima" (1998. – "Književna Rijeka")
  • "Cvijet bez imena" (1999. – "Književna Rijeka")
  • "Bedemgrad ili kako su slavonski pobunjenici nadmudrili Turke" (1999. – "Kolo")
  • "Koliba u planini" (1999.)
  • "Miron u škripcu", roman (1999. – 2000., 2001., 2002.)
  • "Otvoreni put" (1999.)
  • "Glas koji te vodi" (2000.)
  • "Jeronimova sreća" (2000. – "Književna revija")
  • "Ledendvor", kazališna predstava (2000.)
  • "Tri bajke" (2000. – "Književna revija")
  • "Krađa u galeriji ili Sve se urotilo protiv malog Terzića" (2001. – 2003.)
  • "Čovjek s crvenim štapom", početak tek završenog romana (2002. – "Književna revija")
  • "Podmorski kralj", roman (2002.)
  • "Tajna jednog videozapisa", SF-roman (2002.)
  • "Zlatnici kraj puta" (2002.)
  • "Bijela tišina", haiku-poezija (2003.)
  • "Čovjek na cesti" (2003. – "Osvit")
  • "Dobro je imati brata", pjesme (2003.)
  • "Igračke gospođe Nadine", priče (2003.)
  • "Ljepši će postati svijet", pjesme za djecu (2003.)
  • "Sjaj mjesečine", haiku-poezija (2003.)
  • "Čovjek s crvenim štapom" (2004.)
  • "Brončani kotlić", kazališna predstava
  • "Obračun s vodenjakom", roman (2006.)

Antologije i zbirke s drugim autorima[uredi | uredi kôd]

  • "Zvuci Panonije'72" (1972.)
  • "Slavonija '73", V. muzički festival (1973.)
  • "Pjesme vedre mladosti" (1977.)
  • "Suze boli-za slobodu", poezija (1992.)
  • "Žubor riječi" (1992.)
  • "Priče o dobru, priče o zlu" (1993.)
  • "Antologija hrvatske dječje poezije" (1994.)
  • "3. samoborski haiku susreti" (1995.)
  • "Poezija" (1995.)
  • "Proza" (1995.)
  • "4. samoborski haiku susreti" (1996.)
  • "Antologija hrvatskoga haiku pjesništva" (1996.)
  • "Primjeri iz dječje književnosti" (1996.)
  • "5. samoborski haiku susreti" (1997.)
  • "Pjesma mira", pjesme (1997.)
  • "Pjesme vedre mladosti" (1997.)
  • "Tragovi duginih boja" (1997.)
  • "6. samoborski haiku susreti" (1998.)
  • "Pjevančica" (1998.)
  • "Sretne ulice", osječka čitanka (1999.)
  • "9. samoborski haiku susreti" (2000.)
  • "Haiku zbornik – Ludbreg, 2000" (2000.)
  • "Sedam putova", haiku (2000.)
  • "Haiku u Dalmaciji" (2001.)
  • "Hrvatske bajke i basne" (2001.)
  • "(Pjesništvo)" (2002. – "Osvit")
  • "Hrvatsko pjesništvo" (2003. – "Osvit")

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Culturenet M.K.: Natječaj za nagradu 'Anto Gardaš', 3. veljače 2011. (HINA)

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Delimir Rešicki, "Nakon teške bolesti, preminuo književnik Anto Gardaš (1938. – 2004.)", "Glas Slavonije", 12. VI. 2004, 4
  • Dubravka Težak, "Uzbudljiva krimi-priča u okružju prirodne ljepote", u: Anto Gardaš: "Duh u močvari", Zagreb, 2000, str. 169–170. – Elektronski katalog Nacionalne i sveučilišne knjižnice (I/2005) – Jovan Nedić: "Podatak više: Gardaš", "Skandifeniks", ..., 291, 16 - Rijeka, 10. II. 2005.