Atipični lični bol

Izvor: Wikipedija
Dijagram koji pokazuje trigeminus, živac koji je odgovoran za prijenos senzornih informacija s lica.

Atipični facijalni bol, poznat i kao perzistirajući idiopatski facijalni bol, neurološki je poremećaj koji predstavlja oblik kroničnog bola kod kojeg nije poznat uzrok i koji ne ispunjava u potpunosti uvjete za dijagnozu drugih medicinskih stanja kao što je trigeminalna neuralgija.[1] Stanja koja su povezana s ovom vrstom bola uključuju depresiju, anksiozne poremećaje i druge sindrome kronične boli poput fibromialgije. Kod mnogih bolesnika bolu je prethodovao značajni psihološki stres.[2]

Ovaj se poremećaj javlja u približno 1 – 2 % opće populacije i češći je u žena.[3] Zbog svoje kompleksnosti pacijenti u prosjeku potraže pomoć sedam liječnika specijalista iako je liječenje slično kao kod atipičnog oblika neuralgije trigeminusa. Prije se smatralo da je ovo stanje psihološke prirode i da se javlja kao reakcija na "neurotične" poremećaje, ali danas stručnjaci smatraju da se radi o kompleksnom somatskom poremećaju koji ima neurološku (živčanu) podlogu, a okidači su najčešće psihološke traume koje s vremenom mogu izazvati centralnu senzitizaciju i druge promjene u kori velikog mozga.[4][5]

Liječenje[uredi | uredi kôd]

Liječenje ovog poremećaja je složeno te zahtijeva pažljivu individualnu terapiju. Bol se ublažava lijekovima, a psihoterapija uči pacijente da se nose s boli, što neposredno djeluje i na sâm intezitet boli.

Psihološke intervencije[uredi | uredi kôd]

Invazivni postupci nisu efikasni u liječenju atipične facijalne boli. Potreban je multidisciplinaran pristup liječenju.[6] Uz edukaciju pacijenta i promjenu načina života, preporučuje se kognitivno-bihevioralna psihoterapija i biofeedback.

Lijekovi[uredi | uredi kôd]

Antiepileptici[uredi | uredi kôd]

Možda i najefikasniji lijekovi su oni iz skupine antiepileptika, a uključuju pregabalin, gabapentin, karbamazepin i lamotrigin.[7]

Antidepresivi[uredi | uredi kôd]

Postoje dokazi o učinkovitosti antidepresiva u liječenju atipične facijalne boli. Koriste se antidepresivi dualnog djelovanja (selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina) poput amitriptilina, duloksetina i milnaciprana.[8]

Postoje dokazi o učinkovitosti inhibitora ponovne pohrane noradrenalina i dopamina, odnosno bupropiona.[9]

Ostali lijekovi[uredi | uredi kôd]

Za akutno ublažavanje boli i napetosti koriste se mišićni relaksansi sa središnjim djelovanjem poput baklofena[10] te benzodiazepini poput klonazepama.[11] Opioidi se koriste kao zadnja linija kod pacijenata rezistentnih na liječenje.[12]

Izvori[uredi | uredi kôd]

    Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija.
Ne provodite liječenje bez savjetovanja s liječnikom!