Blaž Josić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Blaž Josić
Puno ime Blaž Josić
Rođenje 2. ožujka, 1820.
Rapače, Tuzla
Smrt 24. prosinca 1868.
Kraljeva Sutjeska
Zanimanje svećenik
Nacionalnost Hrvat

Blaž Josić, krsnog imena Bono (Rapače, Tuzla, 2. ožujka, 1820.Kraljeva Sutjeska, 24. prosinca 1868.) [1] bio je hrvatski i bosanskohercegovački pjesnik.

Životopis[uredi VE | uredi]

Osnove pismenosti stekao kod mjesnog župnika, humaniora je učio u Kraljevoj Sutjesci, kao i novicijat. Filozofsko-teološki studij završio je u Vesprimu. Spada među istaknute latiniste Bosne Srebrene XIX. stoljeća. Pod utjecajem klasika Katančića i ideologa ilirstva, fra Martina Nedića, pjevao ode, elegije i druge prigodnice. S Jukićem nastojao osnovati književno društvo u Bosni. Autor je najduže pjesme u književnosti bosanskih franjevaca.

Svečane je zavjete položio 2. lipnja 1836. u Kraljevoj Sutjesci, u ruke fra Andrije Maračića. U Mađarskoj u Vesprimu završio je filozofsko-teološki studij 1837-1842., i to s odlikom. Kao student, u mladenačkom zanosu, on i studenti Franjo Jukić, Jako Baltić i Bartol Kovačević pobjegli su iz Mađarske u Bosnu 1840. pješice, radi podizanja ustanka protiv Turaka. Uvidjevši na vrijeme uzaludnost te ideje i bojeći se posljedica za zajednicu, starješine su Jukića poslale u Dalmaciju, a ostalu trojicu iz skupine natrag u Vesprim. Konačno se vratio u Provinciju 1842., a 26. veljače sljedeće godine zaredio se za svećenika.[2]

Bio je vrlo sposoban. Već 1852. dobio je naslov Aggregatus Provinciae, tj. zbog svojih zasluga dobio počasni naslov vijećnika u starješinstvu svoje zajednice. Bio je gvardijan u Đakovu u biskupovu sjemeništu 1854-1857. godine. U Šematizmu Provincije Bosne Srebrene za 1856. godinu nosi naslove professor emeritus , lector generalis (profesor na općim učilištima Reda) i procurator (ovlaštenik) Redodržave (Provincije). Bio je župnik u nekoliko župa. Od 1861.-1864. je vijećnik (definitor) Redodržave. Izabran je za redodržavnika na Skupštini u Kraljevoj Sutjesci 20. travnja 1863., pod predsjedanjem općeg pohoditelja fra Ante Tuzlančića.[2]

Djela[uredi VE | uredi]

  • Ode honoribus... Petri Klobusitzky (1842.)
  • Elegia in novo anno... Stephani Marianovich (1842.)
  • Ode honoribus... Electi Sooska (1842.)
  • Carmen honoribus... Francisci Josephi I (1852.)
  • Carmen jubilaeis... Caroli Pavich (1853.)
  • Elegia festis... Mariani Šunjić (1855.)
  • Shematismus (1864.)
  • Aplausus... Martino Nedić i Honoribus... Martini Nedić (Serafinski perivoj, str. 132.-133. i 133.-134.), (1911.)

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Mirko Marjanović Leksikon hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do danas, Matica hrvatska Sarajevo, HKD Napredak, Sarajevo
  2. 2,0 2,1 Gradovrh: časopis Matice hrvatske za književno-jezična, društvena i prirodoznanstvena pitanja Impresum Stjepan Pavić: Elegija napaćenoj zemlji - Latinski pjesnik fra Blaž Josić, Naklada Matice hrvatske – Tuzla, Godište X, rujan 2013., str. 37-39 (pristupljeno 30. lipnja 2017.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]