Bitka na Neretvi (1969.)
| Bitka na Neretvi | |
|---|---|
 Plakat s isječcima iz filma | |
| Redatelj | Veljko Bulajić |
| Izvršni producent | Anthony B. Unger Henry T. Weinstein |
| Producent | Steve Previn |
| Scenarist | Ratko Đurović Stevan Bulajić Veljko Bulajić Ugo Pirro |
| Glavne uloge | Ljubiša Samardžić Bata Živojinović Boris Dvornik Milena Dravić Yul Brynner Sergej Bondarčuk Franco Nero Lojze Rozman Oleg Vidov Curd Jürgens Hardy Krüger Orson Welles Sylva Koscina |
| Glazba | Vladimir Kraus-Rajterić |
| Snimatelj | Tomislav Pinter |
| Montaža | Vojislav Bjenjas Roberto Perpignani |
| Scenografija | Duško Jeričević Vladimir Tadej |
| Kostimografija | Vladimir Tadej |
| Studio | Jadran film Bosna Film Kinema Avala Film Triglav Film Vardar Film Lovčen Film Igor Film Eichberg Film Commonwealth United Entertainment |
| Distributer | Beograd Film |
| Godina izdanja | 29. studenoga 1969. |
| Trajanje | 175 min. |
| Država |  SFRJ Italija Zapadna Njemačka SAD |
| Jezik | hrvatski srpski crnogorski |
| Žanr | ratni film |
 Profil na IMDb-u | |
 Portal o filmu | |
Bitka na Neretvi je hrvatski partizanski film nastao u SR Hrvatskoj 1969. godine u produkciji Jadran filma iz Zagreba, uz koprodukciju s brojnim jugoslavenskim produkcijskim kućama, Bosna Film (SR BiH), Avala Film (SR Srbija), Triglav Film (SR Slovenija), Vardar Film, (SR Makedonija), Lovćen Film, (SR Crna Gora), Kinema (SR BiH) te međunarodnim partnerima, Igor Film (Italija), Eichberg Film (Zapadna Njemačka) i Commonwealth United Entertainment (SAD), a temeljem sudske odluke iz 2013. godine film se tretira kao djelo hrvatske kinematografije.[1][2]
Postao je dotad najgledaniji ratni film jugoslavenske kinematografije snimljen u međunarodnoj koprodukciji s nizom inozemnih glumaca. Film tematizira bitku na Neretvi, jednu od najpoznatijih ofenziva sila Osovine u Drugome svjetskom ratu. Godine 1970. bio je nominiran za Oscara za najbolji film na stranome jeziku. Sljedećih je godina snimljeno još nekoliko filmova slične tematike, primjerice Sutjeska. Hrvatska tvrtka Jadran film je 2014., temeljem sudske odluke, preuzela distribuciju i zaštitu autorskih prava tog filma.[3]
Svjetska premijera održana je 29. studenoga 1969. u tada novootvorenom kulturno-sportskom centru Skenderija u Sarajevu, a 26. studenoga 1969. Savezna komisija je film odabrala kao jugoslavenskog kandidata za „Oscara“. U Sarajevo su 28. studenoga doputovali brojni uzvanici chrter-letovima iz Londona, Pariza, Münchena i Rima, a događaj je pratio veliki interes medija (oko 160 novinara i TV ekipa, dok je na prvoj tiskovnoj konferenciji sudjelovalo oko 350 novinara). Premijeri je prisustvovao Josip Broz Tito sa suprugom Jovankom, zajedno s visokim državnim i partijskim dužnosnicima te članovima ekipe. Dolazak su tada najavili i/ili potvrdili: Sophia Loren i Carlo Ponti (privatnim pismom Bulajiću), Orson Welles, Sergej Bondarčuk, Silva Košćina, Hardy Krüger, Franco Nero, Curd Jürgens, a spominju se i poruke Marie Schell te Romana Polanskog o dolasku; najavljen je i Louis Malle. Zabilježeno je i da je engleska televizija snimala poseban prilog u boji, a angloamerički i talijanski koproducenti (United Commonwealth i IFC) dali su Bulajiću ‘kart-blanš’ za financiranje budućih projekata.[4]
Tijekom 1943. godine, nakon što Adolf Hitler naređuje konačno uništenje jugoslavenskih partizana, pokreće se velika ofenziva sila Osovine na području Bosne i Hercegovine. Njemačke tenkovske kolone prodiru u zemlju, dok partizanske jedinice marširaju kroz ulice, pripremajući se za otpor. U središtu zbivanja nalaze se troje braće i sestara, Danica, Novak i Vuko, koji se nađu usred ratnog sukoba.
General Lohring, zapovjednik njemačkih snaga, iznosi planove napada sa sjevera, nastojeći slomiti partizanski otpor. Istodobno, talijanska vojska jača prisutnost, dok kapetan Rossi, moralno uzdrman ulogom svoje vojske kao agresora, odlučuje prijeći na stranu partizana. Četnici, kao pristaše jugoslavenske kraljevske vlade, također sudjeluju u borbama, često surađujući s okupatorskim snagama.
Partizani pod vodstvom Vrhovnog štaba kreću u povlačenje prema istoku kako bi spasili ranjenike i civile. Uslijed žestokih napada i sve češćih civilnih žrtava dolazi do humanitarne krize. Bitke se vode na širem području Prozora i Jablanice, s teškim gubicima na obje strane. Kada se partizanske jedinice nađu u okruženju, naređuje se rušenje mosta na rijeci Neretvi kako bi se zavaralo neprijatelja i spriječio njihov prodor.
Nijemci pogrešno zaključuju da se partizani povlače prema sjeveru, no stvarni cilj je izgradnja novog prijelaza preko rijeke kako bi se omogućila evakuacija ranjenih i nastavak povlačenja prema istoku. Usprkos bolesti, iscrpljenosti i stalnim napadima iz zraka, partizani uspijevaju organizirati prijelaz, ostavljajući teško naoružanje iza sebe.
Vrhunac priče događa se tijekom odlučujuće bitke na starom groblju, gdje se mnogi partizani, uključujući Danicu i Novaka, žrtvuju kako bi opkolili i prisilili četničke snage na predaju. Nakon toga, preživjeli partizani nastavljaju povlačenje kroz bosanske planine, suočeni s izuzetno teškim uvjetima, ali uspijevaju osigurati spas ranjenicima i civilima.
- Yul Brynner kao Vlado
- Sergej Bondarčuk kao Martin
- Anthony Dawson kao talijanski general Morelli
- Milena Dravić kao Nada
- Boris Dvornik kao Stipe
- Curt Jürgens kao njemački general Lohring
- Sylva Kosćina kao Danica
- Hardy Krüger kao njemački pukovnik Kranzer
- Franco Nero kao talijanski satnik Michele Riva
- Charles Millot kao Đuka
- Lojze Rozman kao Ivan
- Ljubiša Samardžić kao Novak
- Howard Ross (naveden: Renato Rossini) kao narednik Mario
- Fabijan Šovagović kao Boško
- Oleg Vidov kao Nikola
- Pavle Vuisić kao Jordan
- Orson Welles kao četnički senator
- Bata Živojinović kao Stole
- Kole Angelovski kao Žika
- Miha Baloh kao ustaški zapovijednik
- Milena Dapčević kao partizanka
- Stole Aranđelović kao Šumadinac
- Dušan Bulajić (naveden kao Duško) kao četnički zapovijednik
- Dragomir Felba kao otav
- Hajrudin Hadžikarić kao Vladimir Nazor
- Ralph Persson kao poručnik Horst
- Sibina Mijatović kao Marija
- Vasa Pantelić kao major
- Špela Rozin kao vladin pomoćnik
- Božidar Smiljanić kao kirurg
- Faruk Begolli kao njemački poručnik Horst
- Tomislav Tudić kao Drago
- Demeter Bitenc kao njemački satnik Schroeder
- Abdurahman Šalja kao kapetan
- Nereo Scaglia kao službenik
- Jedan od filmskih plakata američke inačice napravio je Pablo Picasso. Plakat je tiskan u ograničenom broju i svaki primjerak plakata potpisao je Picasso na stražnjoj strani.[5]
- Bernard Hermann skladao je glazbu američke verzije filma.
- U nekim scenama Nijemci voze američke tenkove Sherman.
- Film je mogao još ranije, Bulajić je u kolovozu 1961. izjavio da razmišlja o novom filmu na temu narodnooslobodilačke borbe, samo što nije siguran da li će to biti Kozara ili Neretva. Nakon čega se ipak odlučio za Kozaru[6]
- ↑ Bulajićeva 'Bitka na Neretvi' i službeno postala hrvatski film, poslovni.hr, 8. ožujka 2013., (pristupljeno 19. ožujka 2013.)
- ↑ mz/vlm, Bulajićeva 'Bitka na Neretvi' i službeno postala hrvatski film, vecernji.hr, 8. ožujka 2013., (pristupljeno 19. ožujka 2013.)
- ↑ Jutarnji.hr / Kultura: ČIJI JE FILM? (objavljeno 16. siječanja 2018.), pristupljeno 5. studenoga 2020.
- ↑ Šabić, Emir. Listopad 2017. Zаvršni diplomski rаd, BITKА NА NERETVI - ČIJI JE TO FILM? (PDF). Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 20. svibnja 2024. Pristupljeno 30. kolovoza 2025.
- ↑ (srp.) Pablo Pikaso – Plakat za film Bitka na Neretvi, artnit.net, 30. prosinca 2012., (pristupljeno 6. kolovoza 2017.)
- ↑ "Najnovije". Večernji list. 3. kolovoza 1961. Pristupljeno 17. studenoga 2024.
- Bitka na Neretvi u internetskoj bazi filmova IMDb-a
