Arsen Sečujac

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Arsen Sečujac
Arsen Sečujac Heldenfeldski.jpg
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 1720.
Datum smrti 13. siječnja 1814.
Mjesto smrti Beč, Austrija
Puno ime Arsen barun Sečujac Heldenfeldski
Titule barun
Opis vojnoga službovanja
Čin general-bojnik
Ratovi Austrijski nasljedni rat, Sedmogodišnji rat
Važnije bitke bitka kod Piacenze (1746.), bitka kod Kolina (1757.), bitka kod Landeshuta (1760.)
Vojska Habsburška vojska
Odlikovanja Viteški križ Vojnog reda Marije Terezije

Arsen Sečujac (u stranim izvorima Arsenius Freiherr Seczujacz von Heldenfeld, s prezimenom pisanim i kao Szeczujacz, Szecsujacz ili Secsujatz) (?, 1720. - Beč, 13. siječnja 1814.) hrvatski časnik u službi Habsburške vojske, s činom general-bojnika.

Životopis[uredi VE | uredi]

Arsen barun Sečujac Heldenfeldski rodio se 1720. godine na području Slavonske vojne krajine, i to na njenom istočnom, srijemskom dijelu, na kojem je nešto kasnije oformljena Slavonsko-petrovaradinska krajiška pješačka pukovnija. Rođen je u vojničkoj obitelji srpskih korijena, u kojoj je njegov otac Đuro (njem. Georg) uspio doseći čin satnika. Imao je još dvojicu braće, koji su također postali habsburški niži časnici.

Stupio je rano (1741. godine) u vojnu službu, kao pitomac u Gradiškoj kapetaniji, i relativno brzo napredovao, istaknuvši se hrabrošću i spretnošću u mnogim bitkama. U vrijeme početka Sedmogodišnjeg rata (1756-1763.) bio je bojnik, a godine 1762. imao je čin potpukovnika, kada je povodom vještih akcija zarobljavanja neprijateljskih vojnika i topova u nešto ranije vođenim bitkama kod Domstädtla i Langenbielaua (tijekom Sedmogodišnjeg rata protiv Pruske) dobio najviše odlikovanje, Viteški križ Vojnog reda Marije Terezije.

Od oca je naslijedio plemenitaški status s predikatom „Heldenfeldski“, koji je 29. prosinca 1767. godine uzdignut na razinu baruna. Tijekom radnog vijeka službovao je u mnogim garnizonima, da bi u posljednjem razdoblju svoje karijere, kao pukovnik, godine 1777. preuzeo zapovjedništvo 66. Slavonsko-brodske krajiške pješačke pukovnije, sa sjedištem u Slavonskom Brodu, odnosno Vinkovcima.

Pred sam kraj vojne karijere, 24. veljače 1783. promaknut je u čin general-bojnika, a uskoro nakon toga, 10. travnja 1783., umirovljen. Preminuo je u dubokoj starosti od 94 godine u Beču.

Vidi još[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]