Blaž Josić

Izvor: Wikipedija
Blaž Josić
Puno ime Blaž Josić
Rođenje 2. ožujka, 1820.
Rapače, Tuzla
Smrt 24. prosinca 1868.
Kraljeva Sutjeska
Zanimanje svećenik
Nacionalnost Hrvat
Portal o životopisima

Blaž Josić, krsnog imena Bono (Rapače, Tuzla, 2. ožujka, 1820.Kraljeva Sutjeska, 24. prosinca 1868.)[1] bio je hrvatski i bosanskohercegovački pjesnik.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Osnove pismenosti stekao kod mjesnog župnika, humaniora je učio u Kraljevoj Sutjesci, kao i novicijat. Filozofsko-teološki studij završio je u Vesprimu. Spada među istaknute latiniste Bosne Srebrene XIX. stoljeća. Pod utjecajem klasika Katančića i ideologa ilirstva, fra Martina Nedića, pjevao ode, elegije i druge prigodnice. S Jukićem nastojao osnovati književno društvo u Bosni. Autor je najduže pjesme u književnosti bosanskih franjevaca.

Svečane je zavjete položio 2. lipnja 1836. u Kraljevoj Sutjesci, u ruke fra Andrije Maračića. U Mađarskoj u Vesprimu završio je filozofsko-teološki studij 1837-1842., i to s odlikom. Kao student, u mladenačkom zanosu, on i studenti Franjo Jukić, Jako Baltić i Bartol Kovačević pobjegli su iz Mađarske u Bosnu 1840. pješice, radi podizanja ustanka protiv Turaka. Uvidjevši na vrijeme uzaludnost te ideje i bojeći se posljedica za zajednicu, starješine su Jukića poslale u Dalmaciju, a ostalu trojicu iz skupine natrag u Vesprim. Konačno se vratio u Provinciju 1842., a 26. veljače sljedeće godine zaredio se za svećenika.[2]

Bio je vrlo sposoban. Već 1852. dobio je naslov Aggregatus Provinciae, tj. zbog svojih zasluga dobio počasni naslov vijećnika u starješinstvu svoje zajednice. Bio je gvardijan u Đakovu u biskupovu sjemeništu 1854-1857. godine. U Šematizmu Provincije Bosne Srebrene za 1856. godinu nosi naslove professor emeritus, lector generalis (profesor na općim učilištima Reda) i procurator (ovlaštenik) Redodržave (Provincije). Bio je župnik u nekoliko župa. Od 1861. – 1864. je vijećnik (definitor) Redodržave. Izabran je za redodržavnika na Skupštini u Kraljevoj Sutjesci 20. travnja 1863., pod predsjedanjem općeg pohoditelja fra Ante Tuzlančića.[2]

Djela[uredi | uredi kôd]

  • Ode honoribus... Petri Klobusitzky (1842.)
  • Elegia in novo anno... Stephani Marianovich (1842.)
  • Ode honoribus... Electi Sooska (1842.)
  • Carmen honoribus... Francisci Josephi I (1852.)
  • Carmen jubilaeis... Caroli Pavich (1853.)
  • Elegia festis... Mariani Šunjić (1855.)
  • Shematismus (1864.)
  • Aplausus... Martino Nedić i Honoribus... Martini Nedić (Serafinski perivoj, str. 132. – 133. i 133. – 134.), (1911.)

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Mirko Marjanović Leksikon hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do danas, Matica hrvatska Sarajevo, HKD Napredak, Sarajevo
  2. a b Gradovrh: časopis Matice hrvatske za književno-jezična, društvena i prirodoznanstvena pitanja Impresum Stjepan Pavić: Elegija napaćenoj zemlji - Latinski pjesnik fra Blaž Josić, Naklada Matice hrvatske – Tuzla, Godište X, rujan 2013., str. 37-39 (pristupljeno 30. lipnja 2017.)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]