Prijeđi na sadržaj

Bartolo Longo

Izvor: Wikipedija
Bartolo Longo
Longo s 22 godine.
Rođenje 10. veljače 1841.
Latiano
Smrt5. listopada 1926. (85 god.)
Beatificiran26. listopada 1980. (Ivan Pavao II.)
Kanoniziran18. listopada 2025. (Lav XIV.)
Štovanje
Slavi se uKatoličkoj Crkvi
Simbolikrunica
SvetištaSvetište Gospe od Krunice u Pompejima
Portal o kršćanstvu

Sveti Bartolo Longo (Latiano, 10. veljače 1841. – 5. listopada 1926.), talijanski dominikanac trećoredac i svetac Katoličke Crkve. Poznat je po svojem obraćenju sa sotonizma i spiritizma, društvenom djelovanju i promicanju pobožnosti krunice.[1]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rođen je 1841. u bogatoj obitelji u gradu Latijanu u južnoj Italiji. Iako je bio odgajan u katoličkoj obitelji, nakon smrti roditelja sve više se priklanja ateizmu. Do studija prava u Napulju, priključio se neopoganskoj sekti, u kojoj je obnašao dužnost »vrhovnog svećenika«. Osim što je sudjelovao u sotonističkim obredima, postao je snažan protivnik Katoličke Crkve u javnosti.[2]

Cijelo to vrijeme istodobno prolazi kroz psihičke krize koje obilježavaju teški napadi neuroze i depresije, paranoje i tjelesna oboljenja. Naposljetku je doživio živčani slom. Kasnije je izjavio kako je u sebi čuo glas svog preminulog oca koji mu je govorio „Vrati se Bogu!”. Odlazi starom obiteljskom prijatelju koji ga nagovora da se odrekne sotone i vodi ga dominikanskom redovniku Albertu Radentu, koji ga ispovijeda i postaje njegov duhovnik.[2]

Godine 1871. postaje dominikanski trećoredac i započinje promicati krunicu. Zajedno sa suprugom, groficom Marianom di Fusco, koju je oženio u međuvremenu, obnavlja crkvicu u Pompejima i potpomaže proslavu Gospe od Krunice u njoj. Ubrzo crkvica postaje hodočastilište (Svetište Gospe od Krunice - Madonna del Rosario), u kojem je nekoliko ljudi doživjelo i čudesna ozdravljenja. Nakon toga počinju radovi na većoj crkvi, koja je dovršena 1891. Godine 1906. Longo i njegova supruga poklanjaju svetište Svetoj Stolici. Njihovim zalaganjem, Pompeji su prerasli u jedno od većih hodočastilišta u Italiji.[1]

Osnovao je obrazovne i skrbničke ustanove, među njima i za djecu zatvorenika.[1][3]

Štovanje

[uredi | uredi kôd]

Blaženikom ga je 26. listopada 1980. proglasio sv. Ivan Pavao II.. Papa Benedikt XVI. dodijelio mu je naslov »apostola krunice«.[1] Godine 2008. Benedikt XVI. posjetio je svetište u Pompejima, gdje je na misi, kojoj je nazočilo 50 000 ljudi, tadašnji papa blaženika usporedio sa sv. Pavlom, koji je također jedan dio svog života bio neprijatelj Crkve.

Svetim ga je proglasio papa Lav XIV. na Trgu svetog Petra u Vatikanu, 19. listopada 2025., zajedno sa šestero drugih svetaca.[3] Kanonizaciji je prisustvovalo više desetaka tisuća vjernika.[1]

Izvori

[uredi | uredi kôd]