Baja

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Baja
Baja noću
Baja noću
Grb
Grb
Koordinate: 46°18′N 18°95′E / 46.3°N 19.583°E / 46.3; 19.583Koordinate: 46°18′N 18°95′E / 46.3°N 19.583°E / 46.3; 19.583
Država Flag of Hungary.svg Mađarska
Mikroregija Bajska mikroregija
Županija Bačko-kiškunska županija
Površina
 - Ukupna 177,61 km2
Stanovništvo (2009.)
 - Grad 37.707
 - Gustoća 210/km2
Vremenska zona CET (UTC+1)
 - Ljeto (DST) CEST (UTC+2)
Poštanski broj 6500
Pozivni broj +3679
Službena stranica www.bajavaros.hu
Zemljovid
Baja na karti Mađarska
Baja
Baja

Baja (nje. Baje, Frankenstadt) je grad u jugoistočnoj Mađarskoj.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Nalazi se na 46°11' sjeverne zemljopisne širine i 18°58' istočne zemljopisne dužine.

Zauzima površinu od 177,61 km2.

Upravna organizacija[uredi VE | uredi]

Upravno je sjedište istoimene mikroregije. Nalazi se u Bačko-kiškunskoj županiji.

1900. je godine Baja dobila status grada[1]. Od 31. listopada 1930., u grad Baju je uključeno naselje Fancaga/Vancaga.

Danas su dijelom Baje ove četvrti: Fancaga (Vancaga, Ručka), Vodica, Peta, Pisak, Salaši, Jozsefváros, Belváros, Istvanmegye, Szentjanos, Kiscavoly, Livoda,[2] Rokusvaros te nekadašnja sela Pandur, Kakonj, zatim Bostani, Gredina, Vranješ, Babin dol, Vrtljac i dr. Brojni su toponimi imali hrvatske oblike do 1918., a poslije su pomađareni.[3][4][5][6][7]. Istočno, izvan grada nalazi se naselje Popovica koje upravno pripada Baji.[8]

U Baji se nalazi jedinica hrvatske manjinske samouprave.

Delegat Hrvatske državne samouprave u Mađarskoj za Baju ulazi kao predstavnik Bačke. U sastavu od ožujka 2007. je to Joso Ostrogonac [9]. 2011. je predsjednica hrvatske državne samouprave Angela Šokac Marković.

Prosvjeta i znanost[uredi VE | uredi]

U Baji je Filozofski fakultet, na kojem su studirali poznati hrvatski znanstvenici, kao što su Grgur Čevapović, Miroljub Ante Evetović, a srednju školu su pohađali Ivan Petreš Čudomil, Fabijan Peštalić...

U Baji djeluje Općeprosvjetno središte Nijemaca u Mađarskoj.[10]

Školovanje na hrvatskom jeziku za hrvatsku manjinu je organizirano kao i u Aljmašu, Dušnoku, Baćinu, Bikiću i Kaćmaru, tako da se hrvatski jezik predaje kao predmet i to 4 odnosno 5 sati tjedno, i to u nižim razredima (1.-4.).[11]

Povijest[uredi VE | uredi]

Gradska vijećnica

Nije poznato kad je utemljena, ali se zna da je da je starija od Subotice, a mlađa od Bača.

U rimsko se doba spominje castrum Petavium.[12] Karlo Veliki podigao je tvrđavu Francovilla za obranu od mongolskih upada.[12] Na području je Baje za vrijeme Avara ostalo tragova prstenova avarske izradbe.[12]

Arhivski zapisi iz 1229. i 1260. spominje dušobrižnike u Baji koji su iz reda franjevaca, a podrijetlom iz Bosne i Dalmacije.[3]

Hrvati koje u spisima naziva se Dalmatincima pojavili su se u onom kraju nakon tatarskih provala, a pretpostavlja se da ih je ondje nastanio kralj Bela IV.[3] Prvotno je ondje postojala samo hrvatska župa koja je obuhvaćala Baju i okolna naselja, dok je druga hrvatska župa (opet u izvorima kao 'dalmatska') 1722. godine. 14. st. bilježi seobe iz Baje u Budim, Pečuh i Siget, a posljedica toga pojava je toponimijskih prezimena nastalih po imenu Baje "Bajac, Bajalija", obližnjeg Pandura ("Pandurac") Sentivana ("Sentivanac"), Segeta (Segetović) i Segedina (Segedinac).[3]

Raspuštanjem Vojne krajine, graničari su izgubili svoje povlastice pa su se odselili u druge krajeve južnije.[3]

1695. pronio se glas u osmanskim uspješnim pohodima, što je urodilo strahom od ponovne turske vlasti, pa se u Baju, onda najjače utvrđeni grad u Bačkoj, slio val doseljenika iz Subotice.[3] 1696. pokrenuta je franjevačka pučka škola.[3] 1699. je godine sklopljen je Karlovački mir i smireno je stanje na granici. Stabilizacija je bila kratkog roka, jer je 1703. izbio Rakoczijev ustanak i teror njegovih kuruca.[3]

1790-ih je bila važnim trgovišnim mjestom, jer su se u to vrijeme u njoj sajmovi održavali triput godišnje, a bila je najpoznatijim tržištem žita[13]. Bila je i važnim lučkim pristaništem. Prometnu je i gospodarsku ulogu gubila izgradnjom željezničke mreže po Ugarskoj, osobito kad je otvorena pruga Budimpešta - Subotica - Zemun.[3]Premještanje prometa robe pogodilo je teretni promet ove luke, a potom je i pruga Baja - Subotica dala svoj obol.[3]

1858. postala je kraljevom poveljom grad s pravom slobodne uprave u kojem se održavaju municipalne skupštine. Središnjih desetljeća 19. stoljeća glavni su društveni slojevi u Baji bili seljaštvo, koje je bilo većinsko, te manjinski trgovci, crkvena i svjetovna gospoda, dok je obrtnika bilo vrlo malo.[3] U nekoliko navrata tijekom 18. i 19. stoljeća Baja je pretrpila zbog epidemija kuge i kolere, u dvama je velikim požarima 1819. i 1840. stradalo mnoštvo domova, razne zgrade i franjevački samostan, a susjedna Vancaga 1863.[3]

Još u 18. i sve do uvođenja agresivne asimilatorske politike u 19. st., Hrvati su u Baji bili apsolutna većina, a to se promijenilo uslijed snažne asimilacijske politike mađarskih vlasti i nepovoljnih međunarodnih okolnosti sredinom 19. st. i 20. st.[14] Tako je primjerice 1883. ukinuta je nastava na hrvatskom jeziku u bajskim školama.[3] [15]

Kultura[uredi VE | uredi]

Baja je poznata po svojoj ribi te se u Baji održava manifestacija Bajska fišijada.[16]

Promet[uredi VE | uredi]

Od Baje prema ostatku Mađarske vodi željeznička prometnica.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

U Baji živi 37.462 stanovnika (stanje 2005.).

Apsolutnu većinu čine Mađari, 93,5%. Nijemci čine 2,7%, Hrvati 1,3%, Romi 0,5%, Srbi 0,4%, Slovaci 0,1%, a ostali 1,5% (Židovi i dr.).

Hrvati u Baji[uredi VE | uredi]

Bajski su Hrvati bili svojevremeno najznačajnija nacionalna zajednica u tom gradu, a vremenom je rastao broj Nijemaca i Srba.

Bunjevački Hrvati su se doselili na bajske prostore 1688. godine [17].

Oslobađanjem okolnih područja od turske vlasti, Mađari se u značajnom broju naseljavaju u ovim krajevima. Do tada, Hrvati su u starim dokumentima bili zapisani kao Dalmatinci (Natio Dalmatica). Vremenom su se asimilirali u Mađare.

Dio je Hrvata otišao u Kraljevinu SHS nakon raspada Austro-Ugarske, odnosno nakon što je granica povučena u neposrednom susjedstvu. Godine 1881. Ivan Mihalović je u Baji objavio gramatiku hrvatskog jezika.[15]

Za mađarizaciju Hrvata kriva je agresivna asimilatorska politika Ugarske države koja je 1883. ukinula nastavu na hrvatskom u bajskim školama, a i ugarskih crkvenih vlasti, koje su tome pridonijeli "jer ne treba uvoditi ukinuti jezik pošto dio Bunjevaca ... razumije mađarski".[3]. Mijo Mandić pokrenuo je godinu poslije list Neven.[3] Krivnju za mađarizaciju snose i vojvođanski Srbi iz onih vremena, jer su krivo poistovjećivali vjeru i naciju, pa su bunjevačke Hrvate uvrštavali među katoličke Mađare. (Živko Mandić)[3] Tih su desetljeća kao dio hrvatskih preporodnih kretanja mjesni Hrvati ossnovali Obrtničku čitaonicu i Gospodarsko društvo. [3]

U Baji su kapelanima bili Ivan Evetović i Lajčo Budanović.Kad je Lajčo Budanović bio župnikom u Baji, ondje je osnovana 1910. Bajska kršćanska čitaonica.[3][15] Filozofiju su predavali Luka Čilić, Jeronim Lipovčević, predavač je bio i Ante Miroljub Evetović.[3] Gvardijan je bio Luka Karagić, a nesuđeni je gvardijan bio Nikola Kesić.[3]

Od hrvatskih književnika, u Baji su djelovali Mišo Jelić, Grgur Peštalić i ostali.

U Baji se rodio mađarski povjesničar Dinko Šokčević i franjevački predavač Petar Lipovac i Luka Čilić, Luka Matošević.[3] Djetinjstvo je u Baji proveo Mladen Barbarić.[3]

U Baji je izlazio hrvatski časopis i dnevnik Neven, kojeg je pokrenuo Mijo Mandić.

U Baji se održava kulturna manifestacija bajskih Hrvata koja se zove Veliko prelo bačkih Hrvata [18]. Pored te, u Baji se održava još jedna manifestacija na hrvatskom jeziku, a održava se u Gradskoj knjižnici i općeprosvjetnom središtu "Endre Ady": Hrvatska (bunjevačka) večer [19].

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Gradovi prijatelji[uredi VE | uredi]

Vidi još[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Mađarski središnji statistički ured
  2. Položaj Livode
  3. 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 3,10 3,11 3,12 3,13 3,14 3,15 3,16 3,17 3,18 3,19 3,20 3,21 Ante Sekulić: Hrvatski bački mjestopisi - povijest hrvatskih imena mjesta u Bačko-bodroškoj županiji, Školska knjiga, Zagreb, 1994., str. 50-51
  4. v. o Vodici, 46.157599,18.938799
  5. Položaj Gredine
  6. Položaj Gredine
  7. Položaj Pandura
  8. Živko Mandić: Folia onomastica croatica 14/2005. Hrvatska imena naseljenih mjesta u Madžarskoj, Folia onomastica croatica 14/2005.
  9. ÖRF Odibrani delegati za Državnu samoupravu, 5. ožujka 2007.
  10. Dodijeljene narodnosne stipendije kormany.hu, Hrvatski glasnik, Budimpešta, 28. srpnja 2011., str.2
  11. Hrvatski glasnik Više od 80 prvaka i domalo 500 učenika, 8. rujna 2005. Page white acrobat.png(PDF), 800 KB
  12. 12,0 12,1 12,2 Ante Sekulić: Hrvatski bački mjestopisi - povijest hrvatskih imena mjesta u Bačko-bodroškoj županiji, Školska knjiga, Zagreb, 1994., str. 48-49
  13. Ante Sekulić: Hrvatski bački mjestopisi: povijest hrvatskih imena mjesta u Bačko-bordoškoj županiji, Školska knjiga, Zagreb, 1994. str. 95
  14. Religija i etničnost kod Hrvata u Mađarskoj: sociialno- historijski pregled, autor Josip Kumpes, Etnol. tríb. 2 l, Vol. 28, l998., str. 9-33
  15. 15,0 15,1 15,2 Pregled povijesti Hrvata u Vojvodini - Narodni preporod - zasebni povijesni procesi Hrvata u Bačkoj, Banatu i Srijemu autor Mario Bara
  16. [http://www.croatica.hu/fileadmin/glasnik/2011/glasnik2011-30-net.pdf Gradovi Baja i Šeljin predstavili se u Biogradu] kormany.hu, Hrvatski glasnik, Budimpešta, 28. srpnja 2011., str. 2
  17. Hrv. glasnik br.23/2008. Obilježena 320. obljetnica doselidbe bunjevačkih Hrvata, 5. lipnja 2008.
  18. Croatica.hu Prela, balovi i pokladne zabave u Bačkoj 2008.
  19. Radio Croatica Odluka Javne zaklade za nacionalne i etničke manjine u Mađarskoj o raspodjeli financijskih sredtava u kategoriji kulturni i vjerski programi na materinskom jeziku
  20. Baja, Labin, Hrvatski glasnik, 18. kolovoza 2011.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Koordinate: 46°10′53″N 18°57′18″W / 46.181257°N 18.955021°W / 46.181257; -18.955021