Branko Karačić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Branko Karačić
Osobne informacije
Puno ime Branko Karačić
Rođen 24. rujna 1960.
Klub
Trenutačni klub NK Vitez
Pozicija trener
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1981. - 1987.
1987. - 1989.
1989. - 1993.
1993. - 1995.
1995. - 1996.
1996. - 1997.
NK Osijek
HNK Hajduk
Cercle Brugge
KAA Gent
FC Linz
Union SG
0086 00(20)
0040 00(10)
0121 00(44)


Trenerska karijera
1999. - 2000.
2002. - 2003.
2003. - 2004.
2004. - 2005.
2005. - 2006.
2007. - 2009.
2009. - 2010.
2010. - 2011.
2011. - 2012.
2012. - 2014.
2015.
2015.-
NK Zagreb (pomoćni trener)
NK Marsonia
NK Osijek
NK Slaven Belupo
NK Cibalia
NK Slavonac CO
HNK Šibenik
NK Osijek
NK Široki Brijeg
HŠK Zrinjski Mostar
Riffa S.C.
NK Vitez
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 12. kolovoza 2015.

Portal o životopisima
Portal o športu

Branko Karačić (Vinkovci, 24. rujna 1960.), bivši hrvatski nogometaš i sadašnji nogometni trener u bosanskohercegovačkom klubu NK Vitez

Igračka karijera[uredi VE | uredi]

Igračke karakteristike[uredi VE | uredi]

Za vrijeme nogometne karijere Branko Karačić bio je vezni igrač sa dobrim pregledom igre i majstorski dodavač lopti odlična udarca. Kao igrač bio je poznat kao vrhunski dodavač i asistent, te kao odličan izvođač slobodnih udaraca. Također, bio je tehničar te igrač prvog dodira. Bio je pravi veznjak s odličnom vizijom i pregledom igre, a pozicija mu je bila - klasični playmaker.

Klupska karijera[uredi VE | uredi]

Početci, NK Osijek[uredi VE | uredi]

Rođen je u Slavoniji, točnije u gradu Vinkovcima, gdje je i započeo svoj nogometni put. U mlađim danima nastupao je za NK Bedem Ivankovo do 1979. godine i za NK Mladost Vođinci.[1] Od 1981. godine, kada je postao profesionalac, do 1987. godine igrao je za NK Osijek, za koji je u tih šest sezona skupio više od 300 nastupa.

U posljednjim godinama svog obitavanja u Osijeku bio je i kapetan kluba, u kojem je tada već nastupao Davor Šuker, najpoznatiji i jedan od najboljih hrvatskih nogometaša uopće te trenutačni predsjednik HNS-a. Šuker je pod Karačićevim kapetanstvom stasao u vrhunskog nogometaša te je potom igrajući za zagrebački Dinamo i Hrvatsku nogometnu reprezentaciju stigao i do Real Madrida te zlatne kopačke na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine.

HNK Hajduk[uredi VE | uredi]

Nakon Osijeka Karačić je prešao u HNK Hajduk iz Splita u kojem je proveo dvije godine, od 1987. do 1989. Tamo je igrao uz mnoge tadašnje hrvatske reprezentativce i ponajbolje hrvatske nogometaše svih vremena, poput Aljoše Asanovića, Alena Bokšića, Roberta Jarnija i Igora Štimca.

Statistika u Hajduku [2]
Natjecanje Nastupi Zgodici
Prvenstvo 40 10
Kup 3 0
Superkup 0 0
Međunarodne 2 0
Splitski podsavez 0 0
Ukupno 45 10
Prijateljske 16 8
Sveukupno 61 18

Cercle Brugge[uredi VE | uredi]

Nakon Hajduka, odlučio se za odlazak u inozemstvo te je od 1989. do 1993. godine igrao za belgijski Cercle Brugge. U belgijskom klubu bio je jedan od trolista hrvatskih nogometaša: Jerko Tipurić - Branko Karačić - Josip Weber. Hrvati su tih godina bili najbolji igrači Cercle Bruggea te su tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća pisali povijest tog belgijskog nogometnog kluba. Branko Karačić je u tom klubu kasnije i izabran u najboljih 11 Cerclea svih vremena.

KAA Gent, FC Linz, Union Saint Gilloise[uredi VE | uredi]

Godine 1993. Karačić je Cercle zamijenio svojim novim belgijskim klubom, Gentom, za koji je igrao do 1995. godine, nakon čega je otišao u Austriju, gdje je do 1996. nastupao za Linz, kojeg je tada vodio eminentni hrvatski nogometni igrač i tada već trener, Zlatko Kranjčar. U Linzu je Karačić proveo samo jednu sezonu, no dijelio je svlačionicu s poznatim meksičkim napadačem, Hugom Sanchezom.

Posljednji klub u igračkoj karijeri Branka Karačića bio je belgijski Union Saint Gilloise, u kojem je Karačić proveo svoju posljednju sezonu kao igrač, 1996./1997. U drugoj belgijskoj ligi Karačić je proveo samo pola sezone, a onda se umirovio.

Reprezentativna karijera[uredi VE | uredi]

Za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je jednom, i to u momčadi za Olimpijske igre, još dok je igrao za NK Osijek.

Trenerska karijera[uredi VE | uredi]

Trenerske karakteristike[uredi VE | uredi]

Kao trener, Branko Karačić poznat je po svom velikom znanju taktike, željeznoj disciplini i napadačkom stilu. Voli davati šansu mladim i nedokazanim igračima, a stoga je i poznat kao trener koji je prvi dao priliku nekima od danas vrlo eminentnih nogometaša poput Antonija Franje, Ognjena Vukojevića, Danijela Pranjića, Ermina Zeca, Marka Babića, ili Arijana Ademija.

Početci i NK Zagreb[uredi VE | uredi]

Po umirovljenju, 1997. godine, postao je športski direktor u "svom" NK Osijeku, a od 1998. godine je i vlasnik UEFA PRO trenerske licence, nakon čega se počeo baviti trenerskim poslom te trenirati brojne klubove iz Prve HNL. Njegov prvi trenerski posao bio je posao pomoćnog trenera Ivu Šušku u NK Zagrebu, u sezoni 1999./2000. Sezonu kasnije je i sam preuzeo kormilo NK Zagreba te mu je angažman u tom klubu bio prvi samostalni trenerski posao. Ta prva trenerska sezona bila mu je izuzetno uspješna jer je sa Zagrebom uspio osvojiti četvrto mjesto u ligi te doći do poluzavršnice hrvatskog Kupa. U sezoni 2002./2003. otišao je s kormila NK Zagreba te je počeo trenirati NK Marsoniju iz Slavonskog Broda. Tada je taj klub bio drugoligaš, no nakon samo jedne godine pod Karačićem, Marsonia je izborila ulazak u Prvu hrvatsku ligu.

NK Osijek, NK Slaven Belupo[uredi VE | uredi]

Godinu kasnije Karačić nije mogao odoljeti zovu svog Osijeka pa se prihvatio posla treniranja tog kluba. U sezoni 2003./2004. Karačić je s Osijekom napravio također velik uspjeh, osvojivši četvrto mjesto u 1. HNL te došavši do četvrtzavršnice hrvatskog Kupa. No, usprkos tome, sljedeće sezone nije ostao trenerom Osijeka, već je prešao u Slaven Belupo, koji ga je pozvao u svoje redove. U Slavenu se Karačić kao trener zadržao također jednu sezonu, ali je izborio šesto mjesto u Ligi te plasman u tadašnji Intertoto kup. Tada je sa Slavenom igrao i protiv španjolskog velikana - Deportivo La Corune. Karačiću je to bio prvi nastup s nekim klubom u europskim kupovima.

HNK Cibalia, NK Slavonac[uredi VE | uredi]

U sezonu 2005./2006. Karačić je ušao kao trener Cibalije, iz svojih rodnih Vinkovaca, a s njom je osovojio deveto mjesto u Prvoj HNL. Zatim je jednu sezonu pauzirao od treniranja, a trenerskom poslu vratio se 2007. godine kao strateg Slavonca iz Starih Perkovaca. Od 2007. do 2009. godine Karačić je trenirao Slavonac te s njim polučio povijesni uspjeh za taj klub - plasman u Prvu HNL. Međutim, Slavonac zbog financijskih razloga nikada nije zaigrao u najelitnijem razredu hrvatskog nogometa.

HNK Šibenik i opet NK Osijek[uredi VE | uredi]

Godine 2009. Karačić odlazi iz Slavonca i preuzima klupu HNK Šibenika, s kojim je te sezone ostvario povijesni uspjeh za taj klub. U Ligi je završio na četvrtom mjestu, što je najbolji rezultat Šibenika u HNL-u uopće. Izborio je i plasman u završnicu Kupa 2010. godine ostvarivši do tada najveći uspjeh u povijesti kluba,[3] kada je Šibenik izgubio od Hajduka. Šibenik se te sezone kvalificirao u Europsku ligu, i Karačić ih vodi u prvim europskim utakmicama u povijesti kluba,[4] kada su prošli prvo pretkolo. U drugom pretkolu Šibenik je "naletio" na tada vrlo jaki ciparski Anorthosis od kojeg je i ispao. Karačić se potom vratio u svoj Osijek, u kojem je odradio do kraja sezonu 2010./2011.

NK Široki Brijeg[uredi VE | uredi]

Na početku sljedeće sezone, Karačić je preuzeo hercegovačk klub, Široki Brijeg, s kojim se po prvi puta u karijeri okušao u BiH Premijer ligi. Avantura je trajala jednu sezonu, a Karačić je ponovno bio vrlo uspješan jer je došao do finala Kupa te je u Premijer ligi osvojio drugo mjesto. Na kraju te sezone, otišao je iz Širokog u Mostar te postao trenerom HŠK Zrinjskoga, s kojim je ostvario svoje najveće uspjehe u dosadašnjoj trenerskoj karijeri.

HŠK Zrinjski Mostar[uredi VE | uredi]

Trener Zrinjskoga bio je od 2012. godine, a u sezoni 2013./2014. uspio je s tim klubom osvojiti BiH Premijer ligu, ispred Željezničara i ostalih moćnijih i bogatijih bosanskohercegovačkih nogometnih klubova. Bio mu je to prvi trenerski naslov prvaka države. Naslov prvaka s "autsajderom" Zrinjskim najveći je uspjeh dosadašnje trenerske karijere Branka Karačića. Sljedeće sezone, 2014./2015. Karačić je sa svojim Zrinjskim nastupio u kvalifikacijama za Uefinu Ligu prvaka te je ispao od slovenskog NK Maribora.

U HŠK Zrinjskom zadržao se do zimskog prijelaznog roka 2014./2015. godine, kada na opće iznenađenja navijača HŠK Zrinsjkog, Uprava kluba raskida ugovor sa trenerom Brankom Karačićem, koji je u HŠK Zrinjskog ostavio dubok i neizbrisiv trag.

Riffa S.C.[uredi VE | uredi]

U veljači 2015. godine postao je novim trenerom bahreinskog kluba Riffa.[5]

Priznanja[uredi VE | uredi]

Trener[uredi VE | uredi]

HŠK Zrinjski Mostar

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Nogometni leksikon: Karačić, Branko, pristupljeno 16. kolovoza 2010.
  2. Statistika na službenim stranicama HNK Hajduka
  3. Alen Orlić, Karačić: Rezultati ne lažu, više nismo ‘mali’, Jutarnji list, 9. travnja 2010., pristupljeno 18. studenoga 2011.
  4. HRT: Ostavka Branka Karačića!, pristupljeno 18. studenoga 2011.
  5. Karačić u Bahreinu, Rodion Gačanin "ideja vodilja", Tportal, HINA, 23. veljače 2015., pristupljenoo 24. veljače 2015.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]