Antonija Čota Rekettye

Dodaj poveznice
Izvor: Wikipedija

Antonia Čota Rekettye (Beograd, 12. siječnja 1961. – 26. prosinca 2014.), hrvatska kulturna djelatnica iz Vojvodine, politička i kazališna djelatnica,[1] publicistica, sudski tumač za hrvatski jezik.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rođena je kao Antonija Rekettye je 12. siječnja 1961. u Beogradu, od oca Istvána i majke Eve r. Knezi iz Lemeša. U Lemešu završila osnovnu, gimnaziju Veljko Petrović u Somboru. Studirala u Osijeku na Pravnom fakultetu na kojem je diplomirala 1984. godine[2] te poslije stekla naslov magistre pravnih znanosti.[1] Nakon diplome zaposlila se u Zadrugaru u Lemešu. U somborskom Narodnom kazalištu radi od 1985. godine, na poslovima tajnice.[2] Svibnja 1991. godine zaposlila se u Narodnom kazalištu u Somboru. Otkad je u kazalištu, vodila je sve statistike i brižljivo čuvala i gradila arhiv Kazališta, surađivala s kazališnim muzejima i Zavodom za proučavanje kulture. Bila i u visokoj pokrajinskoj politici.[1] Od ožujka 2007. do ožujka 2009. godine, bila je pomoćnicom Pokrajinskog tajnika za propise, upravu i nacionalne manjine.[1][3] Poslije te dužnosti vratila se u svoju kazališnu ustanovu, Narodno kazalište Sombor, u kojem je sve do smrti radila na mjestu tajnice kazališta. Bila je velike energije, iskusna promatračica, ljubiteljica i poznavateljica kazališta, vrsna savjetnica i potpora mladim glumcima i oslonac zaposlenicima. Izniman je doprinos popularne Tonke, dobrog duha somborske kazališne kuće, svakom umjetničkom djelu koje su napravili. Bila je iznimno ponosna na svoje plemićko podrijetlo i na svoj ga je način utkala u svoj posao i međuljudske odnose, napravivši kazalište još ljepšim i gospodskijim. Iza sebe je ostavila dvadesetdvogodišnju ćerku Dalmu, studentkinju prava.[1]

Uređivala periodična izdanja Narodnog kazališta iz Sombora (Premijera, programske knjižice za predstave...).[2] Suradnica Godišnjaka pozorišta Srbije,[4] Klasja naših ravni,[5][6] Hrvatske riječi iz Subotice,[7] Miroljuba.[8] pisala o kazališnom životu u Somborskim novinama, Ludus, Hrvatskoj riječi,[2] i Wikipedije na hrvatskom jeziku.[9] Redovna suradnica Pozorišnog almanaha Vojvodine (izdanje Kazališnog muzeja Vojvodine u kojem je bila urednica uredništva na hrvatskom jeziku[2] Bila je od pokretanja dio uredništva somborskog časopisa Miroljuba u kojem je bila zamjenica glavnog i odgovornog urednika.[2] Predsjednica organizacije Hrvatski demokratski forum – Preporuke iz Lemeša, osnovane 2008. godine. Voditeljica etnološke sekcije u HKUD Knezi Stipan Šimeta iz Lemeša, HKUD-a čija je osnivačica.[2] Aktivna članica HKUD Vladimir Nazor iz Sombora u Odjelu za njegovanje kulture, jezika i tradicije bačkih Hrvata.[2] Suradnica na 5. svesku Leksikona podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca.[10] Članica Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini od osnutka te stranke. Bila je od 2005. vijećnicom u Skupštini Općine Sombora.[2] Dopredsjednica Hrvatskog foruma žena Cro femina, čijeg je osnivanja ideja potekla od strane DSHV-a.[11] Na tu je dužnost izabrana na osnivačkoj skupštini u zgradi Nove općine u Subotici 26. listopada 2007., kad je izabrana i dopredsjednica Suzana Marjanović te predsjednica Lozika Jaramazović.[12]

Djela[uredi | uredi kôd]

  • Dukat ravnice, 2003. (zajedno s Marijom Šeremešić)
  • Lemeš, u osimu plemenitog ravničarskog drača, u rukopisu, dio objavljen u Klasju naših ravni

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ a b c d e SOinfo Bojana Kovačević: In memoriam: Antonia Čota Rekettye, 26. prosinca 2014. (pristupljeno 18. veljače 2019.)
  2. ↑ a b c d e f g h i Hrvatsko akademsko društvo ur. Slaven Bačić, Stevan Mačković, Petar Vuković, Tomislav Žigmanov: Leksikon podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca C-Ć,natuknica "Antonija Čota", autor Tomislav Žigmanov, str. 48.-49., ISBN 85-85103-06-X
  3. ↑ Subotica.info Nada Sudarević / Marijana Tucakov: Skupština podružnice DSHV: Osma redovita izborna skupština subotičke Podružnice DSHV-a - Martin Bačić i dalje na čelu najbrojnije podružnice, 10. veljače 2008. (pristupljeno 18. veljače 2019.)
  4. ↑ (srp.) Scribd GODIŠNJAK POZORIŠTA SRBIJE 2010/2011., Novi Sad 2012.
  5. ↑ Docplayer Antonija Čota Rekettye: Krleža na vojvođanskoj kazališnoj sceni, str. 110, Klasje naših ravni, godište XVIII., broj 5., Matica hrvatska, Subotica. (pristupljeno 18. veljače 2019.)
  6. ↑ Hrvatska riječ  Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. lipnja 2018. (Wayback Machine) Novi svezak »Klasja naših ravni«, broj 1-2 2010., donosi radove s Okruglog stola na temu: »Kolebanja identiteta među Hrvatima u Vojvodini«, (Antonija Čota Rekettye: Lemeš u osimu plemenitog drača«) str. 31, 12. ožujka 2010. (pristupljeno 18. veljače 2019.)
  7. ↑ Hrvatska riječ Antonija Čota: Prisjećanje na osnivanje somborskog ogranka HSS-a - Želja za završetkom nacionalnog preporoda, 10. lipnja 2005., preuzeto 13. ožujka 2011.
  8. ↑ Miroljub br.11/2001. Iz naše povisti - grofovi za plugom barunice u papučama (Povijest hrvatskog plemstva u Bačkoj)
  9. ↑ Wikipedija na hrvatskom jeziku Doprinosi suradnice Antonije Čote
  10. ↑ Hrvatsko akademsko društvo ur. Slaven Bačić, Stevan Mačković, Petar Vuković, Tomislav Žigmanov: Leksikon podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca C-Ć, str. III., ISBN 85-85103-06-X
  11. ↑ Subotica.info Nada Sudarević: Osnovan forum žena Cro Femina, 26. listopada 2007. (pristupljeno 18. veljače 2019.)
  12. ↑ Subotica.info Antonija Čota: Izvješće s osnivačke skupštine Cro Femine i govor Antonije Čota, ispred inicijativnog odbora za osnutak udruge, 26. listopada 2007. (pristupljeno 18. veljače 2019.)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Antonija_Čota_Rekettye&oldid=6883776"