Prijeđi na sadržaj

Bodroška županija

Izvor: Wikipedija
Bodroška županija
[[Slika:|150px|Grb Bodroške županije]]
(Grb)
Bodroška županija
Sjedište županije Bodrog
Baja
Broj stanovnika
Površina
[[Slika:|Bodroška županija|250px]]


Bodroška županija (nje. Komitat Bodrog, mađ. Bodrog vármegye) je bila jedna od pograničnih županija Habsburške Monarhije odnosno srednjovjekovne županije Kraljevine Ugarske.

Zemljopis

[uredi | uredi kôd]

Nalazila se na području Bačke. Na jugu je na dvama mjestima izlazila na Dunav. Na zapadu, sjeverozapadu i sjeveru je graničila s Bačkom županijom te na istoku i na jugu s Vojnom krajinom.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Utemeljena je u 11. stoljeću i jedna je od najstarijih ugarskih županija.

Prvi poznati župan se zvao Vid. Bio je županom i Bačke i Bodroške županije.

Nakon mohačke bitke 1526. područje dolazi pod državinu Ivana Nenada, a nakon toga pod tursku vlast i bilo je dijelom Segedinskog sandžaka.

Nakon što je minula turska opasnost do te mjere da više nije prijetilo ponovno osvajanje ovog prostora od strane Turaka, a to je posebice bilo nakon Velikog bečkog rata i Karlovačkog mira, stvorili su se preduvjeti za za reorganizaciju.

Time su ti krajevi gubili na značaju. Kroz 18. st. je ova županija "umirala" i sve više postojala samo na papiru, no konačno ukinuće je tek uslijedilo u 19. stoljeću.

Kralje Karlo III. ju je pokušao oživiti 1712.,[1] imenovavši za župana Pavla Nádasdyja, a isto je pokušala Marija Terezija 1746. i 13 godina poslije.

Još 1729. su se Bačka i Bodroška županija sporile o granicama.[2]

1802. je spojena s Bačkom županijom u Bačko-bodrošku županiju.

Uprava

[uredi | uredi kôd]

Sjedište ove županije se nalazilo u Bodrogu, a nakon što je oslobođena od Turaka se nalazilo u Baji. Jedno vrijeme se razmišljalo o tome da sjedište Bodroške županije bude u Novom Sadu.[1]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b Zvonik, br. 185/2010. Stjepan Beretić: Povijesni kutak
  2. Ante Sekulić, Hrvatski bački mjestopisi - povijest hrvatskih imena mjesta u Bačko-bodroškoj županiji, Školska knjiga, Zagreb, 1994., str. 101.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]