Blaž Josić
| Blaž Josić | |
|---|---|
| Puno ime | Blaž Josić |
| Rođenje | 2. ožujka 1820. Rapače, Tuzla |
| Smrt | 24. prosinca 1868. Kraljeva Sutjeska |
| Zanimanje | svećenik |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Portal o životopisima | |
Blaž Josić, krsnog imena Bono (Rapače, Tuzla, 2. ožujka, 1820. – Kraljeva Sutjeska, 24. prosinca 1868.)[1] bio je hrvatski i bosanskohercegovački pjesnik.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Osnove pismenosti stekao kod mjesnog župnika, humaniora je učio u Kraljevoj Sutjesci, kao i novicijat. Filozofsko-teološki studij završio je u Vesprimu. Spada među istaknute latiniste Bosne Srebrene XIX. stoljeća. Pod utjecajem klasika Katančića i ideologa ilirstva, fra Martina Nedića, pjevao ode, elegije i druge prigodnice. S Jukićem nastojao osnovati književno društvo u Bosni. Autor je najduže pjesme u književnosti bosanskih franjevaca.
Svečane je zavjete položio 2. lipnja 1836. u Kraljevoj Sutjesci, u ruke fra Andrije Maračića. U Mađarskoj u Vesprimu završio je filozofsko-teološki studij 1837-1842., i to s odlikom. Kao student, u mladenačkom zanosu, on i studenti Franjo Jukić, Jako Baltić i Bartol Kovačević pobjegli su iz Mađarske u Bosnu 1840. pješice, radi podizanja ustanka protiv Turaka. Uvidjevši na vrijeme uzaludnost te ideje i bojeći se posljedica za zajednicu, starješine su Jukića poslale u Dalmaciju, a ostalu trojicu iz skupine natrag u Vesprim. Konačno se vratio u Provinciju 1842., a 26. veljače sljedeće godine zaredio se za svećenika.[2]
Već 1852. dobio je naslov Aggregatus Provinciae, tj. zbog svojih zasluga dobio počasni naslov vijećnika u starješinstvu svoje zajednice. Bio je gvardijan u Đakovu u biskupovu sjemeništu 1854-1857. godine. U Šematizmu Provincije Bosne Srebrene za 1856. godinu nosi naslove professor emeritus, lector generalis (profesor na općim učilištima Reda) i procurator (ovlaštenik) Redodržave (Provincije). Bio je župnik u nekoliko župa. Od 1861. – 1864. je vijećnik (definitor) Redodržave. Izabran je za redodržavnika na Skupštini u Kraljevoj Sutjesci 20. travnja 1863., pod predsjedanjem općeg pohoditelja fra Ante Tuzlančića.[2]
Djela[uredi | uredi kôd]
- Ode honoribus... Petri Klobusitzky (1842.)
- Elegia in novo anno... Stephani Marianovich (1842.)
- Ode honoribus... Electi Sooska (1842.)
- Carmen honoribus... Francisci Josephi I (1852.)
- Carmen jubilaeis... Caroli Pavich (1853.)
- Elegia festis... Mariani Šunjić (1855.)
- Shematismus (1864.)
- Aplausus... Martino Nedić i Honoribus... Martini Nedić (Serafinski perivoj, str. 132. – 133. i 133. – 134.), (1911.)
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Mirko Marjanović Leksikon hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do danas, Matica hrvatska Sarajevo, HKD Napredak, Sarajevo
- ↑ a b Gradovrh: časopis Matice hrvatske za književno-jezična, društvena i prirodoznanstvena pitanja Impresum Stjepan Pavić: Elegija napaćenoj zemlji - Latinski pjesnik fra Blaž Josić, Naklada Matice hrvatske – Tuzla, Godište X, rujan 2013., str. 37-39 (pristupljeno 30. lipnja 2017.)
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- O Josiću Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. travnja 2009. (Wayback Machine)