Branko Karačić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Branko Karačić
Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Osobne informacije
Puno ime Branko Karačić
Rođen 24. rujna 1960.
Klub
Trenutačni klub NK Široki Brijeg
Pozicija trener
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1981.1987.
1987.1989.
1989.1993.
1993.1995.
1995.1996.
1996.1997.
NK Osijek
Hajduk Split
Cercle Brugge
Gent
FC Linz
Union SG
0086 00(20)
0040 00(10)
0121 00(44)


Trenerska karijera
1999.2000.
2002.2003.
2003.2004.
2004.2005.
2005.2006.
2007.2009.
2009.2010.
2010.2011.
2011.2012.
2012.2014.
2015.
2015. – 2016.
2016.
NK Zagreb (pomoćni trener)
NK Marsonia
NK Osijek
NK Slaven Belupo
NK Cibalia
NK Slavonac CO
HNK Šibenik
NK Osijek
NK Široki Brijeg
HŠK Zrinjski Mostar
Riffa S.C.
NK Vitez
NK Široki Brijeg
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 10. srpnja 2016.

Portal o životopisima
Portal o športu

Branko Karačić (Vinkovci, 24. rujna 1960.), bivši hrvatski nogometaš i sadašnji nogometni trener u bosanskohercegovačkom klubu NK Široki Brijeg.[1]

Igračka karijera[uredi VE | uredi]

Igračke karakteristike[uredi VE | uredi]

Za vrijeme nogometne karijere Branko Karačić bio je vezni igrač sa dobrim pregledom igre i majstorski dodavač lopti odlična udarca. Kao igrač bio je poznat kao vrhunski dodavač i asistent, te kao odličan izvođač slobodnih udaraca. Također, bio je tehničar te igrač prvog dodira. Bio je pravi veznjak s odličnom vizijom i pregledom igre, a pozicija mu je bila - klasični playmaker.

Klupska karijera[uredi VE | uredi]

Početci, NK Osijek[uredi VE | uredi]

Rođen je u Slavoniji, točnije u gradu Vinkovcima, gdje je i započeo svoj nogometni put. U mlađim danima nastupao je za NK Bedem Ivankovo do 1979. godine i za NK Mladost Vođinci.[2] Od 1981. godine, kada je postao profesionalac, do 1987. godine igrao je za NK Osijek, za koji je u tih šest sezona skupio više od 300 nastupa.

U posljednjim godinama svog obitavanja u Osijeku bio je i kapetan kluba, u kojem je tada već nastupao Davor Šuker, najpoznatiji i jedan od najboljih hrvatskih nogometaša uopće te trenutačni predsjednik HNS-a. Šuker je pod Karačićevim kapetanstvom stasao u vrhunskog nogometaša te je potom igrajući za zagrebački Dinamo i Hrvatsku nogometnu reprezentaciju stigao i do Real Madrida te zlatne kopačke na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine.

HNK Hajduk[uredi VE | uredi]

Nakon Osijeka Karačić je prešao u HNK Hajduk iz Splita u kojem je proveo dvije godine, od 1987. do 1989. Tamo je igrao uz mnoge tadašnje hrvatske reprezentativce i ponajbolje hrvatske nogometaše svih vremena, poput Aljoše Asanovića, Alena Bokšića, Roberta Jarnija i Igora Štimca.

Statistika u Hajduku [3]
Natjecanje Nastupi Zgodici
Prvenstvo 40 10
Kup 3 0
Superkup 0 0
Međunarodne 2 0
Splitski podsavez 0 0
Ukupno 45 10
Prijateljske 16 8
Sveukupno 61 18

Cercle Brugge[uredi VE | uredi]

Nakon Hajduka, odlučio se za odlazak u inozemstvo te je od 1989. do 1993. godine igrao za belgijski Cercle Brugge. U belgijskom klubu bio je jedan od trolista hrvatskih nogometaša: Jerko Tipurić - Branko Karačić - Josip Weber. Hrvati su tih godina bili najbolji igrači Cercle Bruggea te su tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća pisali povijest tog belgijskog nogometnog kluba. Branko Karačić je u tom klubu kasnije i izabran u najboljih 11 Cerclea svih vremena.

KAA Gent, FC Linz, Union Saint Gilloise[uredi VE | uredi]

Godine 1993. Karačić je Cercle zamijenio svojim novim belgijskim klubom, Gentom, za koji je igrao do 1995. godine, nakon čega je otišao u Austriju, gdje je do 1996. nastupao za Linz, kojeg je tada vodio eminentni hrvatski nogometni igrač i tada već trener, Zlatko Kranjčar. U Linzu je Karačić proveo samo jednu sezonu, no dijelio je svlačionicu s poznatim meksičkim napadačem, Hugom Sanchezom.

Posljednji klub u igračkoj karijeri Branka Karačića bio je belgijski Union Saint Gilloise, u kojem je Karačić proveo svoju posljednju sezonu kao igrač, 1996./1997. U drugoj belgijskoj ligi Karačić je proveo samo pola sezone, a onda se umirovio.

Reprezentativna karijera[uredi VE | uredi]

Za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je jednom, i to u momčadi za Olimpijske igre, još dok je igrao za NK Osijek.

Trenerska karijera[uredi VE | uredi]

Trenerske karakteristike[uredi VE | uredi]

Kao trener, Branko Karačić poznat je po svom velikom znanju taktike, željeznoj disciplini i napadačkom stilu. Voli davati šansu mladim i nedokazanim igračima, a stoga je i poznat kao trener koji je prvi dao priliku nekima od danas vrlo eminentnih nogometaša poput Antonija Franje, Ognjena Vukojevića, Danijela Pranjića, Ermina Zeca, Marka Babića, ili Arijana Ademija.

Početci i NK Zagreb[uredi VE | uredi]

Po umirovljenju, 1997. godine, postao je športski direktor u "svom" NK Osijeku, a od 1998. godine je i vlasnik UEFA PRO trenerske licence, nakon čega se počeo baviti trenerskim poslom te trenirati brojne klubove iz Prve HNL. Njegov prvi trenerski posao bio je posao pomoćnog trenera Ivu Šušku u NK Zagrebu, u sezoni 1999./2000. Sezonu kasnije je i sam preuzeo kormilo NK Zagreba te mu je angažman u tom klubu bio prvi samostalni trenerski posao. Ta prva trenerska sezona bila mu je izuzetno uspješna jer je sa Zagrebom uspio osvojiti četvrto mjesto u ligi te doći do poluzavršnice hrvatskog Kupa. U sezoni 2002./2003. otišao je s kormila NK Zagreba te je počeo trenirati NK Marsoniju iz Slavonskog Broda. Tada je taj klub bio drugoligaš, no nakon samo jedne godine pod Karačićem, Marsonia je izborila ulazak u Prvu hrvatsku ligu.

NK Osijek, NK Slaven Belupo[uredi VE | uredi]

Godinu kasnije Karačić nije mogao odoljeti zovu svog Osijeka pa se prihvatio posla treniranja tog kluba. U sezoni 2003./2004. Karačić je s Osijekom napravio također velik uspjeh, osvojivši četvrto mjesto u 1. HNL te došavši do četvrtzavršnice hrvatskog Kupa. No, usprkos tome, sljedeće sezone nije ostao trenerom Osijeka, već je prešao u Slaven Belupo, koji ga je pozvao u svoje redove. U Slavenu se Karačić kao trener zadržao također jednu sezonu, ali je izborio šesto mjesto u Ligi te plasman u tadašnji Intertoto kup. Tada je sa Slavenom igrao i protiv španjolskog velikana - Deportivo La Corune. Karačiću je to bio prvi nastup s nekim klubom u europskim kupovima.

HNK Cibalia, NK Slavonac[uredi VE | uredi]

U sezonu 2005./2006. Karačić je ušao kao trener Cibalije, iz svojih rodnih Vinkovaca, a s njom je osovojio deveto mjesto u Prvoj HNL. Zatim je jednu sezonu pauzirao od treniranja, a trenerskom poslu vratio se 2007. godine kao strateg Slavonca iz Starih Perkovaca. Od 2007. do 2009. godine Karačić je trenirao Slavonac te s njim polučio povijesni uspjeh za taj klub - plasman u Prvu HNL. Međutim, Slavonac zbog financijskih razloga nikada nije zaigrao u najelitnijem razredu hrvatskog nogometa.

HNK Šibenik i opet NK Osijek[uredi VE | uredi]

Godine 2009. Karačić odlazi iz Slavonca i preuzima klupu HNK Šibenika, s kojim je te sezone ostvario povijesni uspjeh za taj klub. U Ligi je završio na četvrtom mjestu, što je najbolji rezultat Šibenika u HNL-u uopće. Izborio je i plasman u završnicu Kupa 2010. godine ostvarivši do tada najveći uspjeh u povijesti kluba,[4] kada je Šibenik izgubio od Hajduka. Šibenik se te sezone kvalificirao u Europsku ligu, i Karačić ih vodi u prvim europskim utakmicama u povijesti kluba,[5] kada su prošli prvo pretkolo. U drugom pretkolu Šibenik je "naletio" na tada vrlo jaki ciparski Anorthosis od kojeg je i ispao. Karačić se potom vratio u svoj Osijek, u kojem je odradio do kraja sezonu 2010./2011.

NK Široki Brijeg[uredi VE | uredi]

Na početku sljedeće sezone, Karačić je preuzeo hercegovačk klub, Široki Brijeg, s kojim se po prvi puta u karijeri okušao u BiH Premijer ligi. Avantura je trajala jednu sezonu, a Karačić je ponovno bio vrlo uspješan jer je došao do finala Kupa te je u Premijer ligi osvojio drugo mjesto. Na kraju te sezone, otišao je iz Širokog u Mostar te postao trenerom HŠK Zrinjskoga, s kojim je ostvario svoje najveće uspjehe u dosadašnjoj trenerskoj karijeri.

HŠK Zrinjski Mostar[uredi VE | uredi]

Trener Zrinjskoga bio je od 2012. godine, a u sezoni 2013./2014. uspio je s tim klubom osvojiti BiH Premijer ligu, ispred Željezničara i ostalih moćnijih i bogatijih bosanskohercegovačkih nogometnih klubova. Bio mu je to prvi trenerski naslov prvaka države. Naslov prvaka s "autsajderom" Zrinjskim najveći je uspjeh dosadašnje trenerske karijere Branka Karačića. Sljedeće sezone, 2014./2015. Karačić je sa svojim Zrinjskim nastupio u kvalifikacijama za Uefinu Ligu prvaka te je ispao od slovenskog NK Maribora.

U HŠK Zrinjskom zadržao se do zimskog prijelaznog roka 2014./2015. godine, kada na opće iznenađenja navijača HŠK Zrinsjkog, Uprava kluba raskida ugovor sa trenerom Brankom Karačićem, koji je u HŠK Zrinjskog ostavio dubok i neizbrisiv trag.

Riffa S.C.[uredi VE | uredi]

U veljači 2015. godine postao je novim trenerom bahreinskog kluba Riffa.[6]

Priznanja[uredi VE | uredi]

Trener[uredi VE | uredi]

HŠK Zrinjski Mostar

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Branko Karačić ponovno na klupi Širokog Brijega. hrsport.net, preuzeto 10. srpnja 2016.
  2. Nogometni leksikon: Karačić, Branko, pristupljeno 16. kolovoza 2010.
  3. Statistika na službenim stranicama HNK Hajduka
  4. Alen Orlić, Karačić: Rezultati ne lažu, više nismo ‘mali’, Jutarnji list, 9. travnja 2010., pristupljeno 18. studenoga 2011.
  5. HRT: Ostavka Branka Karačića!, pristupljeno 18. studenoga 2011.
  6. Karačić u Bahreinu, Rodion Gačanin "ideja vodilja", Tportal, HINA, 23. veljače 2015., pristupljenoo 24. veljače 2015.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]