Prijeđi na sadržaj

Anžuvinsko Carstvo

Izvor: Wikipedija
Anžuvinsko Carstvo

Empire Plantagenêt[a] (fra.)

Personalna unija

 

1154.1214.
 

Zastava Grb
Kraljevska zastava Kraljevski grb
Lokacija Anžuvinskog Carstva
Lokacija Anžuvinskog Carstva
Glavni grad bez glavnog grada
(sud se općenito održavao u Angersu i Chinonu)
Jezik/ci starofrancuski, latinski, normandijski, anglonormanski, srednjoengleski, gaskonjski, baskijski, srednjovelški, bretonski, kornijski, srednjoirski, kumbrijski, judeofrancuski
Religija katoličanstvo
(službeno)
Vlada monarhija
Monarh
 - 1154.1189. Henrik II. (prvi)
 - 1189.1199. Rikard I. Lavljeg Srca
 - 1199.1214. Ivan I. (posljednji)
Povijest srednji vijek
 - Henrik II. nasljeđuje englesko prijestolje 25. listopada 1154.
 - Bitka kod Bouvinesa 27. srpnja 1254.
Valuta francuska livra, srebrni i zlatni penny
Danas dio Francuska
Irska
Španjolska
Ujedinjeno Kraljevstvo

Anžuvinsko Carstvo ili Carstvo Plantageneta (fra. Empire Plantagenêt) opisuje posjede dinastije Anjou-Plantagenet tijekom 12. i 13. stoljeća, kada su vladali područjem koje je pokrivalo otprilike pola Francuske, cijelu Englesku i dijelove Gospodstva Irske i Kneževine Walesa, te imali daljnji utjecaj na veći dio preostalih Britanskih otoka. Može se opisati kao rani primjer složene monarhije.[3] Carstvo je uspostavio Henrik II., koji je naslijedio svog oca Geoffreyja kao vojvoda od Normandije i grof od Anjoua. Henrik II. se 1152. godine oženio Eleonorom od Akvitanije, stekavši Vojvodstvo Akvitaniju, i naslijedio pravo svoje majke carice Matilde na englesko prijestolje, naslijedivši svog suparnika Stjepana 1154. godine. Iako je njihova titula najvišeg ranga došla iz Kraljevine Engleske, Plantageneti su održavali sud, prvenstveno na kontinentu u Angersu (u Anjouu) i u Chinonu (u Touraineu).

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. Izraz "carstvo" korišten je barem jedanput u Dialogus de Scaccari (oko 1179.): „Njegova trijumfalna pobjeda proširila je njegovo carstvo na velike udaljenosti svijeta.”[1] Izraz Empire Plantagenêt (hrv. Carstvo Plantageneta) ipak ostaje aktualan u francuskoj historiografiji.[2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Holt, James Clarke. 1975. The End of the Anglo-Norman Realm [Kraj Anglo-Normanskog Kraljevstva] (engleski). Oxford University Press. Great Clarendon St, Oxford OX2 6DP, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo. str. 229. ISBN 978-0-197-25730-2CS1 održavanje: lokacija (link)
  2. Aurell, Martin. 2003. L'Empire des Plantagenêt, 1154–1224 [Carstvo Plantageneta, 1154. – 1224.] (francuski). Le Grand livre du mois. str. 1. ISBN 978-2-262-01985-3
  3. Elliott, John H. 21. kolovoza 2018. Scots and Catalans: Union and Disunion [Škoti i Katalonci: Unija i razjedinjenost] (engleski). Yale University Press. 302 Temple Street, Yale campus, New Haven, Connecticut, SAD. str. 10. doi:10.12987/9780300240719. ISBN 978-03-002-4071-9CS1 održavanje: lokacija (link)