Antonio Rubbi

Izvor: Wikipedija
Antonio Rubbi

Antonio Rubbi (Pula, 10. studenog 1955.), hrvatski arhitekt i kipar.

Biografija[uredi | uredi kôd]

Antonio Rubbi-Natječaj za rješenje centra grada Rovinja (1995.)
Natječaj za poslovni kompleks Staro nogometno igralište u Poreču (1997.)
Antonio Rubbi- Natječaj časopisa Shinkenchiku, Tokyo (1998.)

Antonio Rubbi rodio se 10. studenog 1955. u Puli. Nakon gimnazije upisuje studij arhitekture na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je 1979. godine u klasi arhitekta Nevena Šegvića.

Od 1980. – 1992. godine radio je kao urbanist u gradskoj upravi Rovinja. U tom razdoblju bavi se zaštitom i revitalizacijom povijesne rovinjske jezgre. Tada je radio i na izradi prostornih planova grada i općine Rovinj (1987.) i rovinjskoga Starog grada (1992.).

1990. godine s arhitektima Slavkom Batelićem, Brankom Orbanićem i Bruno Poropatom osniva „Grupu 90“ koja se zalagala za očuvanje arhitektonskog naslijeđa Istre.

1992. godine pokreće samostalnu projektantsku djelatnost i u Rovinju osniva arhitektonski atelje „Habitat“. Kao arhitekt u svom se radu nadovezuje na tradiciju modernog građenja u Istri.

Važnija su mu arhitektonska ostvarenja kuća Pajković u Rovinjskom selu (1983.), te u Rovinju: uređenje gimnazije (1989.), obnova objekata na Obali A. Rismondo (1990.), sanacija zgrade u Ul.Cronache 2 (1991.) i obnova knjižnice (1997.). Sudjelovao je na čitavom nizu natječaja među kojima je najznačajniji natječaj časopisa „Shinkenchiku“ u Tokyju (1998.).

Nesebično se zalažući za promociju i zaštitu istarskog graditeljskog naslijeđa Rubbija će mnogi nazivati i „Dobrim duhom“ istarske arhitekture. 2000. godine priredio je retrospektivnu izložbu moderne i postmoderne arhitekture u Istri. Objavio je tri knjige „Moderna i postmoderna arhitektura u Istri“ (1, 2 i 3.). Autor je i dviju monografija o arhitektima Berislavu Iskri i Eligiju Legoviću. Objavio je čitav niz prikaza o arhitekturi, urbanizmu, slikarstvu i kiparstvu u Glasu Istre te u časopisima: Sinteza, Čovjek i prostor, Arhitektura, Nova Istra. U rudarskom naselju Raša organizirao je i nekoliko simpozija naslovljenih „Moderna i posmoderna arhitektura“ .

Kao kipar Antonio Rubbi izveo je nekoliko zapaženih javnih skulptura u Rovinju: Sjedeći akt (1982.), Djevojčica s narom (1985.), Stablo (1986.), Ljekarnički pehar (1987.) i Galeb (1988.), te spomenik antifašizmu u Rovinjskom selu i Stablo u Vinkuranu (1996). Samostalno je izlagao u: Puli, Zagrebu, Rovinju i Kotoru, te na skupnim izložbama u: Rijeci, Splitu, Trstu, Veneciji, Raveni, Kranju, Racibórzu u Poljskoj i drugdje.

Izdavač je i jedan od autora tematskih grafičkih mapa „Istarska intima“ (1999., „Istra, sklad prirodnog ambijenta“ (2000.) i „ 8 rovinjskih umjetnika (2002.).

Ostvarenja i projekti[uredi | uredi kôd]

Ostvarenja[uredi | uredi kôd]

Antonio Rubbi- Djevojčica s narom (1985.)
  • Kuća Pajković, Rovinjsko selo, 1983.
  • Uređenje gimnazije, Rovinj, 1989.
  • Obala objekata na Obali A. Rismondo, Rovinj, 1990.
  • Sanacija kuće u Ul. Cronache 2, Rovinj, 1991.
  • Poslovna zgrada Flora u Kanfanaru, 1996.
  • Obnova i rekonstrukcija knjižnice, Rovinj, 1998.
  • Kuća Čehić, Rovinjsko selo, 2004.

Projekti[uredi | uredi kôd]

  • Projekt kuće u Ludbregu, 1976.
  • Projekt stambenog niza, 1978.
  • Urbanistički plan grada Rovinja i općine Rovinj, 1987.
  • PUP grada Rovinja, 1992.
  • Projekt natkrivanja ljetne pozornice zajednice Talijana u Rovinju, 1991.

( koautor Bruno Poropat)

Natječaji[uredi | uredi kôd]

  • Natječaj za rekonstrukciju rovinjskog groblja, 1992. (koautor Bruno Poropat)
  • Natječaj za rješenje centra grada Rovinja, II. nagrada, 1995.
  • Natječaj za rješenje kazališta i tržnice u Rovinju, 1997.
  • Natječaj za poslovni kompleks Staro nogometno igralište u Poreču, 1997.
  • Natječaj za gradsko kupalište u Poreču, 1997.
  • Natječaj časopisa Shinkenchiku, Tokio, 1998.

Javne skulpture[uredi | uredi kôd]

  • Sjedeći akt, Zabavni centar Monvi, Rovinj, 1982.
  • Djevojčica s narom, Hotel Park, Rovinj, 1985.
  • Stablo, Crveni otok, 1986.
  • Ljekarnički pehar, apoteka, Rovinj, 1987.
  • Galeb, TA Globtur, Rovinj, 1988.
  • Spomenik antifašizmu, Rovinjsko selo, 1996.
  • Stablo, Vinkuran, Pula,1996.

Publicistika[uredi | uredi kôd]

Antonio Rubbi- Moderna i postmoderna arhitektura u Istri 2 (2002.)
  • Antonio Rubbi- Moderna i postmoderna arhitektura u Istri 1, Habitat, Rovinj, 2000.
  • Antonio Rubbi- Moderna i postmoderna arhitektura u Istri 2, Habitat, Rovinj, 2002.
  • Antonio Rubbi- Arhitekt Iskra- projekti i realizacije, Habitat, Rovinj, 2002.
  • Antonio Rubbi- Moderna i postmoderna arhitektura u Istri 3, Habitat, Rovinj, 2003.
  • Antonio Rubbi- Legović- arhitektura, Habitat, Rovinj, 2003.

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • S. Molesi, Antonio Rubbi (katalog), Rijeka – Trst, 1985.
  • V. Maleković, Antonio Rubbi (katalog), Rovinj, 1987.
  • Z. Sila, Rubbi, Rovinj, 1990.
  • Z. Sila, Grupa 90- nova dela, Sinteza, Ljubljana, 95 – 100, 1993 – 1994.
  • Tko je tko u Hrvatskoj arhitekturi 1997 – 98., Biblioteka Psefizma, Zagreb, 1997.
  • G. Ostojić Cvajner- Izložba slika i mskulptura malog formata, Split, 1999.
  • S. Molesi- Momenti e presenze d'arte (katalog), Pula, 2000.
  • D. Rapaić- 9 rovinjskih umjetnika (katalog), Poreč, 2000.
  • D. Načinović- Antonio Rubbi i krošnje u šumoru prostora, monografija, Rovinj, 2001.
  • D. Načinović- Rubbi i meandri graditeljskih rubikona, Rovinj, 2002.