Branko Lustig

Izvor: Wikipedija
Branko Lustig
Branko Lustig
Branko Lustig 2009. godine
Rođenje 10. lipnja 1932., Osijek, Hrvatska
Smrt 14. studenoga 2019., Zagreb
Zanimanje producent, glumac
Godine rada 1955.2019.
Supruga Mirjana Lustig (1970.2019.)
Važniji filmovi Schindlerova lista
Gladijator
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Branko Lustig (Osijek, 10. lipnja 1932.Zagreb, 14. studenoga 2019.) bio je hrvatski producent i glumac židovskoga podrijetla.

Tijekom Drugoga svjetskog rata bio je interniran u koncentracijskim logorima Auschwitz i Bergen-Belsen. Prvi je Hrvat koji je kao najbolji producent nagrađen dvjema filmskim nagradama 'Oscar' i to 1993. godine za film Schindlerova lista te 2001. godine za film Gladijator. Dvostruki je dobitnik nagrade Zlatni globus za navedene filmove.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rani život[uredi | uredi kôd]

Branko Lustig je rođen u Osijeku, u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji. Njegov otac, Mirko, bio je glavni konobar u Caféu osječkog hotela Central, a njegova majka, Vilma, bila je kućanica. Lustigovi djedovi i bake, za razliku od njegovih roditelja, bili su religiozni, stoga je redovito prisustvovao s njima na bogoslužju u Gornjogradskoj sinagogi.[1][2]

Tijekom Drugoga svjetskog rata, kao dijete bio je dvije godine zatočen u Auschwitzu i Bergen-Belsenu. Većina članova njegove obitelji su nestali u koncentracijskim logorima diljem Europe, uključujući njegovu baku koja je ubijena u plinskoj komori, dok je njegov otac ubijen u Čakovcu, 15. ožujka 1945. godine. Lustigova majka preživjela je Holokaust pa se s njom ponovno sjedinio nakon rada.[3] Na dan kada je oslobođen, imao je 30 kilograma.[1][4] Lustig je svoje preživljavanje Auschwitza pripisao njemačkom časniku koji je igrom slučaja potjecao iz istog osječkog naselja iz kojeg je i Lustig. Slučajno je čuo Lustiga kako plače pa ga je pitao tko mu je otac. Ispalo je kako je časnik poznavao Lustigovog oca.[5]

Filmografija[uredi | uredi kôd]

Kao producent
Kao glumac
  • The Peacemaker kao muškarac s pudlicom (1997.)
  • Schindlerova lista kao vlasnik noćnog kluba (1993.)
  • Nikola Tesla kao viši inspektor (1977.)
  • Seljačka buna kao donositelj krune za pogubljenje (1975.)
  • S Karlom May u Orijentu kao Onbaschi (1963.)
  • Kozara kao ranjeni Nijemac (1962.)

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b Moj put od logora do Hollywooda. Gloria. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. listopada 2011. Pristupljeno 21. prosinca 2010.
  2. S Oscarovcem Lustigom na bar micvi u Auschwitzu: Mazel tov, Branko!. Jutarnji list. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. svibnja 2011. Pristupljeno 8. svibnja 2011.
  3. Flax, Peter; Baum, Gary; Roxborough, Scott; Guthrie, Marisa; Lewis, Andy. 15. prosinca 2015. Holivudski preživjeli iz Holokausta dijele svoje priče. The Hollywood Reporter (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 10. ožujka 2016. Pristupljeno 16. prosinca 2015.
  4. U Hollywoodu održana večer posvećena Branku Lustigu. Jutarnji list. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. svibnja 2009. Pristupljeno 10. srpnja 2008.
  5. Branko Lustig: Plakao sam Hrvatski na YouTubeu, Intervju Nove TV, listopad 2010.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]


Nedovršeni članak Branko Lustig koji govori o filmskom umjetniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.