Bernoullijeva nejednakost je nejednakost nazvana po Jacobu Bernoulliju koja služi za aproksimaciju potenciranja 1 + x. Također, ova se nejednakost često koristi za dokazivanje drugih nejednakosti u realnoj analizi.
Ona glasi ovako: za svaki prirodni broj
i svaki realni broj
vrijedi
Jednakost vrijedi samo kada je
ili
Uočimo da za paran broj
nejednakost ima rješenja za svaki realni
Jacob Bernoulli ju je prvi objavio u svojem djelu “Positiones Arithmeticae de Seriebus Infinitis” (Basel, 1689.).
Nejednakost se najčešće dokazuje metodom matematičke indukcije pa ćemo ga ovdje navesti.
Za
tvrdnja očito vrijedi.
Pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za neki
Onda je prema pretpostavci
No, desna strana nejednakosti je jednaka
(jer je
) pa prema tome tvrdnja vrijedi i za
čime je ovaj teorem dokazan.
Nejednakost se za
također može dokazati jednostavno koristeći binomni poučak.
Dakle, iz binomnog poučka slijedi
što je jednako
Očito je
pa je konačno
Dokazujemo Bernoullijevu nejednakost elementarnim diferencijalnim računom.
Neka je
Očito je
. Isto tako vrijedi
pa je funkcija
rastuća te je
što je i trebalo dokazati.[1]
Bernoullijevom nejednakošću može se dokazati korisna nejednakost
. Naime, vrijedi
.
Ova se nejednakost može pokazati i direktno. Neka je
funkcija definirana s
. Tada je derivacija funkcije
jednaka
. Za svaki
je
pa je
. Dakle, funkcija
raste na intervalu
pa kako je neprekidna u točki
slijedi
za svaki
, odnosno
, što je i trebalo pokazati.
- ↑ Branimir Dakić, Neven Elezović, Matematika 4, udžbenik matematike za 4. razred prirodoslovno-matematičke gimnazije, Element, Zagreb, 2015.