Azijski Amerikanci
| Azijski Amerikanci | ||||||
|---|---|---|---|---|---|---|
 | ||||||
| Postotak azijskih Amerikanaca po okruzima (2010.) | ||||||
| Ukupno pripadnika | ||||||
| 18.205.898[1] | ||||||
| Značajna područja naseljavanja | ||||||
 SAD | ||||||
| ||||||
| Jezik | ||||||
| kineski japanski hindi korejski cebuano vijetnamski | ||||||
| Vjera | ||||||
| 42% kršćani 26% ateisti 14% budisti 10% hinduist 4% muslimani 2% neka druga religija 1% sikhi |
Azijski Amerikanci (engl. Asian-American) su stanovnici SAD-a (ponekad i drugih država Amerike) s azijskim izgledom i/ili podrijetlom iz Azije. U 2012. godini u SAD-u je bilo oko 18,2 mil. Azijskih Amerikanaca, što odgovara 4,8% stanovništva države, dok je udio stanovnika koji su azijati kombinirani s bar jednom drugom rasom 5,6%.[2] Azijski Amerikanci su 2012. imali najviši stupanj obrazovanja i najviša primanja po domaćinstvu od svih rasnih skupina koje žive u državi.[3][4]
Podrijetlo[uredi VE | uredi]
U američkoj statistici jedan azijat definira se kao osoba koja vodi etničko podrijetlo od nekog naroda iz Istočne Azije, Jugoistočne Azije i Indijskog potkontinenta.[2] U statistiku se ubrajaju osobe koje se izjašnjavaju kao "Indijci", "Kinezi", "Filipinci", "Korejci", "Japanci", "Vijetnamci", i "drugi azijati".
Demografija[uredi VE | uredi]
Demografija Azijskih Amerikanca opisuje heterogenu skupinu stanovništva u SAD-u koji imaju svoje korijene u jednoj ili više azijskih država.[5][6] Pošto je udio azijata u ukupnom broju stanovništva SAD-a 5%, često se previđa raznolikost ovog dijela populacije, govoreći u medijima i diskusijama o "azijatima" ili "Azijskim Amerikancima." Čak iako postoji nekoliko zajedničkih osobina kod ovih etničkih skupina, postoje također i bitne razlike između raznih azijatskih etniciteta, računajući i da svaka skupina ima svoju vlastitu povijest.[7][8]
Podjela Azijatskih Amerikanaca:
- Istočnoazijatski Amerikanci, uključuju kineske, japanske, koreanske, mongolijske, tajvanske i tibetanske Amerikance
- Južnoazijatski Amerikanci , uključuju bangladeške, butanske, indijske, nepalske, pakistanske i šrilankanske Amerikance
- Jugoistočnoazijatski Amerikanci, uključuju burmanske, filipinske, hmong, indonezijske, laoske, malezijske, singapurske, tajlandske i vijetnameziske Amerikance
Religija[uredi VE | uredi]
Prema istraživanjima Pew Research Center provedenim u srpnju 2012., Azijski Amerikanci su prema religijskoj pripadnosti:[9]
- 42% kršćani
- 26% bez religije
- 14% budisti
- 10% hinduisti
- 4% muslimani
- 2% neka druga religija
- 1% sikhi
Izvori[uredi VE | uredi]
- ↑ Overview of Race and Hispanic Origin: 2010 (PDF) (engleski) pristupljeno 13. srpnja 2017.
- ↑ 2,0 2,1 Karen R. Humes (ožujak 2011.). Overview of Race and Hispanic Origin: 2010 (engleski). United States Census Bureau. U.S. Department of Commerce pristupljeno 12. lipnja 2016.
- ↑ Taylor, Paul (12. lipnja 2012.). The Rise of Asian Americans (engleski). Pew Research Social & Demographic Trends. Pew Research Center Arhivirano s izvorne stranice 5 Ožujak 2016, pristupljeno 12. lipnja 2016.
- ↑ White, Mercedes. "Asian-American population on the rise, Pew Research Center survey says", objavljeno 23. siječnja 2013. pristupljeno 12. lipnja 2016. (engleski)
- ↑ Barringer, Felicity. "Asian Population in U.S. Grew by 70% in the 80's", objavljeno 2. ožujka 1990. pristupljeno 12. lipnja 2016. (engleski)
- ↑ Lowe, Lisa (2004.). “Heterogeneity, Hybridity, Multiplicity: Marking Asian American Differences”, A Companion to Asian American Studies (engleskome), John Wiley & Sons pristupljeno 12. lipnja 2016 ISBN 978-1-4051-1595-7
- ↑ (2009.) Teach boldly!: letters to teachers about contemporary issues in education (engleskome), Peter Lang pristupljeno 12. lipnja 2016. ISBN 978-1-4331-0491-6
- ↑ Raymond Arthur Smith (2009.). Issue Brief #160: Asian American Protest Politics: "The Politics of Identity" (engleski). Majority Rule and Minority Rights Issue Briefs. Columbia University pristupljeno 12. lipnja 2016.
- ↑ (engl.) "Asian Americans: A Mosaic of Faiths" (Arkiv). Pew Research Center. Objavljeno 19. srpnja 2012. Pristupljeno 12. lipnja 2016.
