NK Osijek

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
NK Osijek
NK Osijek.svg
Puno ime Nogometni klub Osijek
Nadimak bijelo-plavi
Osnovan 27. veljače 1947.
Igralište Stadion Gradski vrt, Osijek
Kapacitet 18.856
Trener Flag of Croatia.svg Zoran Zekić
Liga 1. HNL
2016./17. 4.
Popis igrača Popis igrača NK Osijeka
Domaći dres
Gostujući dres
Soccerball current event.svg Trenutačna sezona

NK Osijek je hrvatski nogometni klub iz Osijeka.

Jedan je od najznačajnijih nogometnih klubova u Hrvatskoj zbog svog doprinosa hrvatskom nogometu, ponajviše u vidu velikih igrača koji su ponikli u klubu. Također je jedan od najpopularnijih klubova među navijačima, kojih najviše ima u Slavoniji.

Povijest[uredi VE | uredi]

Nogometni klub Osijek nastao je 27. veljače 1947. godine, spajanjem fiskulturnih društava Slavonija i Bratstvo. Novo fiskulturno društvo nazvano je Proleter i on je prava preteča NK Osijeka.  Prvi susret odigran pod tim imenom datira iz 16. ožujka iste godine, kada je svladan gradski suparnik Mladost rezultatom 5:0. Prvo natjecanje u kojem je klub nastupio bilo je „Osječko okružno prvenstvo“ u koje je bilo uključeno pet momčadi. Ubrzo je taj nogometni kolektiv postao savezni drugoligaš, a 1953. godine premijerno je izboren plasman u Prvu ligu Jugoslavije, nakon što je osvojeno prvo mjesto u tzv. Hrvatsko-Slovenskoj ligi. Najveća imena u tadašnjem sastavu bili su Andrija Vekić, Franjo Rupnik, Dionizije Dvornić i Franjo Majer. Prva liga se u Osijeku igrala tri sezone, nakon čega je uslijedilo ispadanje u tzv. „Treću zonu“, tadašnji drugi stupanj natjecanja. 

Proleter u jesen 1958. seli na stadion Gradski vrt, a 1962. godine, još uvijek kao drugoligaš, klub mijenja ime u Slavonija, kao dio procesa ujedinjavanja boksačkog, atletskog i dizačkog kluba u novoosnovano sportsko društvo. Pet godina kasnije (1967.) to se društvo raspada te klub uzima novo ime, NK Osijek, koje je ostalo do danas. Dotadašnje službene boje, crvenu i plavu, mijenjaju bijela i plava, koje su također ostale glavno obilježje našeg nogometnog kolektiva. Prvi puta pod tim imenom klub zauzima drugo mjesto na drugoligaškoj ljestvici i zamalo ostaje bez plasmana u elitno društvo. A prvi naslov prvaka „2. lige sjever“ dolazi 1970. godine. Međutim, u kvalifikacijama je bolji bio Borac iz Banjaluke. Godinu kasnije, „bijelo-plavi“ ponovno pokušavaju, prolaze na jedanaesterce prvu prepreku (Rijeka), no potom ih zaustavlja skopski Vardar koji je bio uspješniji u oba susreta. Iduće kvalifikacije Osijek je dočekao 1973., kada su naši nogometaši, preko Prištine, ponovno došli do završnog kruga. Onda se dogodilo i ono legendarno gostovanje u Zagrebu i rušenje rekorda stadiona u Maksimiru (prodano 64.128 ulaznica!), a iz Osijeka je došlo, prema nekim procjenama, čak dvadeset tisuća navijača! Ipak, jedanaesterci su, nakon remija 2:2 u 90 minuta igre, presudili u korist momčadi Zagreba. Osijek je, treći puta u četiri godine, svoje prvoligaške snove ostavio u kvalifikacijama. No, nakon 21 godine čekanja, 1977. napokon je osiguran i taj dugo očekivani povratak u elitno društvo. Bijelo-plavi su suvereno prošli kroz drugoligaško natjecanje te osvojili prvo mjesto, koje te godine nije zahtjevalo kvalifikacije. Tako je legendarna momčad sa sigurnim Majerom na vratima, Dumančićem u obrani, dirigentom Čordašem, nezadrživim I. Grnjom te ubojitim napadačkim tandemom I. Lukačević – Lj. Petrović, predvođena trenerima Kasačem i Vekićem, vratila klub u prvoligaško društvo.

U tadašnjoj „Jugo-ligi“ klub se zadržao sve do Domovinskog rata, izuzevši sezonu 1979/80., kada je, nakon dramatičnog ispadanja, ekspresno osigurao povratak u najviši rang. NK Osijek je, u 80-tim godinama prošloga stoljeća, većinom završavao u donjoj polovici prvoligaške ljestvice, no bilo je i boljih plasmana. Tako je 1984. godine, generacija predvođena Davidovićem, Lulićem, Džekom, Lepinjicom, Rakelom, Karačićem i kapetanom Kalinićem osvojila visoko šesto mjesto. Potom je 1989. momčad s nezadrživim golgeterom Davorom Šukerom, koji je te sezone postigao 18 pogodaka, te Žitnjakom, Maričićem, Jankovićem i Vukčevićem, osvojila također zapaženo osmo mjesto. Vrijedno je napomenuti da je Šuker jedini igrač Osijeka koji je bio najbolji strijelac u Prvoj saveznoj ligi u njezinoj povijesti. Posljednju sezonu jugoslavenske lige nogometaši Osijeka su završili na devetoj poziciji, a najučinkovitiji su bili tada mladi Vlaović i iskusni Mušić. Prvu sezonu prvenstva samostalne Hrvatske Osječani nisu, zbog ratnih uvjeta, mogli igrati na svom stadionu, pa su domaće utakmice odigravane u Đakovu, Donjem Miholjcu i Kutjevu, a sezona 1992/1993. bila je povratnička u Gradski vrt. Osijek se brzo isprofilirao kao jedan od četiri najveća hrvatska nogometna kluba, a tome su svjedočili plasmani i ostvareni rezultati. Vjerojatno najbolju sezonu u povijesti, „bijelo-plavi“ su odigrali 1994/95. Tada je osvojeno treće mjesto, sa samo šest bodova zaostatka za prvakom Hajdukom te uz fantastičnu gol razliku +35! Pamti se pobjeda 2:1 nad Hajdukom pred punim Gradskim vrtom, a sve do posljednjeg kola Osijek je imao matematičke šanse za naslov. Ipak, preko Hajduka se na oproštaju od sezone, pred krcatim Poljudom, ipak nije moglo do podviga. Dugo će se pamtiti ta generacija sjajnog strijelca Roberta Špehara, koji je postigao čak 23 pogotka i bio prvi „topnik“ HNL-a, te Žitnjaka, Lulića, Beljana, Ergovića, Rupnika, Beširevića, Bičanića, Labaka.

Sljedeće sezone je Osijek prvi puta izašao u Europu, no Slovan iz Bratislave je bio uvjerljivo bolji u pretkolu Kupa UEFA. Šteta što se uzvrat, nakon „potopa“ u Slovačkoj (4:0), nije mogao igrati u Gradskom vrtu nego su naši dečki bili domaćini u Kranjčevićevoj... Klub je nastavio biti pri vrhu, 1998. godine ponovno je izboreno treće mjesto, a sezonu kasnije osvojen je i prvi, za sada i jedini trofej, Kup Hrvatske, dramatičnom pobjedom nad Cibalijom u Maksimiru (2:1). Strijelac izjednačujućeg pogotka, u posljednjim trenucima susreta, bio je Mitu, a nakon njega je zabio i Lasić te razveselio brojne ljubitelje sporta u gradu na Dravi. Vrijedi spomenuti kako je te sezone ostvaren i prvi značajniji europski rezultat. U Osijeku je svladan ugledni Anderlecht rezultatom 3:1, no u uzvratu su Belgijanci slavili s dostanih 2:0 za prolaz u sljedeće kolo Kupa UEFA. Godinu kasnije u Gradskom vrtu je gostovao londonski West Ham s Lampardom, Ferdinandom, Sinclairom, Di Caniom, Wanchopeom i našim Štimcem, a finalni ligaški plasman ponovno je bilo sasvim zadovoljavajuće - treće mjesto. A onda je uslijedila jesen 2000., koje se svaki navijač ponosno prisjeća. U kupu UEFA redom su eliminirani danski Brondby (2:1, 0:0) i Rapid iz Beča (2:1, 2:0), a samo je nekoliko minuta dijelilo bijelo-plave od europskog proljeća. Naime, u 3. kolu europskog natjecanja praška Slavija je poražena s 2:0 u Gradskom vrtu, a više od tisuću osječkih navijača bilo je na uzvratu u Pragu gdje je Osijek nes(p)retno izgubio čak s 5:1 iako je do 90. minute imao zaostatak od 3:1 koji ga je vodio u šesnaestinu finala. Lijepo je prisjetiti se kako je Osijek te sezone postao i jesenski prvak Hrvatske, no loš start proljetnog dijela, nakon što je klub napustio Nenad Bjelica, rezultirao je otkazom treneru Mršiću, a konačni plasman bio je ponovno treće mjesto, s devet bodova zaostatka iza prvaka Dinama. Svi još pamte legendarnu startnu postavu: Balić, Beljan, Vuica, Neretljak, Prišć, Beširević, Ergović, Brkić, Bjelica, Mitu i Turković, a značajan trag ostavili su i R. Grnja, Jukić te Gašpar i Balatinac. Iduće godine je europski put prekinut na trećoj stepenici, protiv atenskog AEK-a, a klub se prvi puta našao u borbi za ostanak u HNL-u, no spasitelj se pojavio u liku legendarnog trenera Miroslava „Ćire“ Blaževića.

U kasnijem razdoblju Osijek je još jednom osvojio treće te dva puta četvrto mjesto, a priliku za drugi trofej imao je u finalu nacionalnog Kupa 2012. godine, protiv Dinama u Maksimiru. U Gradskom vrtu je bilo 0:0, a u Maksimiru je pet minuta prije kraja Josip Lukačević s bijele točke imao prigodu izjednačiti rezultat na 2:2, ali ipak nije zabio i slavili su „modri“. Ipak, češći su bili plasmani u donjoj polovici tablice, a krizno razdoblje je kulminiralo krajem sezone 2013./2014. Tada je pogodak spasa postignut u samoj završnici posljednjeg prvenstvenog ogleda s izravnim konkurentom Hrvatskim dragovoljcem, a dugo će se pamtiti da je strijelac za izjednačujućih 1:1 bio Josip Barišić.

Posebno se poglavlje Nogometnog kluba Osijek odnosi na razdoblje od veljače ove godine (2016.godina) koje je označilo početak sasvim novih odnosa i djelovanja u Gradskom vrtu. Kolektivu kojemu je opasno prijetilo pokretanje stečaja, uslijed nemogućnosti Grada za redovnim i nesmetanim servisiranjem nagomilanih dugova i svih onih drugih obveza koje ni u kojem slučaju nisu (bile) male. Dugi niz godina Klub je grcao u dugovima, borio se s arbitražama i stalnom prijetnjom raznih suspenzija zbog potraživanja bivših igrača, trenera, radne zajednice, dobavljača. Dalje jednostavno nije išlo, posebice jer ni privredni subjekti tada nisu pokazivali ozbiljnije zanimanje za partnerskim odnosom u kojem bi značajnije pomogli prvoligašu s Drave, a neki su se pokušaji po pitanju privatizacije pokazali neozbiljnima i nekonkretnima. I onda se dogodio potpuni zaokret. Osijek je, prvi puta u svojoj povijesti, dobio privatne vlasnike. Mađarski poduzetnik Lorinc Meszaros i naš sugrađanin Ivan Meštrović, koji je poslovne uspjehe ostvario i daleko izvan hrvatskih granica, otkupili su većinski paket dionica i preuzeli brigu i skrb o sportskom ponosu našeg grada i učinili ga stabilnim, igrački jačim i puno ambicioznijim, ali i dostupnijim navijačima i simpatizerima. U vrlo kratkom vremenu podmiren je najveći dio dugovanja, pa NK Osijek može funkcionirati bez donedavnog, gotovo svakodnevnog opterećenja. Uloženo je puno novca u svakom segmentu uspješnijeg djelovanja, što je danas jasno svakom našem sugrađaninu koji prati zbivanja u Gradskom vrtu. Planovi za blisku budućnost su vrlo ozbiljni i ambiciozni, ne samo u smislu plasmana u gornji dom hrvatskog nogometa, nego i brandiranja Kluba, izgradnje novog stadiona, svega onoga što će pozdraviti svaki pravi ljubitelj najvažnije sporedne stvari u slavonskoj metropoli. Projekt #pokrenimograd od početka je zaživio i svakim je danom sve intenzivniji.

Već u prvim mjesecima pod novim vlasnicima Klub je izbjegao dotad učestalu tjeskobu i na terenu i na tribinama oko očuvanja prvoligaškog statusa i opstanka u HNL-u. Osim toga, mnogi su u gradu prepoznali da se u Gradskom vrtu događa nešto novo i pozitivno. Potvrda je stigla u aktualnoj sezoni, koja je prije samoga početka ocijenjena stabilizacijskom, a osječkaj e momčad ostvarila značajne rezultatske pomake. Cijelo je vrijeme , od srpnja prošle godine, u kvartetu vodećih hrvatskih prvoligaša, igrala je i u polufinalu nacionalnog Kupa te Europu praktički osigurala već u jesenskoj polusezoni što je svakako iznad svih očekivanja. Veseli nas spoznaja da je na utakmicama našeg prvoligaša značajno veći broj gledatelja nego prethodnih godina, a Bijelo-plavi navijački klub ima već gotovo 13.500 članova što je također respektabilan podatak. NK Osijek sada ima i svoj Web shop s navijačkim artiklima i originalnim klupskim dresovima, a krasi ga i sudjelovanje na brojnim događajima i manifestacijama kojima se potiču pozitivna događanja u gradu na Dravi. Nakon jako dugo vremena Nogometni klub Osijek je imao i svoje predstavnike u seniorskoj reprezentaciji Hrvatske. Izabranici Ante Čačića u siječnju 2017. godine su nastupili na China Cupu, a dres s državnim grbom odjenuli su Borna Barišić, Nikola Matas, Mateo Barać i Antonio Perošević. Poziv u nacionalnu vrstu i to onu makedonsku, dobio je naš napadač Muzafer Ejupi, koji je uspio postići dvoznamenkasti broj golova u HNL-u na što smo također dugo čekalo. Klub je pred brojnim gostima u osječkom HNK-u, kraljem veljače 2017., na vrlo lijep i upečatljiv način obilježio i proslavio 70. godišnjicu svoga postojanja, u nazočnosti brojnih igrača, trenera, službenika i djelatnika raznih generacija najvećeg sportskog branda Slavonije i Baranje. Tom je prigodom i službeno najavljena izgradnja budućeg Kampa Škole nogometa na Pampasu s manjim stadionom. Također, u bliskoj budućnosti trebao bi biti realiziran i projekt novog stadiona u Gradskom vrtu.

Simboli[uredi VE | uredi]

Grb[uredi VE | uredi]

Klupski grb ima oblik stiliziranog štita kojim dominira most preko Drave, na čijoj je sredini kula s tri kruništa te dva pravokutna prozora i jednim vratima. Iznad mosta nalazi se natpis s imenom kluba, a na samom vrhu slijeva nadesno poredana su tri polja koja sadrže:

  • križ: predstavlja kršćansku vjeru i civilizaciju
  • kuna: predstavlja Slavoniju, preuzeta s povijesnog slavonskog grba
  • Marsova zvijezda: podsjeća na stoljetnu borbu za održanje i samobitnost, također preuzeta s povijesnog slavonskog grba

Trenutačni grb je, uz nekoliko malih preinaka, u uporabi od osamostaljenja Hrvatske. Prije toga nekoliko je puta mijenjan, no otkad klub nosi ime grada grb je uvijek sadržavao most preko Drave, preuzet s gradskog grba.

Dres[uredi VE | uredi]

Domaći dres čine bijela majica i plave kratke hlače, kao kombinacija koja predstavlja boje kluba i grada. Na gostujućim utakmicama koriste se različite kombinacije: potpuno bijela garnitura, potpuno plava garnitura, garnitura s plavom majicom i bijelim kratkim hlačama te tamnoplavo-crvena garnitura. Dobavljači opreme i glavni sponzori po razdobljima navedeni su u tablici:

razdoblje dobavljač glavni sponzor
1996. – 1998. Diadora Gradska banka
1998. Umbro
1999. Panturist
1999. – 2000. Veritas osiguranje
2000. – 2001. Puma Osijek-Koteks
2001. – 2002. Diadora Osječko pivo
2002. – 2004. S9 HT Mobile
2004. Legea
2004. nema
2005. T-Com
2005. Macron
2006. Croatia osiguranje
2006. – 2008. Kappa
2008. – 2010. Legea
2010. – 2011. Kappa
2011. – 2014. Jako
2014. – 2015. nema
2015. – 2016. Osječko 1664
2016. – Nike

Klupski uspjesi[uredi VE | uredi]

Mlade kategorije[uredi VE | uredi]

Pobjedničke postave[uredi VE | uredi]

Sezona Sastav Trener
1998./99. Galinović, Beljan, Vranješ, Vuica, Lasić, Gašpar, Ergović, Perković, Beširević, Prišć, Bubalo, Mitu Stanko Poklepović


Igračke legende[uredi VE | uredi]

NK Osijek je uvijek u svojim redovima imao pojedince o kojima su navijači i ljubitelji nogometa govorili s posebnim poštovanjem. Proleter su nakon Drugog svjetskog rata predvodili: Gustav Lechner, Ernest Dubac, Antun Kasa, Milan Adamović, Andrija Vekić, Franjo Rupnik, Dionizije Dvornić... o kojima smo slušali samo lijepe priče. Kada je izboren prvoligaški status 1953. godine, osječki su nogometaši bili ponos svoga grada, pravi sportski miljenici. Dolaskom u Gradski vrt 1958. gledatelji su uživali i u majstorijama Nikole Rudića, Mate Kasača, Josipa Gutzmirtla, Ilije Katića, Branka Karapandže, Borisa Čulina, Ahmeda Zejnilagića što se odnosi i na 60-te godine kada je Proleter postao Slavonija. Potom smo imali Šabana Jasenicu, Ivicu Rukavinu i još niz odličnih igrača.

Nadalje, nezaboravna je momčad u kojoj su bili: Pavo Majer, Mile Dumančić, Branislav Iličin, Petar Lončarić, Zdravko Rupnik, Stjepan Čordaš, Ljubomir Petrović, Ivan Lukačević, Ivica Grnja i ostali, a vodila je iznimno teške i neizvjesne borbe na zelenom terenu u kvalifikacijama do Prve savezne lige. U elitni razred ponovno se ušlo 1977., a popularnost „Luksa“, „Struje“, „Čarlija“, „Dumbe“ i ostalih u našem je gradu bila velika. Glavne vedete Lukačević i Grnja odlazili su između dvije sezone i u daleku Kanadu gdje su igrali za Croatiju iz Toronta, zajedno s legendarnim Eusebiom. Ivica Grnja dobio je svoje mjesto i u Kući slavnih u Torontu.

U osamdesetima se pljeskalo Dušanu Alempiću, Petru Nikeziću, Mustafi Hukiću, potom Mirku Luliću, Vladi Kasalu, Jasminu Džeki, Branku Žeravici, Ivici Kaliniću, Goranu Popoviću, Ivanu Šmudli, Branku Karačiću, Anti Rakeli, Draganu Lepinjici... Džeko je čak uspio dogurati i do reprezentacije Jugoslavije što je u to vrijeme bilo iznimno teško iz redova našeg prvolgigaša. U sezonama prije devedesetih junak je svakako bio Davor Šuker, a iz tih dana posebno pamtimo i Vladu Bilića, Miroslava Žitnjaka, Milana Jankovića, Milana Maričića, Tomislava Štajnbriknera, Milenka Vukčevića, Gorana Vlaovića. Šuker je posebna priča, upravo je po njemu Osijek i najpoznatiji u svijetu. Njegova „devetka“ na dresu hrvatske reprezentacije mogla se susresti gotovo na svim kontinentima, nakon što je naš osječki golgeter bio prvi strijelac Svjetskog prvenstva u Francuskoj 1998. Hrvatska je osvojila broncu i ostvarila najveći uspjeh našeg nogometa, a Davor je postao planetarno popularan, pa je vrhunac klupske karijere, nakon odličnih igara u Sevilli, imao u slavnom Real Madridu. U kraljevskom klubu okitio se i naslovom prvaka Europe 1998., nakon pobjede protiv Juventusa 1:0. Iz tih dana posebno pamtimo i Vladu Bilića, Miroslava Žitnjaka, Milana Jankovića, Milana Maričića, Tomislava Štajnbriknera, Milenka Vukčevića, Gorana Vlaovića.

Nakon Domovinskog rata Osječane su predvodili Željko Pakasin, Alen Petrović, Ilica Perić, Nenad Bjelica, Miroslav Bičanić i Robert Špehar. Ovaj posljednji je u dva navrata bio i prvi „topnik“ HNL-a i ostvario zavidnu inozemnu karijeru (Club Brugge, Monaco, Verona, Sporting, Galatasaray, Standard...). Bjelica je također bio miljenik publike, igrao je Albaceteu, Betisu, Las Palmasu, Kaiserslauternu, a nastupa je i za našu najbolju nacionalnu vrstu na EP u Portugalu. U sezonama koje su uslijedile nemoguće je ne spomenuti Bakira Beširevića (rekorder je po broju nastupa za Bijelo-plave), požrtvovnog kapetan Damira Vuicu, Stjepana Vranješa, Ivicu Kuleševića, Davora Rupnika, Antuna Labaka, Dragana Vukoju, a isto se odnosi i na Ivicu Beljana, Ivu Ergovića, jedno vrijeme Igora Pamića, Petra Krpana, Dumitrua Mitua, Juricu Vranješa, Josipa Balatinca, Stanka Bubala. Krpan je imao čast zaigrati na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj koje će nam zauvijek ostati u sjećanju, a ostvario je i transfer u ponajbolji portugalski klub – lisabonski Sporting. Jurica Vranješ i godinu dana mlađi Marko Babić, koji se premalo zadržao u Gradskom vrtu, „izgradili“ su značajnu reprezentativnu karijeru sudjelujući na svjetskim i europskim prvenstvima, a i na klupskoj sceni se mogu pohvaliti da su igrali u Bayer Leverkusenu, Stuttgartu, Werderu, odnosno Betisu, Herthi, Zaragozi... Babić je igrao u finalu lige prvaka s Bayerom protiv Reala 2002. godine. Kada je Osijek blistao u Europi u klupsku su se povijest, osim nekih već spomenutih, još upisali Vladimir Balić, Domagoj Malovan, Almir Turković, Mato Neretljak, Mario Prišć, Ronald Grnja, Krešimir Brkić. Turković je bio poseban ljubimac publike koju je oduševljavao svojim lucidnim potezima i driblinzima.

Rezultati su u posljednjih desetak godina ipak bili ispod očekivanja, što ne znači da nije bilo zapaženih pojedinaca i ljubimaca navijača, poput dugogodišnjeg kapetana Ive Smoje i aktualnog reprezentativca Domagoja Vide koji se odlaskom iz Gradskog vrta ustalio u reprezentaciji Hrvatske, pa je bio i na Svjetskom prvenstvu u Brazilu i na kontinentalnim smotrama u Poljskoj i Francuskoj. No, klupska su rezultatska postignuća u tom razdoblju ipak bila skromnija za još neka konkretnija, pojedinačna izdvajanja.

Stadion[uredi VE | uredi]

Istočna tribina Gradskog vrta

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Stadion Gradski vrt

NK Osijek svoje domaće utakmice igra na stadionu Gradski vrt, na kojemu je prvu utakmicu odigrao 7. rujna 1958. protiv tuzlanske Slobode.

Današnji izgled stadion je dobio 1979. Klub je dvije godine prije osigurao ulazak u prvu saveznu ligu, pa je zbog već otprije velikog zanimanja za utakmice bilo potrebno povećati kapacitet stadiona. Izgrađena je gornja zapadna tribina koja je do današnjih dana ostala nedovršena. Stadion je u takvom stanju službeno otvoren 1980. Tijekom godina često su se javljali različiti zahtjevi i planovi za dovršenje, no ono ni do danas nije učinjeno. Trenutačni kapacitet stadiona iznosi 18.856 gledatelja, raspoređenih na 17.876 sjedećih i 980 stajaćih mjesta.

Do preseljenja u Gradski vrt klub je domaće utakmice igrao na igralištu Kraj Drave.

Navijači[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Kohorta Osijek

Navijačka skupina Osijeka zove se Kohorta. Osnovana je 1972. pod imenom Šokci, a od 1988. nosi današnje ime. Smještena je na istočnoj tribini Gradskog vrta. Sjedište joj je u Fakultetskoj ulici u Tvrđi, a njeni pripadnici dolaze iz svih dijelova grada i okolice.

Škola nogometa[uredi VE | uredi]

Škola nogometa NK Osijek utemeljena je 1982. kao Omladinska škola, a pokrenuo ju je Andrija Vekić, sa željom da u njoj stasaju vlastiti igrači i treneri. Zahvaljujući kvalitetnom radu, koji je od početka privlačio mnogu djecu iz Osijeka i Slavonije, postala je jednom od najjačih nogometnih škola u Hrvatskoj. Tomu u prilog govori i veliki broj nogometaša koji su se proslavili u europskim klubovima, a ponikli su upravo u osječkoj školi.

Poznati igrači[uredi VE | uredi]

     

Treneri po sezonama[uredi VE | uredi]

(nepotpun popis)

Sezona Trener
1947./48. Ernest Dubac
1948./49. Blagoje Marjanović
1950. Ernest Dubac, Viktor Šter
1951. Viktor Šter
1952. Mijo Kiš
1952./53. Mijo Kiš
1953./54. Bernard Hügl
1954./55. Bernard Hügl
1955./56. Bernard Hügl
1956./57. Franjo Glaser
1957./58. Mijo Kiš
1958./59. Mijo Kiš
1959./60. Mladen Kešanin
1960./61. Mladen Kešanin
1961./62. Gustav Lechner
1962./63. Antun Kasa
1963./64. Andrija Vekić
1964./65. Andrija Vekić
1965./66. Andrija Vekić
1966./67. Franjo Pazmanj
1967./68. Branko Stanković
1968./69. Andrija Vekić
1969./70. Andrija Vekić
1970./71. Ratomir Čabrić
1971./72. Milan Antolković
1972./73. Milan Antolković
1973./74. Vladimir Beara, Mato Kasač
1974./75. Sima Milovanov
1975./76. Božidar Kostić
1976./77. Božidar Kostić, Andrija Vekić/Mato Kasač (tandem), Miljenko Mihić
1977./78. Miljenko Mihić
1978./79. Miljenko Mihić
1979./80. Milan Đuričić, Miljenko Mihić
1980./81. Josip Duvančić
1981./82. Josip Duvančić
1982./83. Josip Duvančić
1983./84. Milan Đuričić
1984./85. Milan Đuričić
1985./86. Ljubomir Petrović
1986./87. Ljubomir Petrović
1987./88. Ljubomir Petrović, Šaban Jasenica
1988./89. Šaban Jasenica, Stjepan Čordaš
1989./90. Stjepan Čordaš, Ivica Grnja, Tonko Vukušić, Šaban Jasenica, Ivan Maras/Vlado Bilić (tandem)
1991. Ivica Grnja
1992. Stjepan Čordaš
1992./93. Stjepan Čordaš, Vlado Bilić, Ivan Maras
1993./94. Ivica Grnja, Ivo Šušak
1994./95. Ivo Šušak
1995./96. Ivica Matković, Ante Čačić, Ivan Katalinić
1996./97. Goran Popović, Luka Bonačić, Milan Đuričić
1997./98. Milan Đuričić
1998./99. Milan Đuričić, Stanko Poklepović
1999./00. Stanko Poklepović, Pavo Strugačevac, Stanko Mršić
2000./01. Stjepan Čordaš, Vlado Bilić, Ivan Maras
2001./02. Vlado Bilić, Vjekoslav Lokica, Miroslav Blažević
2002./03. Milan Đuričić, Vlado Bilić, Stanko Poklepović, Nenad Gračan
2003./04. Branko Karačić
2004./05. Stjepan Čordaš
2005./06. Ivo Šušak
2006./07. Ivo Šušak, Miroslav Žitnjak, Ilija Lončarević
2007./08. Ilija Lončarević
2008./09. Ilija Lončarević, Tomislav Steinbrückner
2009./10. Tomislav Steinbrückner
2010./11. Tomislav Steinbrückner, Branko Karačić
2011./12. Vlado Bilić, Stanko Mršić
2012./13. Stanko Mršić, Miroslav Žitnjak
2013./14. Tomislav Steinbrückner, Davor Rupnik, Ivica Kulešević, Tomislav Rukavina
2014./15. Tomislav Rukavina, Ivo Šušak
2015./16. Dražen Besek, Zoran Zekić
2016./17. Zoran Zekić

Klupski rekordi[uredi VE | uredi]

  • najveća pobjeda: 10:1 protiv Mure, 2. liga zapad 1973./74.
  • najduži niz bez poraza: 17 utakmica u sezoni 2000./01., 10 pobjeda i 1 neriješena utakmica u prvenstvu, 1 pobjeda u kupu, 4 pobjede i 1 neriješena utakmica u Kupu UEFA[1]

Igrački rekordi[uredi VE | uredi]

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

  • Dana 31. listopada 2016. Međunarodni centar za sportske studije CIES objavio je rezultate analize reprodukcije nogometaša u europskim klubovima i ligama, po kojoj je NK Osijek prvi klub u Europi po broju trenutačnih prvotimaca (njih 19) koji su ujedno i ponikli u klubu. Također, ista analiza pokazala je i da 34 igrača poniklih u NK Osijek trenutačno igra u raznim europskim ligama po čemu je NK Osijek 28. na ljestvici.[2]
  • NK Osijek ima svoje navijače i u Engleskoj, točnije u Londonu, Bristolu i Plymouthu. Oni su, odlučivši navijati i za neki klub izvan Engleske, odabrali upravo osječki klub, čije utakmice povremeno posjećuju.[3]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Dostignuća, bijelo-plavi.com, preuzeto 21. prosinca 2013.
  2. Osijek među europskim velikanima!, nk-osijek.hr, preuzeto 1. prosinca 2016.
  3. Englezi navijaju za Osijek, sportalo.hr, preuzeto 1. prosinca 2016.

Unutarnje poveznice[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: NK Osijek.